Page 67 - STAV broj 179
P. 67
UMORSTVO MUFTIJE KARABEGA
(Fragment. Posveta rahmetli dr. Fatimi Karabeg-Mašović)
ih ne smaknu na pravdi Boga jedinoga, a Allah Krik iza vrata jasno je govorio da je u hamamu, Muftija, gušeći se, na to reče: Vjernik sam,
je odredio kako će najposlije biti. kao u klopci, neko žestoko ranjen. hvala Allahu, džellešanuhu!
Dvojica prihvatiše muftiju ispod lakata, pa Tada uspiju otvoriti vrata. Ustaše životinjski Hrsuzov mladi drug u zločinu zapara vrhom
ga žurno izvedoše i krenuše dvorištem prema nasrnuše, zaglavljujući se u usku ramu vrata, noža muftijino lice i reče mu: Ti si krmak nad
Ali-pašinoj palači. Uspjeli su pretrčati, a da ih posrćući i jašući jedan preko drugog, urlajući. krmcima, o muftija!
niko ne susretne. Ali, ne vidješe, u zao čas, da
je pred vratima jedan bradati Hamzićev prista- Jebat ćemo vas kjafiri! Samo što su sišli sa stepenica, svukoše s
lica. Čim ih taj evbaša opazi, dreknu koliko je Glave ćemo vam oderati! muftije odjeću, a mladi ga ustaša udari sabljom
mogao, urličući poput pijane hulje: Muftiju na kolac nabiti! od vrha glave prema lijevom uhu i ozlijedi mu
Gazili su po ranjeniku, skakali mu po trbu- mozak. I drugi ga je udarao po glavi i mišici!
O, vas dvojica nevjernika, gdje bježite s hu, tukli ga drškom velikog noža po lubanji, dok A onda je ponovno zamahnuo – i mišicu mu
kjafirom?! Danas njemu nema bijega! On ne nije izdahnuo bljujući slapove potamnjele krvi, potpuno odsjekao. I treći ga je posjekao sabljom
može pobjeći! očiju koje samo što nisu iskočile iz svojih ko- iza šake i lijevoga zgloba, presjekao mu tetivu,
štanih čašica. Svukli su nešto odjeće s njega, ponovno uzeo isukani mač, gurnuo ga od sebe
Pijani hamzićevac potrča prema Tabiji da pa ga odgurnuli nogama do zida, podižući svo- i odsjekao mu kožu s prstiju i same prste. Jedan
javi ustanicima da je muftija tu, ali da će pobjeći je plamteće poglede prema obamrlom muftiji i od njih udari ga nožem po glavi i rasiječe koliko
krmak ako se ne požure i zgrabe ga. kadiji koji je potpuno zanijemio i krkljao samo dva prsta. Drugi ga je odmetnik uzeo za bradu
neke mukle, zastrašujuće, izgubljene glasove i zareza ga vrškom oštrice od uha do uha kao
Spasioci izvedoše muftiju uz stepenice koje niko od ljudi nije čuo. janje kad se kolje – ali koje se još, šejtanskim
Ali-pašine rezidencije, prihvatiše kvaku vrata; Jedan je čeličnom šakom, kao maljem, naumom, ne usmrćuje. Bradati mladići koji su
vrata su bila zaključana! raspalio usred kadijina lica, da ga je cijelog krv sve iz blizine promatrali, ustadoše s trave i vi-
oblila. Kadija se stropoštao na pod, pod noge sokim glasom donesoše tekbire: Allahu ekber,
Pogledaše prema bašči i opaziše grupu katila. Drugi ga zgrabi za nogu pa ga odvuče Allahu ekber, Allahu ekber!
pobunjenika kako ih promatraju. Puške su im kroz hodnik, preko ulaznog praga i izvuče na
bile naslonjene na zidić. terasicu s koje su se spuštale stepenice u dvo- Prema krvavom klupku jurišao je dugokosi,
rište. Na terasi mladi krvolok uze još živa kadiju stasiti čovjek s isukanim handžarom, bez košulje,
Muftijini se spasioci odluče ponovno vra- na svoje ruke, nasmiješi se poput smrtonosnog samo u šalvarama. Oko čela je povezao zelenu
titi u mutesarrifovu palaču, pa joj se počeše, mladoženje, pa odbaci tijelo uvis, urličući: U traku s vezom u zlatnu koncu: Allah je Velik! Zovu
prignuti, primicati. U taj tren, iznenada, cijelim Džehennem naglavu! – pa tijelo pade na ba- ga Memac. Njega, junaka mostarskih mahala.
