Page 57 - STAV 68 23.06.2016

Međutim, ako su talentiranom piscu po-
trebne dvije godine posvećenog rada da bi
napisao jedan roman, postavlja se pitanje
ekonomske isplativosti njegovog truda, s
obzirom da kod nas obično izdavači od
pisca traže novac da bi mu objavili knji-
gu, a ne obratno. Mislim da je to svakako
jedan od glavnih razloga. A ako već ne pi-
šete s ambicijom da gradite nekakvu ka-
rijeru pisca, nego isključivo iz najdublje
unutrašnje potrebe da izrazite sebe, onda
u jednom trenutku shvatite da to možete
fino uraditi i u jednoj pjesmi od četrna-
est stihova te da vam za to nije potrebna
neka razvučena pripovijest sa zapletima,
peripetijama, preprekama i odgodama.
A što se tiče romana Ko je zgazio gospođu
Mjesec, svojevremeno sam možda pro-
pustio da kažem da “postmodernistička
nekoherentnost” u njegovoj kompoziciji,
kroz smjenjivanje tih različitih narativ-
nih glasova, ne potječe od “nemogućno-
sti ontološke zasnovanosti svijeta”, kako “Dok sam čekao da mi izađe zbirka, pomalo iz dosade, počeo
se to kaže, nego je više u dosluhu s onom
mističkom nemoći da se iskustvo Svetog sam pisati prozu. Potakle su me i neke lične i porodične
vjerodostojno prenese u jeziku. tragedije drugova iz vojske, kao i brojne priče koje sam
svakodnevno slušao u rovu. Ponešto od onog što sam iskusio
STAV: Godinama ste bili prisutni na našoj i doživio u tim ratnim godinama opisao sam u nekim prozama,
kulturnoj sceni kao urednik (časopisa za
književnost Lica) i kao novinar (magazini mada ono najgore zbilja nisam niti imam namjeru. Valjda ne
Slobodna Bosna, BH Dani i Walter), ali u spadam u autore koji uživaju u tome da javno ispovijedaju
posljednjih nekoliko godina primjetno je svoje bijede i poniženja”
odsustvo Vašeg javnog angažmana. Da li
je ta šutnja lični izbor ili su razlozi neke
druge prirode? STAV: Kakvo je Vaše mišljenje o proce- STAV: Porijeklom ste sa Sandžaka, ali već
KUJOVIĆ: “Rječita šutnja”, što bi se re- su “iskrivljavanja” islama koje svakim desetljećima živite u Sarajevu. Postoji li
klo. Da se malo našalim. Bilo je nekada danom jača i kakva je budućnost te re- kod Vas neki poseban sentiment prema
zaista tih novinskih tekstova u kojima ligije na prostoru Bosne i Hercegovine prostoru svog rodnog kraja?
sam uživao dok sam ih pisao, koje sam i Balkana? KUJOVIĆ: Moja je majka odrasla kod
napisao s istinskim uvjerenjem da će moja KUJOVIĆ: Ja sam ponešto o tom “iskriv- kafane “Granata” u srcu stare čaršije u
riječ nekoga prosvijetliti. Zadovoljstvo mi ljavanju islama” kazao i na večeri posveće- Novom Pazaru, i svakako imam senti-
je bilo uređivati takav jedan časopis kao noj saudijskom pjesniku Ašrafu Fajadu, da ment prema tom svijetu priča koje sam
što su bila Lica. S uživanjem sam možda se ne mogu pojedini kur’anski ajeti inter- slušao na sijelima u djetinjstvu od moje
napisao pojedine pozorišne ili filmske pretirati na način da se trgaju iz konteksta rahmetli nane i starijih rođaka o neka-
kritike za portal Depo, ali sam, da budem vremena, mjesta i konkretnih historijskih dašnjem Pazaru, o prohujalim vremeni-
iskren, dosta toga radio i silom prilika, iz okolnosti u kojima su objavljeni, a to je ma, o zaboravljenim adetima, poznatim
nužde. Pisanje književnih prikaza i kriti- Arabijsko poluostrvo početkom 7. vijeka, čaršijskim ličnostima, evlijama... Taj me
ka nikada me nije posebno ispunjavalo, da se propisi koji se odnose na ratnu situ- svijet po mnogo čemu podsjeća na Vranje
izuzev ako je baš riječ o knjizi koja me je aciju i borbe ne mogu doslovno uzimati iz romana i pripovijetki Bore Stankovića
istinski oduševila, a pogotovo sam s ve- u mirnodopskim uvjetima, da postupke ili na svijet Andrićevih ili Somokovliji-
likom mukom pisao o autorima koje sam pripadnika prve zajednice muslimana nih priča. Naravno da imam i sentiment
i lično poznavao. Ti honorarni novinski koji su živjeli na jednom društvenom i prema uspomenama iz djetinjstva, dječaš-
angažmani pogotovo su mi se smučili u civilizacijskom stupnju treba procjenji- tva, srednjoškolskih dana. Očev zavičaj u
vrijeme kada sam povremeno pisao za vati u odnosu na današnji stupanj, a to Crnoj Gori ne poznajem baš najbolje, ali
kulturnu rubriku Waltera jer sam znao su sve stvari koje bi se među razumnim svaki put kada čitam neku prozu Ćamila
čekati i po pola godine radi nekog hono- ljudima trebale podrazumijevati. Naj- Sijarića, Marka Vešovića ili nekog drugog
rara od sto maraka. Možda čovjek treba žalosnije je to da oni koji već godinama pisca iz istog kraja imam dojam kao da
i biti mlad da bi vjerovao da njegova ri- prolijevaju krv u ime nekakvog “pravo- mi je sve to odnekud poznato, jer sam kao
ječ može utjecati na nekoga ili promije- vjernijeg” islama nisu možda ni svjesni dijete svakog ljeta išao kod tetke i amidže.
niti svijet. U vrijeme kada sam ja počeo da su u službi najvećih neprijatelja isla- Priroda iz tog kraja urezala mi se toliko
objavljivati u novinama to je još uvijek ma. A što se tiče budućnosti, s obzirom snažno u pamćenju da sam i dan-danas
bila neka predinternetska era, tekstovi na svu silu medijske propagande kojom kada čitam o planinama, šumama, klisu-
u novinama su u to vrijeme imali zaista nas svakodnevno zasipaju, ne vjerujem rama, brdima, livadama, rijekama u sta-
težinu kakvu odavno više, nažalost (ili da bi islam na ovim prostorima mogao nju zamisliti isključivo prizore koje sam
nasreću?), nemaju. biti u nekoj ekspanziji. zapamtio iz tih dana. n

STAV 23/6/2016 57