Page 68 - STAV broj 179
P. 68
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Životno putovanje
Iskustvo
neiskusnog vodiča
Vozač me ponovo pozvao da sjednem do njega i zamolio da mu čitam
Piše: natpise na znakovima pored puta. U prvi mah sam pomislio da ima
Safet POZDER problema s vidom. Konačno mu predložih da čita sam. Odgovorio
je stidljivo da ne zna čitati. Nisam ga više ništa pitao, ali nisam ni
Isad se živo sjećam cijelog tog dana. Bio skidao oči s ceste. Kroz neki 15-ak minuta već smo ulazili u kompleks
je ramazan. Pripremao sam se za prije- aerodroma. Dao sam mu hediju. Ljubazno se nasmijao, zahvalio i vratio
podnevnu mukabelu i tabirio ajete koje u svoj autobus. Otišao je svojim, a mi svojim putem. Ako ništa, barem
sam planirao kratko protumačiti poslije sam njemu bio od koristi
učenja. Zazvonio je telefon. Zvali su iz ureda
muftije. Pretpostavljao sam, rutinski poziv, hadžu, a nešto sasvim drugo naći se na licu Vrijedi napomenuti da sve hadžije nisu
s obzirom na to da ramazan već izmiče i da mjesta i svjedočiti toj neponovljivoj ljepoti. u najboljoj snazi kao ni najboljeg zdravstve-
se polahko pripremaju izvještaji i sumiraju nog stanja. Neki su vrlo strpljivi i susret-
učinci. Prevario sam se. Kako god, vrijeme polaska je došlo. ljivi, a nekima je falila najmanja sitnica da
Vodiči su navukli zelene prsluke i zadužili krenu prigovarati. Neke ne bismo zatekli u
Zvao je muftija Smajkić. Razgovor je is- štapove na čijem su vrhu bili čitko ispisa- sobama prilikom obilazaka pa bi se poslije
početka bio rutinski; šta ima, kako ide, kako s ni brojevi grupa. Nosio sam broj 23. Nisam žalili kako im ne dolazimo (kasnije nam je
ramazanom... Odjednom je uslijedilo pitanje ljubitelj letenja, no čim je avion odskočio sugerirano da svaki put prilikom obilazaka
koje nisam mogao ni naslutiti. “Jesi li za to od tla, zavladala je takva vreva da nisam ni stavimo cedulju na vratima s naznakom da
da ove godine ideš na hadž?”, pitao je muf- imao kad misliti o letenju. Valjalo je raz- smo dolazili).
tija. U prvi mah sam mislio da nisam dobro dijeliti hadžijama iz svoje grupe pasoše i
čuo, potom sam čekao da muftija doda još drugu potrebnu papirologiju i stikere. No- Olakšavajuće je bilo i to što je Poslani-
štogod kako bih se uvjerio da stvarno to mi- sali smo spiskove i prozivali ljude. Neko kova džamija bila blizu i zaista je trebalo
sli, a onda sam, ni danas ne znam šta i kako, je sjedio na jednom kraju aviona, neko na biti krajnje nesmotren da se ne bi snašao.
rekao nešto što je bio afirmativan odgovor. sasvim drugom; neko ne bi dobro čuo svo- Uprkos tome, bilo je pojedinaca koji bi se
je ime, a neko bi se javljao tek podizanjem poslije skoro svakog namaza nekako spetlja-
Naravno, želja svakog muslimana i mu- ruke. Uglavnom, poleti tamo – poleti ova- li i otišli u krivom smjeru. Uzaludno bi ih
slimanke jeste, ili bi barem trebala biti, da mo, dodaj ovome – dodaj onome, i u neka bilo tražiti, iako smo i to pokušavali. Kasni-
nekada u životu obavi petu islamsku dužnost. je doba posao bio gotov. Hadžije su usput je bi ih uljudna i prijatna medinska policija
Lagao bih kada bih rekao da to nije slučaj i zapitkivale koliko traje let, kad ćemo sle- dovodila u hotel (svi su nosili narukvice s
kod mene. Ipak, muftijin poziv i haber koji tjeti, kakve su tamo trenutne temperature, nazivom i adresom hotela).
sam dobio me zatekao. Jesam li spreman za koja je vremenska razlika... Ponešto bi se
to? Možda sam trebao predložiti da pošalju odgovorilo, a ponešto – posebno ono što se Vodičko osoblje svakodnevno je održava-
nekog drugog, starijeg i zaslužnijeg imama!? nije znalo – preskakali smo, pravdajući se lo sastanke s glavnim vodičem. Razmjenji-
Bilo je još kojekakvih pitanja i nedoumica, obavezama i žurbom da svi dobiju ono što vala bi se iskustva i informacije, ukazivalo
ali je stvar već bila riješena – potvrdio sam im je neophodno. se na eventualne propuste te upoznavalo s
i nema nazad. planovima za idući dan. Jasno, sve bi to uve-
Našim ljudima nekada, da ne kažem če- liko pomoglo vodičima, posebice nama koji
Naravno, da ne bi sve bilo onako kako sto, treba “crtati” već nacrtane stvari. Uvje- smo prvi put na hadžu, da se lakše snađemo.
priželjkujemo, moralo je biti još nešto. I bilo rili smo se u to već po dolasku u medinski No, opet bismo se nerijetko našli u situaciji
je. Na hadž sam išao kao vodič. Tačnije, i ja, hotel. Iako nam je odmah ustupljen precizan da ljudima iz svoje grupe ne znamo potanko
koji na ovo najveće životno putovanje idem spisak hadžija s rasporedom po sobama, usli- objasniti sve ono što nas ubuduće očekuje.
prvi put, trebao sam biti vodič grupi od 50 jedilo je bezbroj pitanja: u kojoj sam sobi, s
uglavnom meni nepoznatih ljudi. Noćima kim sam u sobi, na kojem sam spratu, gdje Možda i najsretnija okolnost po neisku-
sam mislio i pitao samog sebe kako ću vodi- je restoran, kako ćemo do Poslanikove dža- snog vodiča jedne grupe bila bi u tome da
ti tolike ljude i hoću li uopće biti u stanju da mije...? Stavite se u poziciju vodiča koji je i među svojim hadžijama ima onih koji su već
im objasnim nešto što i meni samom treba sam prvi put u Medini i pokušajte zamisliti po nekoliko puta bili na hadžu. Budu li, uz
pojasniti. Naravno, bilo je stručnih semina- kako biste odgovarali na ova pitanja! Sve se to, raspoloženi da odvoje dio svog vremena
ra i obuka s detaljnim i preciznim uputstvi- u neka doba završi pa se završilo i smješta- i priskoče vodiču u pomoć – ja sam, hvala
ma. Ipak, jedno je slušati, čitati pa i gledati o nje po sobama. Valjalo je, potom, obići sve Allahu, imao tu privilegiju – posao bi bio
sobe. Hadžije iz iste grupe bile su smještene kudikamo lakši.
na barem pet različitih spratova, liftovi su
bili manji i uglavnom krcati pa se nerijetko Uz odlaske u Poslanikovu džamiju, po-
moralo stepenicama. sebno u Revdu, naše hadžije u Medini jako
puno šopinguju. Rukovodstvo organizacije
pa i sami vodiči apeliraju da se novci čuvaju
68 9/8/2018 STAV
