Page 61 - STAV broj 385

(Dvije osobe koje su se sačuvale od dunjaluka i njegovih zapostimo: sve dok nam ne bude potpuno jasna razlika crnog
izazova.) od bijelog konca (v. El-Bekara, 187). Do tog vakta čovjek može
On pomisli: “O, čuda! Zašto li je ovdje Mushaf da jede, a kad to postane jasno vidljivo, onda je zabranjeno je-
kad ne vidi ovaj derviš iskreni?!” sti. Pa jedan od ashaba došao Poslaniku, s. a. v. s., i kaže mu: Ja
Ove misli su mu nemir uvećavale Resulullah, ja stavim ta dva konca na jastuk i ne mogu baš sa sigur-
jer, osim njega, tu nije niko stanovao. nošću da odredim kad nastupa to vrijeme. Poslanik se osmjehnuo,
pa mu kaže: Što ti je velik taj jastuk! A onda mu je pojasnio: Nisu
On je sam, a Mushaf pripremljen (za učenje). to ta tvoja dva konca, već konac – nit zore i nit mraka.
Ja nisam drzak niti smušen Radi se o tome, na koji način ćemo mi razumjeti to što
da bih ga upitao. Ne, šutjet ću i saburiti čujemo...
da bih putem sabura murad ostvario. U Starom zavjetu sam nedavno našao taj ajet vezan za Za-
/Obratimo pažnju na ova dva svojstva: šutnju i sabur. Mi če- kon, kada je Allah, dž. š., objavio Tevrat Musau, a. s., i kaže
sto nailazimo u kitabima na teme o šutnji, o tome šta je šutnja, se tamo: “Priveži ih na ruku za znak i nek ti budu kao zapis
kolika je njena vrijednost, a osim toga, i učitelji nam preporu- među očima!”
čuju šutnju, ali da sad i to ne bismo pogrešno razumjeli, mora- Gledao sam jednog jutra na stambolskom aerodromu kako
mo to malo šire sagledati. Hazreti Hasan Basri kaže: “Šutnja je jedan mladi Jevrejin obavljao molitvu (stavio je te trake oko
koja ne znači razmišljanje, to je gaflet-nemar.” Nije svaka šutnja lijeve ruke i na čelo Zakon). Ovaj stih iz Starog zavjeta vidi-
pohvalna. Onaj koji ima šta da kaže, onda je bolje da progovori. te šta kaže: Stavi to na ruku za znak, a između očiju kao zapis to
Došao jedan mladić kod učitelja, a onako, govordžik bio, i sad drži! I jedna skupina prilazi tome na taj način (ne govorim ja da
priča, priča, priča... Učitelj ga sluša, pa proba jednom da kaže to nije uredu), ali suština ovoga jeste sljedeća: Nek ti je uvijek
nešto, ali ne uspijeva jer se mladić ne zaustavlja. Opet proba, Zakon na pameti i, ako ga zaista budeš nosio onako kako tre-
ali ne može da dođe do riječi. Na kraju ovaj mladić kaže: Volio ba, to će se vidjeti na tvom amelu, na tvojim djelima, na tvojim
bih ti ispričati jednu lijepu priču koju sam nedavno čuo. Učitelj mu rukama – daleko će biti te ruke od mita i raznoraznih lopovlu-
kaže: To nije istina. Kako nije istina, kaže mladić, ne znaš ni sadr- ka. Ali čovjek ode u ovu krajnost; on uzima formu toga, zahir
žaj priče, a tako govoriš!? Učitelj mu kaže: Pa sve vrijeme, od kako propisa, a suština – propuh! Da nam Allah dadne ovaj duhovni
si meni došao, pričaš neprestano. Ja pokušavam da nešto kažem i to sluh i vid – basiret nam treba, jer nisu slijepe oči, već srca u gru-
mi ne polazi za rukom, kako onda da ti vjerujem da si mogao neko- dima! (El-Hadždž, 46) Pa nisu gluhe ni ove uši, već nam treba
ga da slušaš da ti cijelu priču ispriča!? duhovno uho i sluh kako bismo na pravi način ovo razumjeli.
Razmislimo o ovome svojstvu, jer kad ga vidimo kod dru- Osaburio je i neko vrijeme u tjeskobi bio.
gog, registrovat ćemo ga kao nešto što je neprimjereno, među- Stvar mu se otkrila jer sabur je ključ razgale!
tim, da to kod sebe prepoznamo, to nam vrlo teško uspijeva. (Es-sabru miftāhu-l feredž – Sabur je ključ razgale!)