se dvorištem prosu desetine haramija rezer- samake i prelomi se. Čulo se lomljenje kostiju. S lica mu je sijala zla radost Iblisova osvetnika
vnog sastava travničkog tabora. Zapucaše Košćani patrljci izvirili su iz skršenih noga i po- – i on, svom silom zari u muftijina leđa handžar
sa svih stane i niko nije znao hoće li preživjeti lomljenih ruku nesretnika. dugački – razorivši mu posljednje tragove života!
ovaj zlokobni dan na početku vrelog mjeseca A onda su se okrenuli vrhu stepenica i vi- Odmetnici ponovno zaurlaše tekbire, grle-
augusta 1879. godine. djeli svog trećeg bradatog druga kako oštri- ći onoga što ga je konačno rastavio od ovog
cu dugog noža upire u muftijin podbradak, ne svijeta. Ljubili su ga u čelo, podizali ga na ruke
Utrčali su u palaču. Sjetiše se hamama pa dopuštajući mu ni da se milimetar pomakne, i bacali u velikom veselju uvis, kličući mu: Sre-
muftiju gotovo odvukoše do vrata, s još tro- ako nije sam odlučio da, bez Božijega halala, tan bio gazija! Blagosloven bio! Iz loze gazija,
jicom koji im pristadoše, kadijom i jedan od otputuje na ahiret. gazija si od gazija! Memac!
ajana imenom Mustafa hadži Šakir ef. Džabić. Svedi nam kjafira... – reče onaj bezdušnik Zaučio je ezan... Pored golog zgrčenog
Ali, i tu – na vratima – katanac! Kadija ga silom koji je ubio kadiju. Sišavši, počeše ga udara- mejita mostarskog muftije Mustafe Karabe-
otrže. Uđoše i jedva zatvoriše vrata, a mute- ti nogama i rukama, drškama noževa i kratkim ga, prolazili su hodža Drače i hafiz Sefić, oni
sarrif i njegov šura nisu mogli ući... lancima. koji su bacali “drva na vatru” i na koje se emir
Ali tada grupa gradske eškije s Tabije vi- pobunjenika Alijaga Hamzić potpuno osla-
Odmetnici navališe na muteserrifa Mu- dje kako ona ološ, evbaše, iz zindana pušteni, njao. Nisu ni svrnuli pogleda na svog svirepo
stajbega i na ranjenog Fadil-bega, koji im je pripremaju posljednji čas mostarskom muftiji, likvidiranog muftiju i prijatelja iz djetinjstva i sa
pod nogama samrtnički hroptao. S Fadil-be- pa im povikaše: stambolskih studija, na kojima je Mustafa bio
ga su bijesno trgali dijelove odjeće, pa ga Mi ćemo ubiti nevjernika! Stanite, mi ćemo najsjajnija zvijezda.
– dok mu je duša bila između neba i zemlje to uraditi, nema njemu spasa! U trenu nailaska hodže i hafiza, Memac
– svukoše, zajedno s mutesarirf-pašom, Pritrčavali su im s velikim noževima u rukama. iznenada stade ispred Drače: Oprosti moj do-
niz stepenice i zaklaše ih kao dvije ovce. S Muftija, Allah mu se smilovao, smogne još bri hadžija. Daj mi taj Zakonik Mudri..., pa ga
mejita su skinuli svu odjeću i ostavili ih gole toliko snage za zaviče: uze hodži iz ruke i baci na mrtvo, masakrirano
pred samim ulazom u palaču pravde! Allah Braćo, ne ubijajte me iz straha od Allaha! tijelo muftije Mustafe Karabega.
im se smilovao! Allah uzvišeni kaže da će onom ko ubije vjer- Evo ti Zakonik! Sad piši fetve koliko god
nika kazna biti Džehennem! U njemu će vječ- hoćeš!
Kad su ih zaklali, obrisaše noževe i ruke no ostati! Allah će na njega svoj gnjev spustiti! To reče Memac.
vezenim mahramama koje su im djevojke ve- Proklet će ga Allah i patnju mu veliku pripremiti! Ezan je pozivao vjernike koji se Boga boje
zale oko vrata, da ih se sjete i ne zaborave ih u Hrsuz mu reče: Ti nisi vjernik, o muftija! da ne zakasne na namaz, na ikindiju. n
boju protiv dušmanina u koji su naumili krenuti.
Krvave jagluke baciše pod noge i okrenuše se
stepenicama. Ustrčaše uz njih pa hodnikom
do vrata hamama. Nasrnuše na njih poput ra-
zjarenih risova.
Uza svu silu, vrata nisu mogli otvoriti. Jedan,
zapjenjen, uperi pušku i opali prema vratima.
STAV 9/8/2018 67
