Page 56 - STAV 68 23.06.2016

KULTURA

Grke, Perzijance ili na Hinduse, čija je sačuvanih ranijih Božijih objava. Čini mi Marko Vešović imao na račun nekih mo-
vjera u Upanišadama završila u ćorsoka- se da je problem modernog islama upravo jih ranijih pjesničkih pokušaja. Ratna je
cima metafizičkih spekulacija. u tom insistiranju na partikularnostima, zbilja u to vrijeme bila jedini materijal na
U pjesmi Suhravardi iz moje posljednje odnosno, u nedostatku svijesti o tome da kojem sam mogao vježbati, tako da sam,
zbirke govornik iz naslova pita se na jed- bi kao baštinici posljednje Božije objave razočaran neuspjehom u nekim dužim pje-
nom mjestu: “Jesam li i ja kroz riječi Tvo- muslimani trebali biti nosioci one “krov- sničkim formama koje su me prethodno
jih profeta / Razgonetao tek riku zlatnoga ne” kulture koja u sebi objedinjuje i sin- zanimale, krajem 1993. i u prvim mjeseci-
teleta ?” Čini mi se da sam u tim stihovi- tetizira sve ono što je istinski vrijedno iz ma 1994. godine, koliko se sjećam, napisao
ma izrazio i bojazan spram svog vlastitog iskustava starijih kultura. Ne bih rekao da za kratko vrijeme gomilu kraćih pjesama.
poetskog promišljanja Svetog, odnosno, su muslimani imali ikakve štete od toga Mislim da ih je bilo preko stotinu, a onda
uvijek ostaje pitanje da li sam, možda, što su preko Ibn Rušda i Ibn Sine upozna- je od toga nastao rukopis moje prve zbir-
razmišljajući o Bogu, nehotično stvorio li misao Platona i Aristotela. Prema Ibn ke Vojni sanovnik i dobar dio pjesama koje
sliku nekog idola, “zlatnog teleta”, koja Arebiju, postoje različiti stupnjevi raskri- će se naći u drugoj zbirci.
bi Tvorca mogla samo uvrijediti? Mislim vanja Uzvišene Zbilje: u prvom se prisu- Taj je rukopis 1995. godine dugo stajao
da bi isto to pitanje mogli sebi postaviti stvu ona očituje kao Bitak sam, odnosno, kod Semezdina Mehmedinovića, koji je
i Ibn Arebi i Hegel i Schelling, recimo, kao Apsolut prije nego što se počeo samo- namjeravao da pokrene izdavačku kuću
dok se prevrću u svojim grobovima, iako očitovati, u drugom se prisustvu Apsolut “Fantom slobode” i da objavi moj prvi-
oni bez sumnje spadaju u mislioce koji su očituje kao Bog, zatim kao Gospodar, a jenac. I tako, dok sam čekao da mi izađe
u otkrivanju nekih važnih istina bili na- na kraju i kao čulni svijet. Ja kroz tu Ibn zbirka, pomalo iz dosade, počeo sam pisa-
dahnuti od Boga. Recimo, jansenizam u Arebijevu interpretaciju vidim razlike u ti prozu. Potakle su me i neke lične i po-
Francuskoj, u čijem su duhovnom okrilju predstavama o nadnaravnom poretku u rodične tragedije drugova iz vojske, kao i
djelovali neki veliki duhovi, poput Blaisea taoizmu, budizmu, hinduizmu i abraha- brojne priče koje sam svakodnevno slušao
Pascala i Rasina, smatran je svojevreme- movskim monoteističkim religijama, uk- u rovu. Ponešto od onog što sam iskusio
no za “antimistički pokret” upravo zbog ljučujući zaratrustrizam, i zbog toga sam i doživio u tim ratnim godinama opisao
toga što je insistirao na Božijoj nespoznat- se pojmovima iz ovih duhovnih tradicija sam u nekim prozama, mada ono najgore
ljivosti, na toj razdaljini između čovjeka u pojedinim pjesmama služio slobodno i zbilja nisam niti imam namjeru. Valjda ne
i uzvišenog Tvorca, nasuprot monaškom bez predrasuda. A prenosi se i da je Dže- spadam u autore koji uživaju u tome da
misticizmu, koji je sav bio u čežnjama za laludin Rumi kazao: “Ja se poistovjeću- javno ispovijedaju svoje bijede i poniženja.
sjedinjenjem s Bogom, ali u suštini je to jem sa sedamdeset i tri vjere.” Naravno
bio samo jedan drugačiji mistički put gdje da je islamski svjetonazor suštinski bitan STAV: Knjigom Ko je zgazio gospođu Mje-
