Page 8 - STAV broj 179

NA MJESTU DOGAÐAJA

Piše: Nedim HASIĆ Najstarije marijansko
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ svetište na Balkanu

Teške mašine Oružanih snaga BiH OLOVO
utihnule su ovih dana. Prva faza ra- I NJEGOVA
dova na obnovi Crkve Majke Božije GOSPA,
u Olovu okončana je. Tvrde stijene ESENCIJA
koje su stoljećima opasavale crkvu Gospe BOSNE
od Olova probijene su, plato na kojem se
nalazi ovaj nacionalni spomenik proširen Marijansko svetište Gospa Olovska
je. Olovska crkva važno je mjesto u histo- najstarije je u ovom dijelu Balkana, od
riji, ali i sadašnjosti Bosne i Hercegovine. Bugarske do Jadrana. Postoje dokumenti
Ovo je najstarije marijansko svetište na u kojima stoji da je ovdje u srednjem
Balkanu. Mjesto na koje se hodočasti već vijeku znalo proći i do 300 tisuća ljudi,
stoljećima. Ali, temelji crkve u lošem su hodočasnika u osmom mjesecu. Dolazili
stanju već godinama. Zidovi ovog sakral- su tu pješke na zavjet, putovalo se po
nog objekta popuštaju i zato je u maju ove mjesec dana ovamo i natrag kući. Ovdje
godine počela prva faza sanacije. Da bi se i muslimani i pravoslavci plaćaju mise,
pristupilo temeljima koji trebaju rekon- ovo mjesto ima svoju vrijednost
strukciju, moralo se ukloniti stijene oko
crkve. Tako je sada plato oko nje proši- vole meso, neće ti oni baš pite”, kaže nam majkom sam u ratu bila u izbjeglištvu u
ren. Posao miruje jer će uskoro u Olovu kroz smijeh. Oko dva sata popodne idu Vijaki, katoličko selo, a pazili su nas, bilo
velika svetkovina. Olovska Crkva Majke kući. Kada imaju goste ili kada je neka nam kao da smo kod kuće. I tako se uvijek
Božije mjesto je gdje se vjernici okupljaju svetkovina, ostanu i po cijeli dan. I tako trebamo paziti.” Mara i Senija kažu da se u
svakog 14. i 15. augusta, na Dan sv. Roka, već decenijama, nikada se nisu posvađale, Olovu uvijek tako živjelo, da se pazilo na
zaštitnika od kuge. U ta dva dana odvija nikada nisu jedna na drugu povisile glas. komšije, da su im se uvijek otvarala vrata
se vjerska procesija, od Crkve Majke Bo- “Nikada se nismo sporječkale, evo koliko doma. “Prije, kada nije bilo auta, kada se
žije u Gornjem Olovu do Crkve sv. Roka godina ima da smo skupa. Kad neku od na Gospu dolazilo pješke ili na konjima,
u obližnjem naselju Bakići. Ta se proce- nas vide samu u gradu, odmah pitaju za sve su ove kuće bile pune. U baštama su
sija u narodu naziva Gospojina. drugu. Uvijek idemo skupa, u čaršiji smo konji bili povezani”, sjeća se Senija. “Meni
vazda zajedno”, kaže Mara. Senija klima bi otac znao reći da iznesem sijeno konji-
Skupit će se tada u i oko crkve oko glavom i priča: “Eto, ja bih nekako naj- ma, da se položi pred konje jer dolaze mu-
dvije hiljade ljudi, a sve će njih dočeka- više voljela da ovo što vama kažem utje- safiri. Kod nas su u kući noćile žene koje
ti, kao što to već decenijama radi, Senija če malo na one što pričaju da se ne može su dolazile iz Ljubine, od Srednjeg. Zna-
Degirmendžić. Teta Sena. Ova Olovljanka skupa živjeti. Može narod skupa živjeti. S le su gdje je ključ, gdje je suđe. Imali smo
domaćica je kuće smještene tik do crkve,
u kojoj obitavaju i rade fratri, u koju do-
laze njihovi gosti, putnici, hodočasnici.
Svakog dana Senija sprema i održava kuću
zajedno s Marom Bartolović. Sena i Mara
znamenitosti su Olova, među najpoznati-
jim su stanovnicima olovske čaršije. “Ja
sam rođena, evo nema trideset metara od
ove crkve. Rasla sam uz ovu kuću, moja
porodica vezana je za ovu kuću i crkvu,
moja sestra i braća, svi smo ovdje radili
i pomagali. A počelo je to nekako spon-
tano. Dođem, vidim imaju nekog posla,
ja se uključim, pomognem... Mi smo ti
tako postali kao najbliži rod”, priča nam
teta Sena. “Za mene je ovo izuzetno važ-
no mjesto, ali i za sve Olovljane. Tu sam
prohodala, tu sam stekla prijatelje, meni
je ovo sve na svijetu.”

Svakog jutra, oko osam sati, Sena i Mara
dođu u kuću, pristave kahvu, porazgovaraju
i bace se na posao. Sena uglavnom pegla i
čisti, Mara kuha. “Bogami, ovi naši najviše

8 9/8/2018 STAV