Page 73 - STAV broj 224
P. 73
biblioteci u Sofiji. Uglavnom sam kori- te knjige u kojima autor piše o funkciji
stio ta dva prijepisa. Rukopis Bošnjačkog bubrega, vjerovatno bi rekao da je to ili
instituta bio je u fokusu mog rada i jedan banalno, ili trivijalno, ili skandalozno.
od ciljeva ovog projekta bila je njegova Međutim, upravo zbog toga smatram da
afirmacija. Na mjestima na kojima je bila je ova knjiga važan spomenik jer nam daje
potrebna provjera teksta koristio sam ru- uvid u svijet i svjetonazor jednog osman-
kopis iz Sofije, te jedan rukopis iz Istanbu- skog činovnika koji je bio izuzetno obra-
la”, kaže Zildžić. zovan, koji je službovao kao diplomata, o
čijoj elokvenciji i učenosti imamo pisane
IZAZOV PREVOĐENJA dokaze. U njegovom djelu primjećujemo
Zildžić ističe da je prvi korak u proce- jednu opsjednutost brojevima. Sa zadiv-
su prevođenja jednog rukopisa sigurnost ljujućom preciznošću i sumnjivom tač-
da ste dobro pročitali izvornik. “To uop- nošću on iznosi podatke da je neki halifa
će nije besmisleno kada govorimo o ma- vladao 3 godine, 2 mjeseca i 6 dana. To je
nuskriptnoj kulturi. Svaki pisar ima svoj nevjerovatno”, navodi Zildžić, ističući da
način pisanja, svoj specifičan stil. Nekad je veoma važno izbjeći zamku učitavanja
tu bude dosta skraćivanja, žuri se, ruka epistemološkog iskustva savremenosti, već
je u pitanju... Stoga, u prevođenju takvih knjigu treba doživjeti kao svjedočanstvo
tekstova morate prvo biti sigurni da ste jednog davno prošlog vremena.
nešto dobro pročitali. Ako niste sigurni, Činjenicu da se u jednoj historiji svijeta
onda se referirate na kontrolne kopije da donosi toliko mnogo podataka o različitim
vidite kako je u drugim prijepisima nešto naukama i oblastima ljudskog iskustva, Zi-
napisano”, objašnjava Zildžić. Drugi ko- ldžić objašnjava kao prosvjetiteljski zadatak
rak u prevođenju ovog rukopisa ogledao koji je autor pred sebe postavio. “Autor je
se u izazovu da se prevede jedan srednjo- želio čitaoce lišiti potrebe da sami traga-
vjekovni jezik koji je bio u upotrebi izvan ju za desetinama djela koja je on koristio
govornog područja perzijskog jezika. Kako kao izvore dok je pisao svoje djelo. Morate
kaže, sve su prilike da je autor ovog djela imati na umu da je knjiga tada bila sku-
rođenjem iz Male Azije i da mu perzijski pa i veoma vrijedna stvar i da ni svi uče-
jezik nije bio maternji, ali ga je on veoma ni ljudi nisu imali pristup onim djelima
dobro poznavao. “Radi se o veoma neobič- koja je koristio autor. Iz sidžila sarajev-
nom jeziku u kojem ima dosta intertek- skih kadija iz 17. i 18. stoljeća znamo da
stualnosti, citata kur’anskih ajeta i hadisa, su neki rukopisi u ostavinskim raspravama
izreka i stihova, nekih turskih termina. tretirani vrednijim od kuće koju ostavlja
Zbog toga je prevođenje ovog djela zahti- umrli. Knjiga je, dakle, bila luksuz. Sma-
jevalo punu pažnju”, kaže Zildžić. tram da je to razlog zašto je Šukrullah ibn
Poseban je izazov za prevodioca bilo Šihabuddin u svoju hroniku uvrstio tako
to što autor piše hroniku o historiji svijeta mnogo drugih oblasti. Ovu knjigu, stoga,
“Mi danas moramo govoriti koja je sažela različite oblasti znanja: od možemo smatrati vodičem učenosti jednog
o ogromnom minusu od islamske dogmatike i tefsira, preko geo- osmanskog čovjeka od pera. Tu je sabrano
grafije i astrologije, pa sve do medicine.
sve što je učen čovjek tog vremena trebao
5.268 rukopisa izgorjelih Zildžić ističe da je ponekad riječ o sudo- znati”, kaže Zildžić.
vima koji bi u najmanju ruku bili čudni
Ahmed Zildžić, kao dugogodišnji upo-
u spaljivanju Orijentalnog iz perspektive savremene nauke, ali da on slenik Orijentalnog instituta i docent na
Odsjeku za orijentalnu filologiju Filozof-
kao prevodilac nije želio na bilo koji način
instituta. Pazite, to je bila intervenirati u tekstu. “Kada autor rasprav- skog fakulteta u Sarajevu, veoma je dobro
rukom izabrana kolekcija, lja o anatomiji čovjeka, on to piše u skladu upućen u sarajevske kolekcije rukopisa na
sa saznanjima tadašnje nauke. Naravno,
orijentalnim jezicima, a upoznat je i s dru-
u njoj nije moglo svašta ako bi danas neki nefrolog čitao dijelove gim kolekcijama u Bosni i Hercegovini. Isti-
završiti. Pri sastavljanju če da su u našoj zem-
lji smještene veoma
ove kolekcije vodilo se kvalitetne i vrijedne
kolekcije orijental-
računa da su to autografi, nih rukopisa, ali da
iluminirani rukopisi, da je je trenutna situacija
s orijentalnim ruko-
to znanstveno vrijedno... pisima “slučajna”.
“Znamo da su u
Dakle, jedna brižno i toku pro-
pažljivo probrana kolekcija. tekle
Nažalost, danas nemamo
ni potpuni katalog te
kolekcije, pa da vidimo šta
to više nemamo”
STAV 20/6/2019 73
