Page 57 - STAV broj 224

Golubovića, općina Velika Kladuša, pri- Bugar kod Bihaća. Prelazak preko Slunj- On i njegovi momci iz dana u dan ‘raspa-
likom borbi protiv paravojnih formacija skih brda na slobodni teritorij Bihaćkog mećivali’ su četnike. Smatrao je da naše
Fikreta Abdića. Posthumno mu je dodi- okruga trajao je tri dana. “U toku puta ni- borbene aktivnosti trebaju biti akcija, a
jeljeno najveće ratno priznanje, značka smo imali većih problema izuzev jednog ne reakcija na protivničke i da se nepri-
“Zlatni ljiljan”, 14. augusta 1994. godi- okršaja s četnicima na Korani, gdje su naši jateljski vojnici trebaju bojati nas, a ne
ne. Proizveden je u čin čelnika Armije izviđači uspješno obavili svoj dio posla, a da se mi bojimo njih. Takvo razmišljanje
Republike BiH 29. decembra 1995. godi- ostatak grupe nesmetano je prošao dalje. bilo je plod obuke koju smo zajednički
ne. U trenutku pogibije bio je komandir Po dolasku na prostor Bihaćkog okruga prošli. U Bihaću su se, kad smo bili na
prvog voda treće čete Jurišnog bataljona naš je vod neko vrijeme bio stacioniran položajima, mještani jednog naselja žalili
505. viteške bužimske brigade. Otac je na Konjodoru kod Bužima, odakle smo da smo im ugrozili mir, jer gdje god smo
dvoje djece: kćerke Nejre i sina Huseina. odlazili proširivati liniju na rejonu Her- došli, odmah smo išli u ofanzivu. Nismo
cegovine, potom sudjelovali u akciji na dali protivničkim jedinicama da miruju,
DOLAZAK IZ HRVATSKE PREKO Crkvini i slično. Nakon toga smo otišli vazda smo ih napadali. Sejko je uvijek bio
TERITORIJA SAO KRAJINE na bihaćko ratište, gdje smo se priključili pokretač svih naših aktivnosti.” Najzani-
Husein Sejko Pehlić svoj ratni put tada 1. bihaćkoj brigadi (kasnije 501). Tu mljivije je bilo, prisjeća se Bajro Pehlić,
započeo je kao obični borac. Stupanju smo držali liniju na Sokocu i prema Želja- kad je Sejko na Grabežu patentirao “VBR
u jedinice 5. korpusa prethodio je dola- vi, potom imali određena izviđanja i radili domaće proizvodnje”, koji je podrazumi-
zak iz Hrvatske preko teritorija tzv. SAO poneku akciju, te sudjelovali u još nekim jevao postupak rafalnog bombardiranja
Krajine. Prvi Sejkin komandir voda bio borbenim dejstvima. Ja sam tu ostao duže, neprijateljskih položaja. “Taj naziv na-
je Bajro Pehlić. “Sejko je meni bio rođe- a Sejko se zbog porodice vratio u rodni stao je iz njegovog odgovora komandan-
ni stričević, dosta smo vremena provodi- Bužim negdje u septembru. Po povratku tu Naniću na pitanje: ‘Šta to bi?’ Naime,
li zajedno. On je srednju školu završio u u 105. postavljen je za komandira voda”, on i još pet-šest boraca prišli bi što bliže
Mariboru, paralelno se baveći i borilač- priča Bajro Pehlić. neprijateljskim položajima i u kratkim, a
kim sportom. Trenirao je džudo, karate Opisujući Sejku, veli da je to bio čo- ujednačenim vremenskim razmacima ba-
i ful-kontakt. U to vrijeme imao je dugu vjek nenormalne hrabrosti i izuzetne fi- cali na njih po jednu bombu, tako da su
kosu. Volio je slušati rok i metal. Vojni rok zičke snage. “A kad se to još kombinira detonacije imale ritam eksplozija sličnih
u Jugoslavenskoj narodnoj armiji odslu- sa specijalnom obukom koju je prošao VBR-u. Poslije toga je većina zaliha bombi
žio je u Peći, na Kosovu, odakle je izišao u Jastrebarskom, onda mislim da kom- išla njegovom vodu”, priča Bajro Pehlić.
s činom pješadijskog desetara. Nekoliko pletnijeg borca nije bilo u cijeloj Armiji. Pomoćnik komandanta 505. briga-
godina pred rat radio je u Austriji. Kad Pritom mislim na sve osobine koje su ga de Zijad Nanić sjeća se ratnog puta Sej-
je počeo rat u Bosni, zajedno smo bora- krasile kao borca: spretnost, hrabrost i ke Pehlića od jeseni 1992. godine, kada
vili više od mjesec na specijalnoj obuci obučenost. Nije volio fotografiranje, pa se priključio 105/505. brigadi: “Sejko je
u kasarni u Jastrebarskom. Nakon vrlo danas postoje tek jedna ili dvije njegove postavljen za komandira jednog od ko-
kvalitetne obuke, odlučili smo se za pro- ratne fotografije. Bio je čovjek od akcije. njodorskih vodova. Sudjelovao je u svim
boj prema Bihaćkom okrugu. Bili smo u Zagovarao je ideju da se neprijatelja ni- važnijim borbama i akcijama sve do pogi-
grupi od približno 320 osoba. Ta je grupa kad ne ostavlja u miru kako ne bi imao bije. Učestvovao je u ‘Munji 93’, potom u
bila sastavljena od nekoliko manjih gru- vremena da organizira napad. Gdje god velikom broju akcija u ‘prvoj autonomiji’
pa koje su iz raznih mjesta stigle u Kar- smo bili na liniji, on nije čekao da ne- te u ‘Februarskoj ofanzivi’ 1994. godine.
lovac. Naša jedinica brojala je 28 ljudi”, prijateljske snage prve počnu s borbe- Nažalost, poginuo je u vrijeme uspješno
prisjeća se Bajro Pehlić. nim djelovanjima, nego je imao princip urađene akcije oslobađanja Golubovića
U proboj su krenuli sredinom jula iz da svugdje treba napasti, malo razbucati i Čelinje. Inače se radilo o vrlo hrabrom
mjesta Generalski Sto. Stigli su u naselje linije i onda biti miran nekoliko dana. borcu, jednom od hrabrijih u brigadi. Bio

“Kada je krenula akcija,
zarobili smo jednog
neprijateljskog vojnika od
kojeg je Sejko uzeo još
jednu pušku. Onda je s dvije
puške krenuo prema kući
iza koje je bila komanda
neprijateljske čete. Trčeći
i pucajući iz obje puške,
naletio je na neprijateljski
rafal i bombu. Mi smo bili iza
neke pojate. Kad smo vidjeli
da je Sejko pogođen, Mirho
Veladžić dotrčao je do njega
u namjeri da ga izvuče”
Stoji treći slijeva, 1987. godina

STAV 20/6/2019 57