Da spomenemo jedan lijep primjer koji nam je dobro poznat /Ovoj se priči može i na ovaj način prići: Mi smo svi u ova-
da bismo na pravi način shvatili šta je šutnja i ko je njen nosi- kvoj ulozi, poput ovoga došljaka, kad dolazimo na kapiju Božijih
lac: Kad su Grci opkolili Troju, deset godina su je držali pod robova, ovih koji su se oslobodili okova svoga nefsa. Tu ćemo
opsadom bezuspješno. Kad im je to više dosadilo, kažu: Hàj- sigurno vidjeti neke zadivljujuće stvari. Zašto? Jer to su ljudi
mo se vratiti, čekaju nas porodice, dugo smo već rastavljeni od njih. nebeski, u njihovoj blizini osjetit ćeš blizinu Neba. Vjerovatno
Odisej, junak koji će se proslaviti u tom ratu, kaže im: Drugovi da ćeš imati pitanja kako može da se tako ponaša jedan takav
moji, ne brinite se, mi ćemo uspjeti ući u Troju. Kako to misliš?, pita- čovjek, odakle to, odakle taj jedan poseban ahlak? Šuti, osaburi
ju ga. On odgovara: Krišom, noću. Napravit ćemo jednog povelikog i brzo ćeš dobiti odgovor! Sjetimo se kako, na tom putu odgo-
konja, on će biti šupalj iznutra. U njega ćemo sakriti naše najsposob- ja, Hidr, a. s., kaže Musau, a. s.: Ako ćeš me slijediti – reče onaj
nije ratnike, a onda ćemo napraviti jedan manevar, kao da se povla- – onda me ne pitaj ni za što dok ti to ja ne pojasnim! (El-Kehf, 70)
čimo, a konja ostaviti pred Trojom i vidjet ćete šta će se desiti. Tako Da bi nam ovo što bolje objasnio, hz. Mevlana ubacuje još
su i uradili, grčka vojska je otišla. Trojanci gledaju iza zidina jednu kratku priču./
šta se dešava, vide nema vojske, ali konj im privlači pažnju pa
se pitaju zašto li on stoji tu. Prijam, njihov vladar, kaže: Ovo je NOVO POGLAVLJE
sigurno jedan dar naših bogova, pa ćemo ga uzeti i smjestiti u najveći Lukmanovo suzdržavanje od pitanja kad je vidio da Da-
hram. Jedna osoba koja je bila vidovita, Kasandra se zvala, kaže vud, a. s., pravi halke s nijetom da će sabur u ovom pogledu
im: O, Trojanci, budite oprezni! Nemojte nasjedati. U ovom konju je biti uzrok razgale
propast našeg grada. Međutim, to niko ne čuje. (Evo ovdje vidite
da ćemo sigurno biti upozoreni, sigurno! To vidimo i u Kitabu /Govor je o Lukmanu, a. s. Živio je u vaktu Davuda, a. s.
kako je upozoren narod Antakije: dolazi čovjek s kraja grada i Ima o njemu mnogo predaja. Većina se slaže da je živio u tom
upozorava ih; vidimo kako s kraja grada dolazi čovjek Musau, vaktu, a to je X i XI st. prije Isaa, a. s.; da je iz Nubije, Etioplja-
a. s., da ga upozori šta mu sprema Faraon. Dakle, sigurno će nin, i, po jednoj verziji, bio je kadija u vaktu Davuda, a. s. Imao
doći ili je već s nama neko ko će nas upozoriti na nešto, tako je sina koji se zvao Sārān i koji nije u početku slijedio babu.
da sutra nećemo imati opravdanje.) Iz ove šutnje da posjeduju Nešto od toga kako je Lukman sjetovao svog sina Allah, dž. š.,
konja Trojanci ne čuju šta im ova osoba govori. Pošto je konj nam je u Kur’ani-kerimu objavio. Da li je bio poslanik ili ne, tu
napravljen tako velik, s namjerom da razvali gradsku kapiju, da se razilaze učenjaci. Većina kaže da nije, već da je bio jedan od
bi ga unijeli u grad, morali su je sami razvaliti. Opet njih neko- Allahovih odabranih robova. Dosta nam je samo da znamo da
liko, koji su bili pribraniji, kažu: Šta ako sad razvalimo kapiju, jedna od sura u Kur’ani-kerimu nosi njegovo ime i da ajeti-ke-
a Grci se vrate?! Onda smo ostavljeni na milost i nemilost njima! rim kaže za njega da mu je Allah, dž. š., dao mudrost-hikmet:
Ni to niko ne čuje. Razvalili su kapiju i “uveli” konja unutra. I A Mi smo Lukmanu mudrost darovali:“Budi zahvalan Allahu! Ko
znamo dalje šta se desilo. Iz ove priče uzmimo pouku šta je šut- je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah
nja. Šutnja bi trebala za sobom da povuče ovaj kvalitet: da čuješ je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Lukman, 13); (...) a kome je
ono što se govori. A onda se postavlja pitanje kako smo mi to Allah dao mudrost, dao mu je veliki hajr, kaže se u jednom ajetu u
i čuli, to je opet priča za sebe! Ajeti-kerim nam govori kada da suri Bekari (v. El-Bekara, 269). Tako je i Lukman jedna posebna

STAV 22/7/2022 61