Page 77 - STAV broj 224
P. 77
Lindita Xhanari-Latifi
su se u sve vrste komunikacije. To je bio skladu s morfologijom jezika domaćina, nafakali, da se za zeleno drvo uhvati, i ono
pouzdan put da se u narodu širi poznava- deriviranja novih jedinica, pa sve do ve- bi se osušilo. Kad nekog zapadne da uradi
nje turskog jezika, ili barem određenih likih semantičkih pomjeranja. kakav teretniji posao, pa čak i ako spada
elemenata tog jezika”, pojasnila je Filan. “Tako da su određene lekseme turskog u obaveze koga drugog, kaže se: ‘Šta ću,
Amina Šiljak-Jesenković u svom izu- porijekla odomaćene u jeziku domaćinu u takva mi nafaka.’ Otuda je gotovo nemo-
zetno zanimljivom izlaganju istaknula je potpuno drugom, sasvim različitom zna- guće razmišljati o ovoj leksemi i njenim
da, kada je riječ o ovoj tematici, posebnu čenju. Ilustracije radi, navest ću primjer, značenjima u bosanskom iz perspektive
pažnju treba posvetiti pitanju odnosa jezi- riječ ‘nafaka’, koju u savremenom turskom njenog savremenog turskog značenja, jer
ka i kulture, jer, prema njezinim riječima, znamo u značenju ‘alimentacija’, u bosan- mi vjerujemo da nafaku daje i propisuje
kada u jednu kulturu ulazi izvanjezična skom označava opskrbu koja je predodre- Bog, a savremeni turski jezik ovaj pojam
realija, ona nerijetko dolazi s nazivom iz đena, propisana i dana živom biću – bilo vezuje samo za sudsku odluku, bivšeg su-
jezika iz kojeg je potekla. “Tako u seman- da se radi o apstraktnoj ili konkretnoj pružnika ili razvedenog roditelja.”
tičkim poljima od stanovanja, urbanizacije, izvanjezičnoj realiji. Za pojam ‘nafaka’ Amina Šiljak-Jesenković naglasila je i
kulture ishrane, kulture religije... možemo vezana je vjera da je ona svakom živom to da se stanovnici cijele regije optereće-
naći veliki broj leksema turskog porijekla biću po Bogu propisana i određena, suđe- ne historijskim i političkim pometnjama,
koje su se zadržale i u savremenom bosan- na. Često se dešava da nekom namijenimo često susreću s mržnjom, predrasudama i
skom jeziku. U nas su mahale i sokaci, sve neko jelo, ili neki dar – i pojavi se neko lažima, te da je nekad veoma teško povući
je manje kaldrmisanih, a potom kapija, sasvim drugi kome to damo, s riječima: granice između patriotizma, nacionaliz-
avlija, bašča, mušebak, komšipke (komšu ‘nije kome je namijenjeno, nego kome je ma, nacionalnog romantizma i šoviniz-
kapisi), basamake i merdevine, halije, ćili- suđeno, tvoja nafaka’. Kad ko pronađe ma ili rasizma. “Baš u ovom žrvnju šovi-
mi testije, tave, džezve, fildžani, tabačići, dlaku u hrani, u neformalnom društvu, nizma i mržnje na neki način su satirani
tepsije, a u njima dolme, sarme, burek, pite, šaljivo će kazati: ‘Ne treba mi tuđa nafaka, i turcizmi kao bitni elementi leksičkog
bamije, ćevapi, almasije, kadaifi, baklave, pa makar i tanka dlaka.’ Za nekog kažemo blaga u našim jezicima, i to i kao leksik i
đunlari, tatlije, višnjabi, sutlije, muhale- da je nafakali, gdje god dođe, naiđe na bo- kao znanstvena oblast. O ovome govori i
bije, lokumi, šerbeta, kahva, pa kavonozi gatu opskrbu jedan stari vic. Pitali srbijanskog seljaka
s receljima, naravno i ka- i blagostanje. ima li u srpskom jeziku turcizama, a on
šike. (...) Kad s minareta Ko, pak, nije im odgovori: ‘Ama jok, bre.’” n
mujezin okujiše, uzme se
abdest, pa se ide u džamiju
obaviti namaz, ili se u kući
prostre serdžada, klanja se
bešvakat – sabah, podne,
ikindija, akšam i jacija,
klanjaju se propisani rek-
jati, tespiha se, prouči se
dova. Osim kad je dženaza,
ona je bez ezana, ikameta
i tespihanja”, nabraja Ši-
ljak-Jesenković, te dodaje
da su lekseme, prelazeći
iz jezika izvornika u cilja-
ni jezik, doživljavale i niz
promjena, od fonetsko-fo-
noloških prilagodbi, preko
morfoloških promjena u
STAV 20/6/2019 77