se vjernik približava Bogu kroz svijest o u određenju mog pjesničkog bića, samo sec razdrmali ste, svojevremeno, domaću
sopstvenoj ništavnosti i ograničenostima što se s godinama, kako sazrijevam, stal- literarnu scenu svojim odabirom da pišete
svojih spoznajnih moći. Kao što i prema no produbljuju, proširuju i mijenjaju moji o ratu i njegovim posljedicama. Zašto, po
slovu hadisa Bog stoluje “iznad sedam ne- uvidi kada je riječ o pojedinim teološkim Vašem mišljenju, bosanskohercegovačka
besa”, a istovremeno je čovjeku “bliži od ili metafizičkim pitanjima. i bošnjačka književnost još uvijek nema-
vratne žile kucavice”, dok Njegovo Prije- ju veliki ratni narativ kakav je u drugim
stolje počiva na “srcu istinskog vjernika”. STAV: Vi ste kao mlad čovjek bili pripad- kulturama i nacionalnim književnostima
nik Armije RBiH i ratna ste iskustva dosta sasvim uobičajen nakon završetka rata?
STAV: Koliko je islam kao religija, i kao koristili u oblikovanju svog literarnog uni- KUJOVIĆ: Bojim se da je to zbog toga,
kultura, naravno, bitan u određenju Vašeg verzuma. Koliko je rat, zapravo, obilježio nažalost, što su Bošnjaci u ovom ratu po-
pjesničkog bića? Vaš život i Vaše stvaralaštvo? raženi i kao Bošnjaci i kao Bosanci. Rat
KUJOVIĆ: U Kur’anu se na više mje- KUJOVIĆ: Rat je prekinuo moje školova- u Bosni bio je toliko nepojmljivo užasan
sta ponavlja da je on, kao Božija knjiga, nje, i to mi je upropastilo život na mnogo i sramotan da je za one koji su ga preži-
objavljen “samo zato da potvrdi ranije načina, bez obzira što sam kasnije zavr- vjeli bolno i traumatično svako sjećanje
Božije objave”. Čitao sam upravo u Stavu šio fakultet. Očekivao sam da će biti bo- na njega. Za vrijeme rata ja još nisam bio
jedan tekst u kojem je Eliezer Papo od- lje, ali u Sarajevu za ovih 20 godina, iako zreo pisac niti sam znao da ću se jednog
nos između judaizma, kršćanstva i isla- sam profesor književnosti, nikada nisam dana ozbiljnije okušati u prozi, tako da se
ma vrlo duhovito alegorijski predstavio mogao naći posao ni kao portir. Potrefilo nisam ni trudio da zapamtim mnoge zbi-
kao nadogradnju kompjuterskih opera- se nekako, slučajno i sudbonosno, da sam lja izuzetno interesantne, potresne i dra-
tivnih sistema, samo što je u tom tekstu kao pjesnik stasao i sazrio u tim ratnim go- gocjene priče koje sam svakodnevno slu-
previdio da danas još uvijek ima i onih dinama, ponajviše zahvaljujući onome što šao u vojsci. Počeo sam pisati prozu tek u
muslimana koji ne poriču autentičnost sam naučio iz zamjerki i primjedbi koje je posljednjoj godini rata. Ne bih rekao da
u mojim intimnim sjećanjima ima ičeg
“Ako se u jednom hadisu kaže da je ‘džihad reći istinu protiv naročito dragocjenog, lijepog ili “roman-
tičnog” što bi moglo poslužiti kao građa
nepravednog vladara’, onda se i za one socijalne i angažirane za taj neki veliki ratni narativ, a pojedi-
pjesme također može reći da su zapravo religiozne. Ako se ne sam detalje, uostalom, već iskoristio u
u svetim predajama kaže da je sav stvoreni svijet ‘knjiga ovoj jednoj knjizi. Mislim da će neko ko
je ozbiljan profesionalni pisac raditi ona-
Božijih znakova’, onda se i za francuski simbolizam, kako ga ko kao što rade hollywoodski scenaristi:
je razumio Bodler, može reći da je jedna ‘pobožna’ poetika, a ako je njegov zadatak napisati roman o
tako bi se i za svaku dobro iznađenu metaforu moglo reći da je srebreničkoj tragediji, uzet će i najprije
intervjuirati desetak ljudi koji su očevici
‘pobožna’ jer posredno izražava povjerenje u smisao svijeta” i žrtve, a zatim polahko od sakupljene gra-
đe pažljivo konstruirati priču.

56 23/6/2016 STAV