Page 71 - STAV broj 393

Horo je / jutros / zadnji put zapjevao, / jad-
na mu pjesma. Sasvim lično doživljavanje
poznatih slika iz kućne ambijentalnosti po-
diže se na širu/opću ravan: Ugarak pišti / za
zadnjom kapljom vode, / za naš opstanak,
/ mnogo života ode. Dakle, iznad svega se
uzdiže slika vjekovne borbe za opstanak, za
trajanje. U drugoj, također, gnomskoj pjesmi
Pešterski pastir, pjesnik kaže: Svijet mu pla-
nina, / stado družina / um vidokrug, / život
ravnina / blago njemu.
Pjesnikovo prvotno zadovoljstvo ka-
snije prerasta u opsesivno traženje izra-
ženo u nizu pjesama kojima pristaje na-
ziv Njedra puna zavičaja. Tu je u cjelini
tonalitet podignut, jer su sve češće pri-
kaze riječi koje progone pjesnika, koje se
gomilaju i koje žele da se oglase. Tako se
nižu pjesme koje ove zavičajne snohvatice
pretvaraju u pravu dramu kako na nivou KOČIJAŠ INADŽIJA
jezika, tako i na nivou poetiziranih slika. Namjesti Mimo hoda,
Naslovi: Ćeziba, Oštri krš, Morani, Košija, okiti mimo zbora,
Vagan, Krvave dimije, Golać, Račevac, Pla- zadjeni mimo ljudi,
ha kiša, Heganje čobanice grke su poetske udjeni mimo kola.
slike zavičajnih predjela, “oblaci moga nadjeni Sve uz žicu,
života, duboko zariti u zemlju”, kako to zategni sve uz dlaku,
kaže pjesnik. upregni obraz mu je
Vučelj je u knjizi Kovačnica gotovo potegni tvrda kora,
sve sveo na ljudski odlazak, nestanak, na pritegni čudna stvora.
umiranje koje ne definiramo kao prirodni nategni
odlazak s ovog svijeta, kao neminovnost popusti
i neizbježnu konačnost, već kao bjeso- podvikni NJEDRA PUNA ZAVIČAJA
mučno masovno zatiranje jednog naroda ošini. Svi vidici moga oka
i kulturoloških oznaka njegove tradicije. U hodu Što ih nebo modro spaja,
Sumorni tonovi koje izaziva prepoznavanje u kasu Sa sobom bih da ponesem
zla koje se opako natkrililo nad sudbine u trku U njedrima zavičaja.
ljudi kao da znače rezignaciju pred onim u frku I Lisovu i Ninaju,
što je nekad davno samo slućeno, a sada u znoju
i ovdje se događa. Ni kiša nije / što je ne- na Suncu Jarut, Šibe, gusta Žara,
kad bila. / Čime li je / klice zadojila ? Čime u sjenci I sve što mi u daljini
li je / biljke napojila ? / Čime li je / zemlju u pjeni. Moje srce bolno para,
natopila ? / Čim sve nismo / Kišu otrovali. I use Želio bih da napunim
Na široko čulnom nadahnuću koje i nase Njedra puna zavičaja.
baštini sve forme govornih narodnih i podase
umotvora Vučelj ostvaruje zanimljive i predase I Sinana sa gajdama,
poetske slike koje su najupečatljivije kad dao bi sve I Pazarce sa šargijama,
pjesnik uspije da ostvari sklad forme, ri- za kajase. Sve planinke sa štrugljama,
tmike i simbolike, naprimjer u pjesmi I sve tkalje s razbojima,
molitvi Čizme: Da Bog da se poderale / PEŠTERSKI PASTIR Ćilimima,kirkitima,
samo na jednim nogama. Svijet mu planina, I košije koštanpoljske
I mada u Vučeljevom pjesništvu ima stado družina Što bivajuju svakog maja,
izvjesnih neravnina i neujednačenosti ono um vidokrug, Želio bih da ponesem
je samostalno organizirani oblik svijeta. život ravnina Njedra puna zavičaja.
Pjesme Nedžiba Vučelja posjeduju blago njemu.
nešto od ritualnog poimanja poezije, a Nemoj da zaboravite
svojom grafičkom i ritmičkom struktu- POKUŠAJI Da mi date kosce snažne,
rom govore o pjesnikovom insistiranju na Laje pas I katune i čobane,
simbolima koje smo već označili. I pored na mjesečinu. Meni su sve stvari važne
prilične komunikativnosti, ova poezija Da li to Ako su iz moga kraja,
posjeduje i niz začuđujućih upita, obrta moju zvijezdu
i smisaonih pomjeranja koja uočavamo zove da ustraje? Vjerujte mi sve će stati,
tek onda kada postanemo svjesni njezi- I ja bih lajao, Jer ja želim da ponesem
ne, u suštini, zatvorenosti u simboliku ali, tu je, što je. Njedra puna zavičaja.
zavičajnih toponima, iskustava, mijena
i oscilacija. n

STAV 16/9/2022 71