Page 75 - STAV broj 224

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Istina je manje zanimljiva

PRIČA O PRIČI

Očito je neka nadahnuta priča kružila među svima. Neka bufonerija
u koju su svi dodali nešto od svojih fantazija.
Nikad taj izvještaj nisam dokraja rekonstruirao, ali iz poneke riječi
koju sam slučajno čuo ili iz nekog komentara sastavio sam otprilike
model koji se pričao. Nimalo mi se nije dopala ta priča. Iako je
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ slučajno nastala, zapravo je bila paklenski smišljena. Sve se u nju
zavidno stočilo. I okruživala me kao bolest

eke priče same se dogode, čak i bila razlika, niti koliko su semafori bili sklo- Međutim, kad nešto hoće – hoće.
kad se čini da im ništa nije sklono. ni autobusu, a nama ne, ali taksi ga nikako Na stanici isti autobus i za volanom isti
Postoji jedna o kojoj često razmiš- nije uspijevao stići. onaj vozač.
Nljam, koja je istodobno i burleska i Taksimetar je pokazivao sve više cijenu i – Nešto mi nije dalo mira – kažem im
groteska, hikaja čak. Naučila me mnogo toga. nakraju sam se vratio na autobusku stanicu. – i ja ga ponovo zamolim da me sačeka dok
Mnogo je godina minulo otad, ali priča Proveo sam tu svu noć i vratio se kući odem do nužnika. On klimne glavom, ali
je zaista ostala neobična. Iznenadio sam tad ujutro. čim sam zamaknuo, lagano pokrene auto-
i samoga sebe. Otišao sam ravno na posao i ispričao im bus. Nisam bio u nužniku, naravno, nego
Putovao sam jedanput do slikarice Ma- šta je bilo. iza vrata i sjurim se prema autobusu. Pri-
rijane, čija je izložba bila dogovorena u mul- Gledali su me blijedo. I čudno. šao sam s lijeve strane do njegovog mjesta.
timedijalnom Domu kulture, u kojem sam A onda su mi kazali da odem kući i nas- Lijevom rukom gotovo iščupam vrata, a
tad bio jedan od trojice animatora kulturnih pavam se. desnom ga zgrabim za okovratnik i izvučem
djelatnosti. Ugovarali smo koncerte, orga- Tako je i bilo. napolje. Opalio sam mu šamar, a zatim ga
nizirali teatarske predstave, imali posebne Sutradan su me dočekali gotovo nepod- gurnuo dolje i još udario nogom.
projekcije filmova, postavljali velike i male nošljivo razdragano. I ne samo oni, saradnici – Hudič! Hudič! Milica! Milicaaa!
izložbe u dva likovna salona, imali stalne i drugari. Očito je neka nadahnuta priča kru- – Zove neku Milicu...
tribine i književne večeri... Uz to, u Domu žila među svima. Neka bufonerija u koju su – Milica je kod njih naziv za miliciju.
su djelovali i ateljei i škola baleta. Pisao sam svi dodali nešto od svojih fantazija. – Aha.
tekstove za kataloge i sve druge popratne Nikad taj izvještaj nisam dokraja rekon- – Aha.
materijale, vodio književne i druge večeri, struirao, ali iz poneke riječi koju sam slučaj- Prema autobusu su se odmah počela ge-
razgovarao pred posjetiocima-sudionicima no čuo ili iz nekog komentara sastavio sam gati dva pokrupna milicionera.
s uglednim gostima. Neki od tih događaja otprilike model koji se pričao. Nimalo mi se Legitimirali su nas, saslušali šofera, a
bili su zaista nezaboravni. nije dopala ta priča. Iako je slučajno nastala, zatim mene.
Došao sam kod Marijane u dogovoreno zapravo je bila paklenski smišljena. Sve se u Stariji se počeša po glavi, a zatim reče:
vrijeme, pregledao njene slike i načinio bi- nju zavidno stočilo. I okruživala me kao bolest. – Svaki čovjek ima pravo da se popiša u
lješke za tekst u katalogu. Nekoliko sedmica kasnije išao sam opet svojoj zemlji. Ti da si ovdje za to vrijeme če-
Potom smo ručali mesnu štrucu koju je na put u isto mjesto. Više se i ne sjećam za- kao, a ti, zemljak, otiđi i obavi što si naumio.
pripremila njena majka, popili malo vina i što. Obavio sam sve što je trebalo i vratio se Prijatelji koji su me slušali i drhtali od
krenuo sam u grad prije povratka. kući u uobičajeno vrijeme. Međutim, su- uzbuđenja doživjeli su to poput katarze.
Slučajno sam na ulici sreo slikara Kefre- tradan nisam otišao na posao. Jednostavno Zaista nevjerovatan događaj.
na, prijatelja još iz studentskih dana. sam osjetio da moram nešto učiniti zbog one Gledao sam njihova lica.
Svratili smo na izložbu jednog poznani- prethodne priče. Sve su vjerovali. Sve. I onaj prethod-
ka i potom otišli u “Brno” na samom vrhu Prekosutra dođem na posao i, kad smo ni događaj.
Frankopanske ulice i tu sjeli da večeramo. se kasnije skupili na našem mjestu u sepa- Tu sam se zaista zamislio.
Bilo je sasvim dovoljno vremena za odlazak reu (svi su bili, kao i prošli put), kažem im, Bekir se namrštio, Saša nasmiješio,
na autobusku stanicu i povratak. onako usput: “Ne biste vjerovali šta mi se na Branko se glasno smijao, a Sead je bio
Međutim, dogodilo mi se nešto nevjero- putu dogodilo...” zamišljen.
vatno. Iako sam stigao na vrijeme, zamolio sam Zanimalo ih je. Naravno. – Vidite – rekoh im – lažem vam ovdje
vozača da me sačeka minut-dva zbog toaleta. Tako sam počeo svoju priču. S obilatom već neko vrijeme, a vi sve vjerujete. Povjero-
Kad sam se vratio, autobus je već bio gestikulacijom. vali ste čak i u istinitu priču koju sam vam
otišao. Ispričao sam kako sam obavio posao i onomad ispričao, a s kojom ste se sprdali
Potrčao sam da potražim taksi i pojurio onda ponovo sreo Kefrena i kako smo otišli i ogovarali me okolo. Nije li sve to zaista
za autobusom. Ne znam koliko je minuta u “Brno” na večeru. Zašto ne? To se događa. znakovito i zanimljivo? n

STAV 20/6/2019 75