Page 74 - STAV broj 292

KULTURA

SABIRANJE IDENTITETA

PJESNIČKA “ILUZIJA” O

DRUŠTVU KOJE MOŽE BITI I

KOJE TREBA DA BUDE ZA LJUDE

Mujo Musagić, Opet će se pisati soneti, Društvo pisaca BiH,
Piše: Almir ZALIHIĆ
Sarajevo, 2020.

vojevremeno sam napisao je riječ o emocionalnosti. Međutim,
da je Mujo Musagić od onih postavlja se pitanje kako to pjesnik
najrjeđih pjesnika ponorne uspijeva ostvariti a da ne padne u
Svizije koji vide više od savre- puki sentimentalizam, što bi lo-
menika i koji su dublje od njih pro- gikom naravi takve vrste emocije
niknuli u smisao svoje savremenosti. bilo skoro normalno. Pjesnik, od-
Njegove su pjesničke slike precizne, nosno njegov lirski subjekt ističe
zbog čega se mogu vrlo lahko vizualno kako “moramo strpljivi biti želimo
konkretizirati i prevesti na opise izo- li preživjeti još jedan umorni vi-
bličenih, dezintegriranih likova svije- jek!” (Treba biti strpljiv mnogo), da
ta. Dakle, u svakom trenutku možemo bi jednako tako istaknuo u jednoj
izdvojiti i definirati sliku za kojom je od ponajboljih pjesama zbirke:
pjesnik posegao, a tek potom slijedi
razmatranje pojmovnog i smislotvor- Odavno se ovdje, rekoh vam već,
nog potencijala tih slika koje plijene ništa novo
svojom vizualnom snagom. U Musa- I ništa važno desilo nije, pa pje-
gićevoj poeziji možemo pratiti preo- snici mladi muze
kret od slike do simbolične predstave, Nove i riječi nove u dubinama
od vizualizacije do smislotvornosti. U morskim traže,
zaleđu ovako tretiranih slika i ovog A oni stari cvrkut novi u oblaci-
preokreta izvodi se temeljni ironijski ma bijelim, u
i destruktivni zahvat u egzistencijalnu, Kojima su i ranije tražili odbjegle
socijalnu i metafizičku datost svijeta. svoje ljubavi,
Musagićeve pjesme dominantno su Kako bi im ponovo sonetne pi-
dijaloške, iako na prvi pogled djeluju sali pjesme
kao monolog, odnosno kao govor upu- (Ovdje se već dugo ništa važno
ćen nikom i svima istovremeno, govor desilo nije).
kojeg ne zanima eventualni odgovor ili
bar eho koji bi odnekud prispio. I pored Iako prvi iskaz valja shvatiti
toga, njegove su pjesme sačinjene od pre- kao poštivanje antropodruštvenog
ciznih i upečatljivih slika. Čitajući ih, ishodišta, kao svijest o geneznu
pratimo kako se te slike produžavaju i korijenjenju, više nego kao neku
usložnjavaju, kako se preokreću i produ- sentimentnu gestu, a drugi kao ekspli-
bljuju, ili kako s velikog plana idu prema kaciju i potvrdu prve teze. Kako ne bi
mikrodetaljima “mnogolikog užasa”, od- “Prikopčavanje” na stvarno nema, bilo nesporazuma, ipak valja naglasiti
nosno obrnuto, od epizodnih slika prema po ugledu na stvarnosno pjesništvo, sljedeće: U ovoj zbirci pjesama svijet s
cjelovitijem liku stvari i pojava. Slike ove funkciju “fotografskog” snimka. Mu- kojim se sučeljuje lirski subjekt je mje-
poezije prožete su jezičkim očuđenjem i sagiću nije primarno stalo do toga da sto gdje “pijetlovi ne pjevaju” i gdje se
simbolizacijskim poduhvatima, ali i ne- ponudi puku faktografiju spram koje “ne zna za glas roga” i ta se sučeljenost
čim što možemo zvati vizualnim prožima- je njegov lirski subjekt ravnodušan, događa u različitim modusima stanja i
njem na prvi pogled nesaglasnih elemenata objektivan promatrač, registrator da- osjećanja, misaonih pozicija i životnih,
svijeta koji svojom ironijsko-grotesknom kle, kome je stalo da katalogizira što dnevnih i načelnih odabira iz oba polja
strukturiranošću emanira mnoga znače- je više moguće zbilju “unutar” koje je što ih izvanjsko nudi kao mogućnost ele-
nja sopstvenog pandemonija. ujedno i akter. Izlazi iz navedenog da menata sabiranja identiteta.

74 8/10/2020 STAV