Page 77 - STAV broj 224
P. 77

Lindita Xhanari-Latifi
          su se u sve vrste komunikacije. To je bio   skladu s morfologijom jezika domaćina,   nafakali, da se za zeleno drvo uhvati, i ono
          pouzdan put da se u narodu širi poznava-  deriviranja novih jedinica, pa sve do ve-  bi se osušilo. Kad nekog zapadne da uradi
          nje turskog jezika, ili barem određenih   likih semantičkih pomjeranja.  kakav teretniji posao, pa čak i ako spada
          elemenata tog jezika”, pojasnila je Filan.  “Tako da su određene lekseme turskog   u obaveze koga drugog, kaže se: ‘Šta ću,
            Amina Šiljak-Jesenković u svom izu-  porijekla odomaćene u jeziku domaćinu u   takva mi nafaka.’ Otuda je gotovo nemo-
          zetno zanimljivom izlaganju istaknula je   potpuno drugom, sasvim različitom zna-  guće razmišljati o ovoj leksemi i njenim
          da, kada je riječ o ovoj tematici, posebnu   čenju. Ilustracije radi, navest ću primjer,   značenjima u bosanskom iz perspektive
          pažnju treba posvetiti pitanju odnosa jezi-  riječ ‘nafaka’, koju u savremenom turskom   njenog savremenog turskog značenja, jer
          ka i kulture, jer, prema njezinim riječima,   znamo u značenju ‘alimentacija’, u bosan-  mi vjerujemo da nafaku daje i propisuje
          kada u jednu kulturu ulazi izvanjezična   skom označava opskrbu koja je predodre-  Bog, a savremeni turski jezik ovaj pojam
          realija, ona nerijetko dolazi s nazivom iz   đena, propisana i dana živom biću – bilo   vezuje samo za sudsku odluku, bivšeg su-
          jezika iz kojeg je potekla. “Tako u seman-  da se radi o apstraktnoj ili konkretnoj   pružnika ili razvedenog roditelja.”
          tičkim poljima od stanovanja, urbanizacije,   izvanjezičnoj realiji. Za pojam ‘nafaka’   Amina Šiljak-Jesenković naglasila je i
          kulture ishrane, kulture religije... možemo   vezana je vjera da je ona svakom živom   to da se stanovnici cijele regije optereće-
          naći veliki broj leksema turskog porijekla   biću po Bogu propisana i određena, suđe-  ne historijskim i političkim pometnjama,
          koje su se zadržale i u savremenom bosan-  na. Često se dešava da nekom namijenimo   često susreću s mržnjom, predrasudama i
          skom jeziku. U nas su mahale i sokaci, sve   neko jelo, ili neki dar – i pojavi se neko   lažima, te da je nekad veoma teško povući
          je manje kaldrmisanih, a potom kapija,   sasvim drugi kome to damo, s riječima:   granice između patriotizma, nacionaliz-
          avlija, bašča, mušebak, komšipke (komšu   ‘nije kome je namijenjeno, nego kome je   ma, nacionalnog romantizma i šoviniz-
          kapisi), basamake i merdevine, halije, ćili-  suđeno, tvoja nafaka’. Kad ko pronađe   ma ili rasizma. “Baš u ovom žrvnju šovi-
          mi testije, tave, džezve, fildžani, tabačići,   dlaku u hrani, u neformalnom društvu,   nizma i mržnje na neki način su satirani
          tepsije, a u njima dolme, sarme, burek, pite,   šaljivo će kazati: ‘Ne treba mi tuđa nafaka,   i turcizmi kao bitni elementi leksičkog
          bamije, ćevapi, almasije, kadaifi, baklave,   pa makar i tanka dlaka.’ Za nekog kažemo   blaga u našim jezicima, i to i kao leksik i
          đunlari, tatlije, višnjabi, sutlije, muhale-  da je nafakali, gdje god dođe, naiđe na bo-  kao znanstvena oblast. O ovome govori i
          bije, lokumi, šerbeta, kahva, pa kavonozi               gatu opskrbu   jedan stari vic. Pitali srbijanskog seljaka
          s receljima, naravno i ka-                              i blagostanje.   ima li u srpskom jeziku turcizama, a on
          šike. (...) Kad s minareta                              Ko, pak, nije   im odgovori: ‘Ama jok, bre.’”   n
          mujezin okujiše, uzme se
          abdest, pa se ide u džamiju
          obaviti namaz, ili se u kući
          prostre serdžada, klanja se
          bešvakat – sabah, podne,
          ikindija, akšam i jacija,
          klanjaju se propisani rek-
          jati, tespiha se, prouči se
          dova. Osim kad je dženaza,
          ona je bez ezana, ikameta
          i tespihanja”, nabraja Ši-
          ljak-Jesenković, te dodaje
          da su lekseme, prelazeći
          iz jezika izvornika u cilja-
          ni jezik, doživljavale i niz
          promjena, od fonetsko-fo-
          noloških prilagodbi, preko
          morfoloških promjena u



                                                                                                   STAV 20/6/2019  77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82