Page 11 - STAV broj 179
P. 11
Mara Bartolović i
Senija Degirmendžić
Olovu imamo deset vjernika i ne može- Lourdes, nije Međugorje. Ovo je malo, uradio. Kako god bilo, nakon što je crkva
mo od njih očekivati da nam finansijski tiho, intimno svetište”, kaže Božić, koji spaljena 1704. godine, iz nje je otišlo 19
iznesu ovaj projekt. Imamo veliku podrš- nam je prepričao i legendu o tome kako fratara, ostao je samo gvardijan. Onda se
ku gradske administracije, načelnik nam je Olovo postalo svetište. i on povukao sa zgarišta. Povukli su se u
pomaže u svemu što može, uvijek su nam grad Ilok i tamo obnovili samostan koji
na raspolaganju.” “Ovo marijansko svetište veže se uz lo- su nazvali Samostan Gospe Olovske. Ali,
kalitet Bakići. Tamo ima Crkva sv. Roka, stotinama godina kasnije, Olovo je doče-
Zašto je važna olovska crkva, pita- čiji su temelji konzervirani i koja datira kalo da se obnovi njihova crkva i da im
mo fra Iliju. “Marijansko svetište Gospa iz 15. stoljeća. Odavde su na uočnicu išle se slika Gospe vrati. A i ta je priča zani-
Olovska najstarije je marijansko sveti- procesije s čuvenom slikom Gospe Olov- mljiva i nije legenda. Olovo se spominje
šte u ovom dijelu Balkana, od Bugarske ske, ona se nosila do Bakića i gore je bila još 1415. godine pod nazivom “Città de
do Jadrana. Postoje dokumenti u kojima misa. Gore bi se prenoćilo i vraćalo na- Piombo”. Bogato rudama i mineralima,
stoji da je ovdje u srednjem vijeku znalo trag u Olovo. Po toj legendi, kada je pao tako je i dobilo svoje ime. Stari rudnik
proći i do 300 tisuća ljudi, hodočasnika, u Zvornik pod naletom Osmanlija, Gospina olova bio je poznat još u vremenu rimske
osmom mjesecu. Dolazili su tu pješke na slika bila je u Zvorniku i trebala je biti vladavine u Panoniji, Dalmaciji i Iliriku.
zavjet, putovalo se po mjesec dana ovamo uništena. Legenda kaže da je slika pobje- U drugoj polovini 14. stoljeća počinje in-
i natrag kući. I danas to tinja u ljudima, gla i da je nađena u Bakićima. Našli su tenzivnija eksploatacija bosanskih rudni-
imate ljude koji su otišli na sve strane svi- je mještani i htjeli su je skloniti. Zvali su
jeta, ali svoje godišnje odmore koriste da gvardijana iz Olova da dođe. On im je do-
dođu ovdje i da obiđu svoje domove i gro- šao i pitao da li su zato da se zavjetuju da
bove svojih predaka. Ovdje i muslimani i će napraviti crkvu i da nakon toga sliku
pravoslavci plaćaju mise, ovo mjesto ima odnesu u Olovo. Nakon tog zavjeta, slika
svoju vrijednost. Olovo nije Fatima, nije je ostala u Olovu sve dok crkva nije spa-
ljena. Za vrijeme Osmanlija, budući da je
ovo svetište bilo poznato i u njihovo doba, ka olova, između ostalog, u Olovu, mje-
dolazili su predstavnici Vatikana, biskupi stu gdje se u srednjem vijeku formiralo
koji su obilazili našu provinciju i jedan naselje s gradom koji se nazivao Olovac.
od njih došao je u ovo olovsko svetište. U “E tada, kada su fratri otišli za Ilok,
tom svom opisu boravka u Olovu detaljno uz narod se povukla i plemićka obitelj Br-
je opisao čudotvornu sliku Gospe Olov- njaković, koji su u to vrijeme raspolagali
ske. O tome se ništa nije znalo sve dok rudom olovo, trgovali olovom s cijelim
slučajno neki dalmatinski fratar, radeći svijetom”, govori fra Ilija. A ti su velikaši
nešto u vatikanskom arhivu, nije naišao odselili za Ilok, no nisu zaboravili odakle
na taj opis. Iskopirao je taj opis, poslao su im korijeni. Po njihovom sjećanju, po
ga fratrima u Bosnu 1952. godine. Fratri opisima koje su čuvali, napravljena je sli-
su onda angažirali slikara Gabrijela Jur- ka Gospe koja se danas nalazi na oltaru
kića, koji je naslikao sliku 1954. godine.” olovske crkve. I ona je, nakon dugo pe-
ripetija, početkom ovog stoljeća vraćena
Prije nekoliko stoljeća fratri su bili iz Iloka. “I da znate još kakav su ugled
primorani napustiti olovsku crkvu. Bo- Brnjakovići uživali”, priča nam fra Ilija
snu su poharale trupe Eugena Savojskog. Božić ispraćajući nas iz dvorišta crkve.
Zemlja je upala u bijedu, a mnogi su od “Brnjakovići su u vrijeme Osmanskog
katolika odlučili ići misleći kako će im carstva imali pravo kupovati zemljište
se tadašnje vlasti svetiti zbog pohoda tog i oni su u Izraelu kupili za kršćane vrlo
palikuće. Prema dokumentima, crkva je vrijedan teritorij Malinski vrt. Mjesto
zapaljena 1704. godine. I taj čin prate le- na kojem je Isus proživio veliki četvrtak.
gende, narod i danas priča da je izvjesni Eto, i to je bilo naše Olovo. I takvo treba
Kotroman postao kamen nakon paljevine, i ostati.” n
da mu se utroba rasula nakon onog što je
STAV 9/8/2018 11
