Page 62 - STAV broj 385
P. 62

DRUŠTVO



          osoba odlikovana mudrošću. Na toj sahifi nalaze se Lukmanovi
          savjeti sinu, pa da se malo podsjetimo na njih, kako bi nam to
          bio jedan pokazatelj kako se ta mudrost ispoljava:
            O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni
          ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna
          najskrivenije stvari, On je Sveznajući. O, sinko moj, obavljaj mo-
          litvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo
          podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti. I iz oholosti ne
          okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli
          ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi
          grlat; tȁ najneprijatniji glas je revanje magarca! (Lukman, 16-19)
            Uz ovaj ajeti-kerim da imamo na umu i to kad nam danas
          neko spominje hadisi-šerif, kako se treba odnositi prema tome,
          jer vidimo da su u vaktu Poslanika, a. s., ashabi upozoreni slje-
          dećim ajetom: O, vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovje-
          snikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan
          s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela a da vi i ne
          primijetite (El-Hudžurat, 2). Mi danas ne vodimo računa o tome,
          pa kada nam neko navodi hadisi-šerif, znamo u raspravama
          preći granice. Da nas Allah, dž. š., sačuva od takvog ponašanja!
            Otišao je Lukman k Davudu čistom
            i vidio da on pravi od željeza halke.
            Sve ih je jednu s drugom vezao
            od iskaljena željeza, taj uvaženi car.
            Bio je nedovoljno upoznat s vještinom kovanja,
            pa ga je čuđenje i velika nedoumica obuzela:
            “Šta li bi ovo moglo biti? Pitat ću ga,
            šta pravi od upletenih halki?”
            Opet sebi reče: “Sabur je preči.
            Sabur do željenog brži je predvodnik.”            uspori te svoje stvari, pa će ta tvoja navika iščiliti, izgubiti se,
            Kad je ovo rekao Lukman, onda nam hz. Mevlana daje ne-  ili će joj snaga oslabiti. Ako deset dana provedeš ležeći, ljen-
          koliko nasihata o saburu:                           čareći, vidjet ćeš, nakon toga, kako su ti noge teške, kako ne
            Kad ne pitaš, brže ti se otkriva.                 možeš da hodaš kao što si prije mogao. Ovako postavi stvari
            Ptica sabura brže leti od svih drugih ptica.      sa svojom dušom. Ako se srdžba pojavi kod tebe i ti je ispo-
            Evo, kako bi reci naš Hadži Hafiz, ovaj je bejt za levhe. Ja   ljiš, ti nisi uradio jedno zlo već i drugo – otvorio si vrata na-
          sam ga jednom upitao: Hadži Hafize, kad ste dolazili u situaciju   vici, pa ćeš tako, ljuteći se jednom po jednom, steći naviku
          kad su Vam neke stvari, možda, bile nejasne da li ste pitali koga za   srdžbe. Tako će isto biti i s udovoljavanjem svojim strasti-
          rješenje? On odgovara: Pa uglavnom nisam.           ma; nije to samo jedan grijeh, nego ti njime otvaraš kapiju
            A ako upitaš, sporije se uhasuli.                 da to opet uradiš, da to ponoviš. Pa gdje je onda lijek u sve-
            Lahkō, od tvoje nestrpljivosti, tēško postaje.    mu tome? Ako je srdžba u pitanju, učini sve da je staviš pod
            (hāsil, hasul, uhasuliti ovdje ima značenje dati prinos, do-  kontrolu; to je velika borba koja će te dovesti do Boga. Ako
          bit, rezultat...)                                   su u pitanju strasti, pohota, šta ćeš onda da radiš? Približi se
            /Čovjek od žurbe pohitio bi da to što traži što brže bude,   onim Božijim ljudima, moralnim ljudima, budi u kontaktu
          a imamo i tu naviku, pogledajte koliko žurimo da neke stva-  s literaturom koja te moralno uzdiže, pa ćeš zadobiti snagu
          ri što prije posjedujemo. Jedan od filozofa iz prvog stoljeća,   da se suprotstaviš tome kako bi se zaustavila ta navika. Ne
          Epiktet se zvao, u jednom svom govoru, objašnjavajući šta   zaboravi da imaš dva vremena pred sobom: sada i sutra. Ako
          je to navika, između ostalog, i ovo je rekao: Ako želiš da puno   u ovom sadašnjem trenutku izabereš da udovoljavaš svojim
          hodaš, da stekneš kondiciju, to podrazumijeva da i puno vreme-  strastima, osjećat ćeš nekakav ushit i zadovoljstvo, ali znaj
          na provodiš u hodanju. Ako želiš da trčiš, to podrazumijeva da   da te sutra čeka kajanje. Budeš li ustrajavao u tome, onda ta
          ćeš trebati mnogo da trčiš i tako stječeš naviku. Ako želiš puno da   navika postaje kao jedan bedem o koji se savjet odbija i ti sad
          čitaš, to podrazumijeva da mnogo knjiga prolazi kroz tvoje ruke,   srljaš u tome nalazeći raznorazne argumente da odbraniš taj
          pa ćeš mnogo i čitati. Iz toga slijedi: ako, recimo, želiš nešto da ne   svoj stav. Ti ćeš reći: Ja se navikô. Pa odvikni se! Odvikni
          radiš, onda prestani to da radiš. Kao što si ovamo trenirao da   se od puno govora i nestrpljivosti. Treniraj strpljivost pa će
          stekneš sposobnost da duže hodaš i da trčiš, tako i ovamo,   ova navika pobjeći od tebe! Ovdje u bejtu kaže: A ako upitaš,


          Nek ti je uvijek Zakon na pameti i, ako ga zaista budeš nosio onako kako treba, to će
          se vidjeti na tvom amelu, na tvojim djelima, na tvojim rukama – daleko će biti te ruke
          od mita i raznoraznih lopovluka. Ali čovjek ode u ovu krajnost; on uzima formu toga,
          zahir propisa, a suština – propuh! Da nam Allah dadne ovaj duhovni sluh i vid – basiret
          nam treba, jer nisu slijepe oči, već srca u grudima! (“El-Hadždž”, 46) Pa nisu gluhe ni
          ove uši, već nam treba duhovno uho i sluh kako bismo na pravi način ovo razumjeli.




         62  22/7/2022 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67