Page 63 - STAV broj 385

šta je, ali mi nešto fali. Završio sam studij, hafiz sam Kur’ani-keri-
ma, koliko samo hiljada hadisi-šerifa znam napamet i mnogo toga
drugog, ali mi nešto fali. Možeš li mi objasniti šta je taj Put, da mi
to bude jasnije? Učitelj mu kaže: Vidiš li onog čovjeka tamo što
nosi drva, otiđi njemu i reci mu šta te interesira, pa se vrati da mi
kažeš šta ti je kazao. On dođe do tog čovjeka, kaže mu svoj hal
i traži odgovor od njega. Taj ništa ne govori, samo spusti onaj
svežanj drva na zemlju. Ovome nije jasno zašto neće da mu
odgovori, pa se onako nȁglās upita: Bože dragi, šta je cilj sve-
ga ovoga? Onaj čovjek opet uze svežanj drva na rame i nastavi
dalje. Vrati se on učitelju i prenese mu šta je bilo. Osmjehnu
se učitelj i kaže mu: Ne razumiješ šta ti je kazao?! Pa to je cijeli
Put. Šta? Skini ta bremena koja si natrpô sebi na leđa! (Bremena
koja smo sebi natovarili kroz školovanje, razne vidove odgoja,
pripadnosti ko zna kojoj školi... Mi ne možemo biti imuni od
zemlje u kojoj živimo, od njenog političkog ustrojstva i mno-
gih drugih stvari koje su u mjestu gdje živimo; sve to ostavlja
neki eser, trag, na nama. To je sad jedan teret, to su ta drva,
taj svežanj koji mi nosimo na sebi. Želiš li sada da shvatiš u
pravom smislu šta je taj Put, skini to breme – uspravi se, čo-
vječe! Eto to je ono što babo hoće i traži od svog djeteta: da se
uspravi i prohoda lagano.) Dobro, a zašto je taj svežanj ponovo
digao nakon što ga je spustio?, pita ovaj teolog i dobiva ovakav
odgovor: E, kad sve to završiš, skineš to breme i sam “prohodaš”,
onda ponovo sve to uzmi, to i jest prava stvar! Ti Allahovi robovi
onda radi nas nose te terete, samo ga on više ne osjeća kao te-
ret. Pogledajmo šta sve nose ti ljudi da bi nās izbavili! Koliko
puta radi nas u blato ulaze u kojem se mi nalazimo da bi nas
izbavili iz njega! Spuštanje tereta i ponovno podizanje, ali to
sporije se uhasuli. Lahkō, od tvoje nestrpljivosti, tēško postaje: više nije teret. Zato nas možda i čudi kad vidimo te ljude kako
Ako nastupaš brzopleto, tražeći nešto na brzu ruku, teže ćeš nose to što nose. To je učiteljeva zaštita i podrška muridu u
doći do rješenja i objašnjenja. njegovom velikom džihadu, u toj borbi sa samim sobom, sa
Pošto je Lukman šutio, u to doba svojim mahanama...
stvar se okonča, putem Davudove vještine. Sad kad mu je Davud, a. s., rekao da je to štit od rana, Lu-
(Lukman je rekao: Šutnja je mudrost, ali je malo ko praktikuje.) kman, a. s., ovako će reći:
Onda je zgotovljeni pancir obukao Lukman reče: “Sabur je također lijepog daha,
u prisustvu plemenitog i strpljivog Lukmana. jer je utočište i odstranjivač briga na svakom mjestu.”
(Tako se putem sabura riješi Lukmanova mes’ela.) Sabur je s istinom upario, o, fulan!
Davud reče: “Ovo je lijepo odijelo, o, mladiću; S prisutnošću uči kraj sure Vel-asr!
u bojnim redovima i borbi štiti od rana.”
/Priđimo ovoj priči kao da smo mi u ulozi Lukmana: do- Esteizubillah:
lazimo kod pirova, istinskih Allahovih robova, i vidimo za- Tako mi vremena –
divljujuće stvari, šta na njihovim rukama Gospodar pokazuje. čovjek, doista, gubi,
Budi poput Lukmana – čekaj i šuti kako bi ti se to pokazalo, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine,
pa će onda on tebi skrojiti ovakvu košulju-pancir. Ili da ova- i koji jedni drugima
ko shvatimo ovo: Ti si to neobrađeno gvožđe, koje u njego- istinu preporučuju i koji jedni drugima
voj (pirovoj) ruci, ako mu se na pravi način prepustiš, postaje preporučuju strpljenje (El’Asr, 1-3).
vosak, pa će od tebe napraviti ovakav jedan bedem, ovakav
jedan pancir kroz koji šejtan i njegova vojska neće moći ući. /Šta nam ova kratka sura kazuje? Ko nije na gubitku? To su
Neće onda nijedan “trojanski konj” moći ući u tvoja prsa, a oni koji se okite vjerom i čine dobra djela (ne samo vjerovanje
koji čeka napolju da tī začepiš uši pred ovim opomenama i da već i primjena toga u praksi); potom istinoljubivost i na kra-
srušiš tu kapiju pred sobom. Dok to gledamo, može nam se ju sabur. Kad je objavljena ova sura, poslije toga, ashabi nakon
učiniti da su ti ljudi daleko od nas, jer vidimo, možda, nešto druženja, i kad hoće da se razilaze, ne bi se razišli dok ne bi je-
što ne razumijemo, i ako priđemo odgoju učitelja i učenika s dan drugom proučili ovu suru, pa bi se onda poselamili i otiš-
te strane, imajmo na umu ovaj primjer: Babo, kad uči dijete li svojim putem. Imami Šafija je rekao: “Da nije ništa drugo
da hoda, uzme ga za ruke i polahko ga prema sebi povlači dok objavljeno osim ove sure, dovoljno bi nam bilo!” Pa hz. Mevla-
dijete pravi prve korake. U neka doba babo pusti ruke i drži ih na kaže: S prisutnošću uči kraj sure Vel-asr! Dakle, prisutan budi
sa strane, a dijete ide prema njemu, dok se babo udaljava. Ovo kada učiš Kur’ani-kerim, pa da shvatiš šta želim da ti kažem i
udaljavanje nama može izgledati kao nerazumijevanje onoga šta znači sabur jer:
što sve ide uz ove Allahove robove. Šta on zapravo radi? On Stotinu hiljada alhemija Hakk je stvorio!
hoće da se osamostališ, da prohodaš. Ako pođeš da padneš, on Alhemiju kao sabur čovjek nije vidio!
će te uhvatiti sa strane, neće dozvoliti da dođe do toga. Tako
izgleda naš Put. Jedan mladi student koji je završio teologiju, Prvi dio 44. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži
neispunjena, ali čestita osoba, vidi da mu nešto fali. Dolazi hafiz Mehmed Karahodžić održao 10. 3. 2021. u Mevlevijskom
kod jednog učitelja u Bagdadu i kaže mu taj svoj hal: Ne znam kulturnom centru – Jekovac. n

STAV 22/7/2022 63