Page 69 - STAV broj 179
P. 69
za Meku jer se i tamo bude značajan period, šmrcanje... Ljekarska služba radila je pu- kojom je vozio i način na koji se vješto iz-
ali to ne urodi posebnim plodom. Sjećam nom parom. Nije zaostajala ni naša, vodič- vlačio iz povremenih gužvi, bilo mi je jasno
se kako me pet-šest žena iz moje grupe za- ka. Bilo je hadžija koji su bili izuzetno na- da je poprilično vješt u svom poslu. Na otvo-
molilo da krenem s njima u šoping. Nisu rušenog zdravlja i pojedini vodiči su gotovo renom putu od Meke ka Džeddi uglavnom
znale arapski pa su procijenile da im mogu 24 sahata bili uz njih, vozili ih kolicima po je pratio cestu, šutio i odgovarao tek ako bi
biti od velike koristi. Idem ja medinskim Meki, pa s Arefata preko Muzdelife i Mine ga se šta upitalo. Već na prilazu gradu bio
uličicama, a za mnom buket hadžinica koje do hotela. I sam sam imao takvo iskustvo, sam u zadnjem dijelu autobusa. Običaj je da
zastaju na svakom koraku. Kada sam vidio ali, srećom, i mlađe ljude koji su bili voljni se u ovakvim situacijama skupi nešto novca
kako granaju rukama i “ubijaju u pojam” da mi pripomognu. Posla je bilo posebno kao hedija vozaču. Svako bi davao po koji
lokalne trgovce, shvatio sam da sam višak na dan Bajrama, kada je saobraćaj u Meki rijal i na kraju bi to bila lijepa svota. Dok
u toj družini. Ipak, kupio sam i ja ponešto. bio potpuno blokiran. Želja da se sve obavi sam hodao autobusom, vozač me više puta
One su birale boje i dezene, a ja sam samo kako treba, panika da se to neće stići, umor zvao da sjednem kod njega. Uskoro smo bili
klimao glavom. Poslije silnog hodanja i na- i manjak strpljenja znaju smiksati vrlo za- u samom gradu. Tek nakon što smo obišli
tečenih nogu, vratili smo se u hotel. Bilo nimljive, ponekad komične, a na trenutak par krugova i primijetili da se vozimo stal-
je vrijeme da svako uzme svoj dio. Iz neke i neprijatne situacije. no istim ulicama, neko je ustvrdio kako ni-
kurtoazije, nisu mi dale da ja nosim kese. smo uopće trebali ulaziti u grad. Zvali smo
Ponovo sam išao pred njima, a one su tega- Iskreno, kao neiskusan vodič, samom glavnog vodiča i potvrdio nam je da smo još
rile pregršt kesa, prezadovoljne kupljenim. sebi sam bio zadnji na pameti i vodio sam prije grada trebali negdje skrenuti kako bi
Kad smo sve razbacali po krevetu, moje se mišlju – a i ostale kolege – da je najvaž- stigli do aerodroma.
kese su falile. Insistirale su da se vratimo i nije da ostale hadžije sve obave na vrijeme i Vozač me ponovo pozvao da sjednem do
potražimo gdje smo ih zaboravili. Pokušao kako treba, a meni kako bude i kad stignem. njega i zamolio da mu čitam natpise na zna-
sam objasniti da je skoro nemoguće ponovo kovima pored puta. U prvi mah sam pomi-
naći te zamršene uličice i radnje kroz koje Možda u konačnici i nisam bio od pre- slio da ima problema s vidom. Konačno mu
smo prodefilirali. Lakše bi bilo tražiti iglu tjerano velike koristi mojoj grupi hadžija, predložih da čita sam. Odgovorio je stidljivo
u plastu sijena. Na kraju sam morao pristati premda sam se trudio koliko sam znao i da ne zna čitati. Nisam ga više ništa pitao,
na njihove nagovore. Tražili smo i, naravno, mogao. Jednom sam čovjeku, ipak, bio od ali nisam ni skidao oči s ceste. Kroz neki
ništa nismo našli. velike koristi, i to posve neočekivano. 15-ak minuta već smo ulazili u kompleks
aerodroma. Dao sam mu hediju. Ljubazno
Meka je drugačija. Čini mi se da se i da- Spremali smo se za povratak kući i au- se nasmijao, zahvalio i vratio u svoj autobus.
nas nekako može osjetiti razlog zašto je ovaj tobusi su lagano kupili naše hadžije kako bi Otišao je svojim, a mi svojim putem.
grad protjerao, a zašto je Medina prihvatila nas odveli do Džedde. Ukrcavanje prtljaga Ako ništa, barem sam njemu bio od ko-
voljenog Pejgambera. U Meki smo se po- poprilično je potrajalo i napokon smo svi risti. n
razbolijevali skoro svi. Kašalj, upala pluća, bili na broju. Za volanom je bio pomršav i
visok brkica. Reče da je iz Bangladeša i da
mu je ovo sezonski posao. Prateći brzinu
STAV 9/8/2018 69
