Page 10 - STAV broj 179
P. 10

NA MJESTU DOGAÐAJA

došao u Olovo, šest je godina bio na služ-      poznatiji kao Crni kamen, oko kojeg su                                                             Fra Ilija Božić
bi u Kraljevoj Sutjesci. Tamo je nadzirao       se vjernici skupljali i oko njega palili
važan posao, obnovu katoličke crkve. Pred       svijeće. Godine 1887. podignuta je drve-      je i do sada nekoliko pokušaja da se cr-
sebe je sada postavio isto tako važan zada-     na crkva, koja se neposredno pred Prvi        kva sanira, najviše zbog značaja ovog lo-
tak: sanirati i spasiti svetište u koje dolaze  svjetski rat, 1913. godine, srušila. U peri-  kaliteta, ali nije se u tome uspjelo”, priča
ljudi iz cijelog svijeta. Zvanični podaci o     odu između 1886. i 1889. godine izvršena      nam fra Ilija. “Sada smo angažirali ljude
olovskoj crkvi, navedeni u dokumentima          su opsežna arheološka istraživanja pod        od povjerenja, koji su radili sanaciju crkve
Komisije za zaštitu nacionalnih spome-          rukovodstvom Koste Hermana, kada je           u Kraljevoj Sutjesci, da isti posao obave
nika BiH, kažu kako je prvi franjevački         utvrđeno postojanje temelja stare crkve i     i u Olovu. Četiri godine je trajao moni-
samostan s crkvom u Olovu, na mjestu            samostana. Godine 1925. Karl Paržik za-       toring objekta i terena, sve u suradnji sa
današnje Crkve Majke Božije u Gornjem           vršava projekt vjerskog objekta. Gradnja      Zavodom za zaštitu nacionalnih spome-
Olovu, osnovan u 14. stoljeću. Prvobitna        je počela tek 1930. godine.                   nika, a u oktobru prošle godine izdata je
crkva bila je izgrađena od tesanog kame-                                                      dozvola za sanacijske radove. U maju je
na, a očuvan je i ključ koji je istovreme-          “Kao i danas, i tada je nedostajalo       vojska počela s prvim radovima, proširu-
no služio kao vatreno oružje. Zabilješka        novaca pa se gradilo koliko se moglo. Te-     jući okolinu crkve, jer je do tada bilo ne-
o Crkvi Majke Božije u Gornjem Olovu            melji nisu napravljeni kako treba, vlast      moguće početi raditi na obnovi temelja.
nalazi se u Dubrovačkom ljetopisu od 10.        nije dozvoljavala da se gradi na temelji-     Također, izdata je dozvola za gradnju još
aprila 1454: “(…) izmiri se Herceg Stje-        ma stare crkve, pa je nova crkva povuče-      dvije kule koje bi se objedinile s postoje-
pan s Dubrovnikom, sa ženom Jelenom,            na nazad u odnosu na staru. Završena je       ćim objektom, jer su te kule predviđene
sinom Vladislavom te sa svojim zetom,           gradnja središnjeg dijela crkve, kasnije su   Paržikovim projektom. Sada, ako bude
bosanskim kraljem. Ovom se izmirenju            dodane kule na stranama. Međutim, gra-        sluha kod naših institucija da nas podr-
obradovaše oba zeta, a obje njegove kćeri,      đevina nije dobro uvezana, nije stabilna      že u ovome, mislim da bismo naredne
Katarina i Marija, poslaše darove Gospi-        i stalno su se pojavljivale pukotine. Bilo    godine mogli nastaviti radove. Ali, tre-
noj crkvi u Olovo.”                                                                           baju nam pomoći državne institucije. U

    Nakon što je Bosna postala dio Osman-
ske imperije 1463. godine, samostan i cr-
kva pošteđeni su razaranja, a redovnici
franjevačkog reda nesmetano su nasta-
vili rad. Nepovoljna ekonomska i poli-
tička klima utjecala je na to da, počevši
od sredine 17. stoljeća, starosjedilačko
katoličko stanovništvo počne s iseljava-
njem uglavnom u prekosavske krajeve.
Godine 1687. svi franjevci, osim gvardi-
jana, napuštaju samostan i odlaze u Ilok,
gdje seli i gvardijan 1700. godine. Četiri
godine kasnije, samostan i crkva zapa-
ljeni su i od njih su preostale samo ru-
ševine. Od čitavog kompleksa održao se
jedino lijevi dovratnik ulaza stare crkve,

10 9/8/2018 STAV
   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15