Page 82 - STAV broj 224

KULTURA

Bosanska priroda bila je neoslikana, a
samim tim i veliki izazov. Naši slika-
ri prilazili su motivu na antropološki
način, pokušavajući istaći specifično-
sti bosanskog pejzaža. Ovi “slikarski
biolozi” ostavili su neizbrisiv pečat i
utjecaj na buduće generacije, pa samo
na osnovu toga možemo shvatiti kako
su umjetnici, poput jednog Safeta Zeca,
tako intimno prilazili opisu bosanske
prirode. Neizbrisiv trag na naš pejzaž
ostavili su Gabrijel Jurkić, Jovan Bi-
jelić, Petar Šain, Enver Krupić, Ðoko
Mazalić, Rizah Štetić, Lazar Drljača,
Hakija Kulenović, Vilko Šeferov, To-
dor Švrakić i mnogi drugi.
SPECIFIČNO BOSANSKO
Prema tome, ono što je zajedničko
svim bosanskim slikarima jesu lokalne
teme i specifični senzibiliteti koje oni
kombiniraju s modernističkim shvata-
njem oblika, boje i kompozicije, pa se
slikarstvo počelo razvijati na poseban
način. Ipak, prve bošnjačke slikare koji
su radili u duhu moderne susrećemo Petar Šain
tek u tridesetim godinama. To su, prije
svih, bili Enver Krupić, Hakija Kule- s novim likovnim jezicima i pritom su Mnogi slikari željeli su predstaviti
nović, Rizah Štetić, Omer Mujadžić i izabirali zajedničke bosanske teme, ži- Bosnu kao zemlju simbola, izgubljenu
Ismet Mujezinović. Sva peterica imala vopisne pejzaže ili etnološku raznovr- arkadiju, mjesto o kojem se mašta, ze-
su odgovarajuću akademsku naobraz- snost ovdašnjih naroda. mlju koja počiva na mističnim duhov-
bu te su stjecali iskustva u mnogim Unutar ovih pregnuća s vremenom se nim vrijednostima. I kao što postoji
evropskim ateljeima. Međutim, ako iznjedrilo slikarstvo bosanskog pejzaža izraz “bosanski slog u arhitekturi”,
bismo ove umjetnike pokušali progla- i bosanskih simbola koji su bili zajed- tako bismo isto, ali kroz specifikum
siti nosiocima nekog “bošnjačkog stila” nički svim narodima, a unutar kojeg su slikarstva i jedinstvenog motiva, tre-
unutar iskustava moderne, onda bismo se sasvim suptilno i nenametljivo mogli bali govoriti i o “bosanskom slogu u
svakako pogriješili s obzirom na to da izdvojiti slikarski intimizmi specifične slikarstvu”. U toj su težnji neki slikari
tako nešto nije postojalo i da eventualni bošnjačke, srpske ili hrvatske poseb- otišli veoma daleko poput ”posljednjeg
“bosanski slikarski slog” trebamo tra- nosti, pa čak i slikarstvo naglašenijeg bogumila” Lazara Drljače, koji je pro-
žiti unutar ukupnog modernog bosan- islamskog, katoličkog ili pravoslavnog bio sve nacionalne granice, otkrivajući
skog slikarstva u kojem su učestvovali duha. Međutim, ni tu nije bilo nekog kroz snažnu likovnu gestu i usplamtjele
kako Bošnjaci, tako i Srbi i Hrvati, ali posebnog pravila. Doduše, slikare su boje duhovni ideogram hercegovačkog
i Jevreji i drugi slikari koji su živjeli i privlačile teme vlastitih provenijen- pejzaža, a što je sve utjecalo i na umjet-
radili u našoj zemlji iako nisu bili ovdje cija, ali su često posezali i za drugim i nost jednog drugog velikog pejzažiste,
rođeni (Baltazar Baumgartl, Ferdinand drugačijim. Tako, recimo, Gabrijel Jur- Bošnjaka i našeg savremenika Hazima
Velc, Karlo Afan de Rivera i drugi). Pre- kić kroz svoje pejzaže opisuje poetiku Čišića. To duhovno traganje za istin-
ma tome, na samom početku moderne bosanskog krajolika, a kroz portrete i skom Bosnom, bez imalo predrasuda,
u Bosni nije bilo izražene nacionalne mitološke scene predočava duh kato- kolalo je poput neodoljive energije iz-
tematske, a pogotovo stilske polarizaci- ličkog naroda u Bosni, dajući svemu među slikara Bosanaca različitih vjera,
je, već su se slikari pokušavali izboriti tome i historijsku dimenziju. pa samo na taj način možemo objasni-
ti kako je Vilku Šeferovu uspjelo da u
S vremenom se razvio zajednički slikarski mentalitet jednoj svojoj poznatoj litografiji Begovu
koji je po mnogo čemu bio lokalan i etnološki obojen. To džamiju predoči kao živ organizam, a
ne samo kao materijalni objekt. Upitaj-
je pogotovo bilo specifično za Bosnu, u kojoj su slikari mo se odakle tolika inspiracija Branku
svih konfesija imali zajedničke motive usko vezane za Raduloviću da slika Šarića džamiju u
bosanske narode, njihovu historiju i običaje, a dodatno je Mostaru ako ne zbog iskrenog odnosa
razvijan i ciklus bosanskog pejzaža okićen prepoznatljivim prema Bosni, iz koje se mogla roditi
samo velika umjetnost. Mnogo je ova-
panoramama naših gradova. Bosanska priroda bila je kvih primjera i duhovnih prožimanja,
neoslikana, a samim tim i veliki izazov zbog čega je, historijski gledano, bosan-
sko slikarstvo posebno i raznoliko. n

82 20/6/2019 STAV