Page 74 - STAV broj 224

KULTURA

agresije, 17. maja 1992. godine, uni- koji je na perzijskom napisao neko-
štene kolekcije rukopisa Orijen- liko stihova predstavljen kao ravan
talnog instituta, da su neke druge Hafizu Širaziju, što svakako nije i ne
jedva preživjele. Kolekcija Gazi može biti tačno. Ono što je potrebno
Husrev-begove biblioteke preži- jeste kritičko i ispravno vrednova-
vjela je samo zahvaljujući preda- nje te baštine”, primjećuje Zildžić.
nosti koju su pokazali uposlenici Upravo zbog toga, kako kaže, važno
biblioteke, premještajući rukopise je pristupiti tom naslijeđu što kvali-
s jednog mjesta na drugo. Sklop je tetnije i u što većoj mjeri, da bismo
to povijesnih okolnosti na koje mi dobili širu sliku onog što se pisalo
nismo mogli mnogo utjecati. Ipak, kod nas. Posebno je to važno jer se i
smatram da smo trenutno u veo- danas pronalaze rukopisi, a o čemu
ma dobroj situaciji, barem u Sara- relevantne institucije budu obavi-
jevu. Sve velike orijentalne zbirke ještene najčešće onda kada vlasnik
digitalizirane su i katalogizirane potraži stručnu pomoć u procjeni
po najsavremenijim standardima njihove vrijednosti.
i dostupne onima koji se za njih Zildžić kaže da svaka institucija
zanimaju. Mi smo veoma značajna koja posjeduje orijentalne rukopise
destinacija za orijentalno-islamske s vremena na vrijeme bude u prilici
rukopise. Naravno, ne možemo se da joj bude ponuđen neki rukopis
porediti s Istanbulom ili Kairom, na procjenu, na otkup, a nekad ljudi
ali smo u ovom kontekstu veoma i poklone tu svoju baštinu u nadi da
zanimljivo, nekad i nezaobilazno će bolje biti očuvana kroz instituci-
odredište”, kaže Zildžić. Pojašnja- onalnu brigu. “Naravno, ne posto-
va da je to naslijeđe doista fascinan- ji neki opći pravilnik za procjenu
tno, posebno ako znamo da je ovo vrijednosti tih rukopisa. Gleda se
što danas imamo tek krnja slika opće stanje u kojem je rukopis, iz
nekih ostataka manuskriptne kul- kojeg je perioda, ko je autor i koje je
ture koja je postojala u Bosni: “Mi Rukopis hronike Šukrullaha ibn Šihabuddina djelo, ima li registrirano mnogo tih
iz kolekcije Bošnjačkog instituta
danas moramo govoriti o ogromnom rukopisa... Sve to utječe na njegovu
minusu od 5.268 rukopisa izgorjelih u vrijednost”, kaže Zildžić.
spaljivanju Orijentalnog instituta. Pazite, može biti. Možda je prenaglašen emotivni I danas se često dogodi da neki ruko-
to je bila rukom izabrana kolekcija, u njoj odnos na tu baštinu reakcija na potpuno pisi budu pronađeni po tavanima i seha-
nije moglo svašta završiti. Pri sastavlja- odsustvo tih osjećanja u proteklom pe- rama širom Bosne i Hercegovine. Mnogi
nju ove kolekcije vodilo se računa da su riodu... Moramo razvijati zdraviji odnos ih čuvaju kao uspomenu na svoje pretke i
to autografi, iluminirani rukopisi, da je to prema tom naslijeđu. Vi nekoga možete materijalnu poveznicu sa svojom duhov-
znanstveno vrijedno... Dakle, jedna brižno udaviti jer ga želite udaviti, a možete ga nom tradicijom. Kako kaže Zildžić, to
i pažljivo probrana kolekcija. Nažalost, da- udaviti ako ga prejako zagrlite. Efekt može ne mora biti loše. “U jednoj vrsti neorto-
nas nemamo ni potpuni katalog te kolek- biti isti”, poručuje Zildžić, potcrtavajući doksnog gledišta ja nisam veliki pobornik
