Page 74 - STAV broj 382

Pisaljka je pisaljka
APOKRIFNI FRAZARIJ

Viši savjetnik za društvene običaje
GUNGULA,

UJDURMA I JAGMA

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ A vi? Šta ste vi? Uglađeni? Krampus vam se ponaša kao zavodnički
maneken i ko zna šta se tu još događa?! I ti sigurno imaš neko
svetačko ime? Bar ime zaštitnika lopova, zar ne? Znaš ga? Kako i ne bi
znao svoje ime?! Birate i vrijeme u kojemu se zabavljate? Kad vam se
svidi. Dan za praznik. Opijate se i igrate svoju uličnu predstavu, zar ne?

ekad zaista nije moguće znati šta Otkud se samo ovaj stvorio – pomisli pjesnik. Ni on ga nije koristio u potpunosti.
se dogodilo. Tako je bilo i tog jutra savjetnik. Samo njegova posljednja tri slova.
s višim priučenim savjetnikom za – Pretpostavljam da si ti tamo bio. Tako To je dakle bio Krampus.
Ndruštvene običaje. Tako se bar pred- pametan i naočit... možda si i neku Hilde- Augustin Krampus.
stavljao. U trenutku je to smislio. gardu tamo upoznao... Krampus Augustinčić.
– Viši savjetnik za društvene običaje? – Bio sam, naravno. Kratko, ali za pam- Zar se i kipar nije zvao slično? Naravno
– Da, je li to neki problem? ćenje. Znaš za Hildegardu, kako? Zar je to da jest. Njegov spomenik bio je na vrhu brda
Niko se nije nasmijao. moguće?! u tom starom kraju. A u spomeniku mujezin,
Nisu bili ni impresionirani. – Ne baš nju, ali sve su one iste, zar ne? tj. Mujezinović. I njegovi nevjerovatni crte-
Sve se činilo posve neobično. – Nemam pojma o čemu govoriš... ži. Svijet između infernalnog i trijumfalnog.
Probudio se u željeznom krevetu u ne- – Sve ti je to isto. Bilo gdje. Njihov zanat Sad je znao i čovjeka s kojim je u krčmi
koj nepoznatoj baraci udaljenoj od naselja. za naše potrebe. vodio saturnalijski bolesni razgovor. Bio je
I nije se mogao sjetiti kako se tu zadesio. – Potpuno si poludio. Hildegarda je sve- to brat Augustinov, onaj koji je uvijek živio
Nije se mogao sjetiti ni svoga imena. tica. I živjela je prije hiljadu godina. negdje drugdje, ali je ipak znao uzrečice i do-
Igra amnezije uvodila ga je u sve čud- – Zaista? skočice iz jednog dijela stare mahale.
nije prizore. – Zaista! Najednom je jasno vidio zajedno i sje-
– Jest, al u limburgu, mjesecu kad se Kakav razgovor. Je li moguće da se za- vernoafričkog sveca sa sjevernoevropskom
majmuni šišaju. ista dogodio? sveticom. Gledali su ga zamišljeno iz nekih
Nigdje se nije tako govorilo. Osim u nje- I on je bio, pomisli, međutim, njegove su svojih prostora. Kakav prizor!
govom starom kraju. I niko nije tako govorio oči zatvorene. – Ništa mi kod vas nije jasno? Šta ste sve
ni ondje osim nekih dripaca u njegovoj ra- A onda se ponovo sjetio Krampusa. Ne- u svoj karneval udrobili, to ni...
noj mladosti. Taj je stari kraj u gradu daleko što mu je u njegovom ponašanju, kretnjama – Misliš na psa? I maslo? Mnogo si be-
odavde. Pogledao je čovjeka pažljivo, ali ga i hodu bilo poznato, toliko poznato da je za- zobrazan, znaš?!
nije mogao prepoznati. Kao da se karneval ista vratio u sjećanju neko drugo vrijeme i – A vi? Šta ste vi? Uglađeni? Krampus
igrao s njima. Jer bio je karneval. I pijanstvo mjesta na kojima su se igrali i igrali legen- vam se ponaša kao zavodnički maneken i ko
je bilo dio njega. Na veseo i lijep način koji darne priče o kojima su neki nešto znali, a zna šta se tu još događa?! I ti sigurno imaš
se očito izopačio u nešto drugo. Istini za vo- drugi ništa. Kao izdubljena bundeva u ko- neko svetačko ime? Bar ime zaštitnika lopo-
lju, kad si pijan, uvijek je karneval. Kao da to joj je gorjela svijeća i koja je, nataknuta na va, zar ne? Znaš ga? Kako i ne bi znao svoje
želi potvrditi, Krampus se pojavi na vratima, tijelo i zagrnuta mračnim ogrtačem, poput ime?! Birate i vrijeme u kojemu se zabavlja-
priprijeti nekom granom i iščeznu. Ipak, u mrtve duše koračala našim ulicama uz niz te? Kad vam se svidi. Dan za praznik. Opija-
toj nestvarnoj stvarnosti savjetnik je poku- glasova. Nemoguće je reći odakle su dolazili. te se i igrate svoju uličnu predstavu, zar ne?
šavao nešto dokazati. Sad je bio siguran: poznavao je tog Kram- – Šta to, čovječe, baljezgaš?
– Limburg nije mjesec, a još manje šiša- pusa, znao njegovo ime i sjetio se da je neg- – Zar ne!
lište, nego grad, lijepi grad. dje ovdje, u gusarskom gradu pokraj mora, Gostioničar iščeznu kao da je izgorjela
– Grad?! Krampus imao brata kojeg savjetnik nikad sličica na projekciji starog filma.
– Naravno. Limburg an der Lahn. nije upoznao. Tad se savjetnik napokon probudio.
– Anderlan? Kakva gungula. Ali karneval sjećanja i dalje je tutnjao u
– Da. Lijepi grad na rijeci Lahn. Kakva ujdurma. njegovoj glavi. Svojim prizorima i ritmovima.
– Sve mi se čini da je to Mandrilan. Mje- Najednom se sjetio imena. Augustin. Ko Ko sam ja – pomisli viši savjetnik za druš-
sto gdje se majmuni šišaju, zar ne? U mjesecu bi drugi bio?! Svetačko ime. Sam ga nije spo- tvene običaje dok je koračao prema moru.
limburgu? Možda i nekom drugom mjesecu minjao, iako su u susjedstvu svi znali. Koristio Razmišljao je kako će uroniti u nj i lje-
ponekad, ali to nije uobičajeno. je drugo ime (često, obično, nimalo uzvišeno). kovitost vode će ga dodirivati sa svih strana.
Kretnje su nedvosmisleno pokaziva- Zaista je dobro imati dva. To ime dobio je pri Kakav kraj suludog karnevala u kojem
le kako je čovjek potvrdio ono što je rekao. rođenju i vjerovatno budući najveći balkanski je i sam bio suludi dio te suludosti. n

74 1/7/2022 STAV