Page 55 - STAV 68 23.06.2016
P. 55

STAV: Jedan ste od rijetkih pjesnika mlađe
                                                                               generacije koji se otvoreno i bez uzsteza-
                                                                               nja deklarira kao pjesnik “pobožne” liri-
                                                                               ke. Kakva je to poezija koja za inspiraciju
                                                                               ima religijske, svete istine?
                                                                               KUJOVIĆ: Uz ogradu da ne spadaju baš
                                                                               sve pjesme koje sam napisao u “pobožnu
                                                                               liriku” i da je svaki od tih tekstova otvoren
                                                                               i za drugačija čitanja, iako bi se za sve moje
                                                                               pjesme moglo reći da su u nekom posred-
                                                                               nom smislu “religiozne”, tj. da iza svake
                                                                               od njih stoji moralni svjetonazor na kojem
                                                                               je zasnovana Istina Božije riječi. Ako se
                                                                               u jednom hadisu kaže da je “džihad reći
                                                                               istinu protiv nepravednog vladara”, onda
                                                                               se i za one socijalne i angažirane pjesme
                                                                               također može reći da su zapravo religio-
                                                                               zne. Ako se u svetim predajama kaže da
                                                                               je sav stvoreni svijet “knjiga Božijih zna-
                                                                               kova”, onda se i za francuski simbolizam,
                                                                               kako ga je razumio Bodler, može reći da
                                                                               je jedna “pobožna” poetika, a tako bi se i
                                                                               za svaku dobro iznađenu metaforu moglo
                                                                               reći da je “pobožna” jer posredno izražava
                                                                               povjerenje u smisao svijeta.
                                                                               Ja pomalo zazirem od tog izraza “pobožna
                                                                               lirika” zato što se on u književnohisto-
                                                                               rijskom proučavanju često svodi na ru-
                                                                               briku “propaganda” ili na nekakvu reli-
                                                                               giozno-moralnu didaktiku. Kritičari ga
                                                                               obično povezuju s neposrednim izraža-
                                                                               vanjem jedne uske i specifične religiozne
                                                                               svijesti koje se svodi na puko ispovijeda-
                                                                               nje vjere. Mislim da u mojim pjesničkim
                                                                               zbirkama toga ima ponajmanje. Dopalo
                                                                               mi se, recimo, kada je Svetislav Basara
                                                                               negdje rekao da je on “samo teolog koji
                                                                               u nedostatku interesovanja publike za
                                                                               teologiju pribjegava literaturi”. Kada
                                                                               sam u svojoj prvoj zbirci objavio neke
                                                                               pjesme, kakva je, recimo, Svjetiljka u
                                                                               zidu, jedan me je poznanik iz džamije, u
                                                                               pomalo zavijenoj formi, upitao kako se
                                                                               to ja usuđujem da “tefsirim u Kur’anu”
                                                                               kada je ta djelatnost rezervirana za kastu
                                                                               “pismoznanaca”. Neki čitaoci jednostav-
                                                                               no nisu razumjeli da sam ja izricanjem
                                                                               tvrdnji u nekim stihovima zapravo samo
                                                                               postavljao pitanja propitujući neka me-
                                                                               taforička značenja u nekoj vrsti “misao-
                                                                               ne igre”, kako je to zapazio Marko Vešo-
                                                                               vić, jer je, prema Kur’anu, svaki vjernik
                                                                               pozvan da razmišlja o Bogu i ajetima
                                                                               Kur’ana. S druge strane, koliko god da je
                                                                               za vjernika težnja ka spoznaji Boga smi-
                                                                               sao ovozemaljskog življenja, u Kur’anu
                                                                               se naglašava i da je Allah dž.š. za čovje-
                                                                               ka nespoznatljiv u potpunosti, barem na
                                                                               ovom svijetu, kako sam ja to razumio, pa
                                                                               se na jednom mjestu upozoravaju vjernici
                                                                               da ne postavljaju Poslaniku previše onih
                                                                               pitanja zbog kojih su neki drugi narodi
                                                                               u prošlosti u vjeri “zalutali”. Ja pretpo-
                                                                               stavljam da se tu radi o filozofskim pita-
                                                                               njima te da se tu možda aludira i na stare


                                                                                                   STAV 23/6/2016  55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60