Page 88 - STAV broj 268-269

DRUŠTVO

od njih donio je film u okruglim metal-
nim kutijama debljine deset cm. Pitam
ga: ‘Šta je to?’, a on mi kaže: ‘Ništa se ne
sikiraj, unutra su filmovi ruske proizvod-
nje.’ I donio mi je tad četiri kutije. Kad
sam došao u komandu, odem u mračnu
komoru i otvorim, kad ono unutra 100
metara filma u rifuzi. To mi je moglo biti
sve do kraja rata. Jedino mi je falilo kutija
za čuvanje filmova koji nisu smjeli doći
u kontakt sa svjetlošću. U takvim okol-
nostima nikad nisam mogao biti siguran
da se film u tim kutijama neće osvijetliti.
Uvijek sam morao u mraku namotavati
metar filma na rolu i u što većoj tami ga
stavljati u kutiju i u fotoaparat. Sve cr-
no-bijele fotografije sam za vrijeme rata
izradio u Bužimu. Neke nisu baš ispale
najboljeg kvaliteta zato što mi je manjkalo
hemikalija”, objašnjava Agan Skenderović.
Reis Mustafa Cerić i Atif Dudaković U jeku najžešćih ratnih dejstava Agan
i njegovi saradnici odlazili su na prve li-
nije fronta, gdje su fotografirali borce i
starješine i snimali razne materijale. Po
Aganovim riječima, njegove najbolje ratne
fotografije one su iz porušenog Todorova,
potom nakon oslobađanja Pećigrada, kada
je zarobljena kompletna brigada tzv. Na-
rodne odbrane Zapadna Bosna. U vrijeme
“Februarske ofanzive” na Grmuško-sr-
bljanskom platou Agan je uradio najbo-
lje fotografije jedinice “Hamza”. Tu su i
fotografije načinjene u vrijeme “Munje
‘93”, od Hercegovine, preko Kedića Gla-
vice, Banjanske škole, Latinovca do Ćor-
kovače. Postoji i veliki broj fotografija iz
oslobođene Velike Kladuše, Vrnograča i
Crvarevca. Ipak su mu na prvom mjestu
fotografije sa Spahića Glavice iz vremena
“Februarske ofanzive”. “Pored svih situa-
cija u kojima sam sudjelovao kao fotograf
Vojnici ili kamerman, posebno mi je bila zanimlji-
va situacija sa saradnikom Mehom, kad
napisao je stotine izvještaja, snimio hi- IZRADA FOTOGRAFIJA U RATNIM smo prvi put dobili jednu malu kameru
ljade fotografija i stotine sati videoma- UVJETIMA ‘Sony’, s trakom od osam milimetara. Tad
terijala. Krajem 1993. godine imenovan Izrađivanje i razvijanje fotografija sam prvi put vidio kameru s okularom
je za načelnika informativne službe i na Agan je naučio još u osnovnoj školi, na u boji. I sad Meho Veladžić me pita da
toj poziciji ostao do kraja rata. “Po mojim fotosekciji kod nastavnika Nedžiba Vu- mu objasnim kako radi i ja mu pokažem
evidencijama, snimio sam 257 kaseta razli- čelja. Dio opreme posjedovao je iz pre- i objasnim sve detalje. Kad ujutro eto ti
čitog videomaterijala. U prosjeku, svaka dratnog perioda, a dio je nabavio preko njega kod mene. Kaže: ‘Meni je ovdje u
kaseta bila je dužine od oko 180 minuta, pripadnika UNPROFOR-a, koji su mu komandi dosadno. Daj mi tu kameru, da
što je ukupno više od 770 sati. Također, iz Zagreba donijeli fiksir i razvijač fil- odem malo na liniju da snimim šta.’ I ja
sačuvao sam oko 2.400 fotografija. Najveći mova. “U početku smo imali problema mu spakujem kameru. Naišao neki kami-
dio čine crno-bijele fotografije, mada je s nabavkom filmova. Materijal smo na- on, uskočio Meho u njega i otišao na liniju
urađeno i oko 400-500 fotografija u boji. ručivali iz firme ‘Efka Color’ u Zagrebu, s novom kamerom. Mislim da je otišao s
Za razliku od crno-bijelih, koje su razvi- koja je između ostalog proizvodila filmo- ‘Hamzama’ ili ‘Gazijama’ na liniju, jer su
jane u Bužimu, fotografije u boji razvija- ve i fotopapir. Međutim, mi naručimo taj se tad odvijale neke borbe na ‘Prvoj au-
ne su u Zagrebu, a filmove za izradu smo fotopapir, a unproforci nam donesu milu tonomiji’. Kad eto ti njega navečer, ide
slali putem UNPROFOR-a. Te fotografije običnog papira za printanje. Kasnije sam sav shrvan. Pitam ga: ‘Jesi li šta snimao?’
smo dobili nazad, ali negative filmova ni- s pomoćnikom komandanta Zijadom Na- Kaže: ‘Joj, Agane, jesam, ali sam zeznuo
smo nikad. To je velika šteta jer su te fo- nićem išao na sastanak s pripadnicima stvar.’ Pitam: ‘Šta je, Meho, da nisi zabo-
tografije koje su došle uglavnom završile UNPROFOR-a koji su bili iz Ukrajine. ravio upaliti kameru?’ Kad je on izvadio
po privatnim adresama i sad ih je teško Oni su svaki mjesec išli kući i vraćali se kameru, a ona sva u komadima. Kaže:
sve sakupiti, a riječ je o vrlo kvalitetnim nakon 15 dana. Tad sam s njima dogovo- ‘Ja provirio iza ćoška, kad neprijateljski
fotografijama.” rio da nam donesu filmova. I zbilja, jedan borac zapuca i pravo u kameru.’ Išao on

88 23/4/2020 STAV