cije, pa da vidimo šta to više nemamo. A da je ta baština na orijentalnim jezicima centralizacije. Bilo bi dobro da mi znamo
koliko je u povijesti Bosne bilo 17. majeva toliko obimna da višestruko nadmašuje šta sve imamo od tih rukopisa, da se oni
1992. godine?” naše trenutne mogućnosti kada je riječ o kataloški obrade, da se skeniraju i vrate
Uprkos kulturocidu i svim izgublje- njenom prevođenju. vlasnicima. Mislim da bi ljudi s mnogo
nim rukopisima, Zildžić ističe da je tre- više zanimanja tome pristupili ako bi-
nutno dostupna baština i dalje nedovolj- DOBRO JE ŠTO RUKOPISI smo imali tako uređen sistem. Danas im
no istražena. “Mi još završavamo proces NISU NA JEDNOM MJESTU je uglavnom ostavljena mogućnost da ru-
indeksiranja i popisivanja onoga što ima- Uprkos tome, Zildžić ističe da danas kopise poklone ili prodaju. Zašto kažem
mo. Urađeni su, istina, određeni poslovi imamo osposobljene naučnike koji tim da sam protivnik centralizacije? Iz prote-
na prevođenju i obradi nekih rukopisa, rukopisima pristupaju veoma ozbiljno. kle agresije vidjeli smo šta znači kad su svi
ali je to još nedovoljno zbog nedostat- Bez obzira na to, količina baštine na ori- rukopisi na jednom mjestu. Imajući to na
ka kvalificiranih kadrova i finansijskih jentalnim jezicima, kao i činjenica da su umu, nisam toliko tužan ni zbog činjenice
sredstava, kao i samog obima posla. Gle- mnogi od prevedenih rukopisa na čeka- da su neki doista vrijedni rukopisi odne-
dajući sadržajno, dosta toga što imamo nju iz finansijskih razloga, nagovještava seni iz Bosne. Nekada mislim: Bogu hvala
udžbeničkog je karaktera. Ima mnogo da je pred našom naukom zaista dug put da je tako. Pitanje je šta bi bilo s Bašagi-
tefsira, islamskog prava, ali i dosta lijepe želi li se steći dublji uvid u to naslijeđe. ćevom kolekcijom, naprimjer, da je osta-
književnosti, prvenstveno u stihu. Ima A on je, kako kaže, potreban da bismo ga la u Sarajevu. Danas je ona u Bratislavi,
dosta i dijela historiografskog i znanstve- mogli kvalitativno valorizirati. u tamošnjoj Univerzitetskoj biblioteci.
nog karaktera. Nije bila neke velike sreće “Bosna je u potpunosti bila integrirana u Cijeli svijet zna za nju. Ona je na popisu
naša baština na orijentalnim jezicima. U osmanski intelektualni prostor, ma kako se UNESCO-ove baštine čovječanstva, a nas
proteklom sistemu bila je proskribirana mi prema njemu određivali. Bosna je pratila odavde niko ne sprečava da toj kolekciji
zato što je islamske provenijencije, pisana temeljne i glavne tokove tog intelektualnog pristupimo niti se igdje dovodi u pitanje
na harfovima, pa nije bila afirmirana na prostora i bila njihovim dijelom. Ali nekad njeno bosanskohercegovačko ishodište. Mi
pravi način. Usudio bih se reći da danas tu našu baštinu posmatramo u izolaciji ne ne znamo šta bi bilo s tom ostavštinom da
imamo drugačiji problem jer je ona, po- stavljajući je u kontekst jezičke tradicije i je ostala u Bosni, ali je velika šansa da bi
nekad, žrtva romantičarskih zanesenosti. intelektualnog miljea kojima pripada. Tako bila uništena. Tek to bi bila istinska tra-
Od nje se očekuje da bude ono što ona ne nekad dobijete utisak da je svaki naš pjesnik gedija”, poručuje Zildžić. n

74 20/6/2019 STAV