Page 93 - STAV broj 268-269

na selo kod nane, čisto da malo proskaču. Kaže, stadioni im gori od naših. Smijemo Klanjam podne i ulazim u kuću. Ammaru
Vide da se nebo nagizdalo oblacima, ali ni- se. Eto, djeci se ne dade proskakati ni danas. online nastava tek završila, a Amini tek po-
šta ne govore. Odavno nisam vidio da je voće ovako činje. Kolega Nihad zvoni na vratima. Veli,
S jacijom počinje kiša. Drago mi, ako ni- probeharalo. Kud god se pogled prostre, sve vaktije su odštampane. Hajmo se provozati
šta, a ono bar zbog vatrogasaca. Ljudi nisu se bijeli. Njive uzorane, šume se zelene i ba- po mahalama, pa koga sretnemo, dijelit ćemo
sjeli već danima. caju boju na Ramsko jezero, behar puk’o k’o s vaktije, nek’ svijet ima. Latife, razdijeli ti po
Utorak, 21. šaban 1441. h. g. / 14. april 2020. razglednica... Još da je ovoj baji leđa ugledati komšiluku... Bibo, je li ti Muho imalo bolje?...
Kiša, sipa li sipa, i to ona sitna, a od nje pa nek’ sve ide svojim tokom! Ilijaze, poselami Sevdu i čuvajte se.... Kemo,
se, kažu, najviše pokisne. Pokisao sam i ja Srijeda, 22. šaban 1441. h. g. / 15. april 2020. ne možemo sad svraćati, idemo još koju podi-
dok sam koji put, onako nabrzinu, iskočio Nije ga bilo onako kako ovdje zna biti, jeliti pa ćemo drugi put... Semire, ti podijeli
iz kuće. Naumpade mi kako sam jedne pri- ali mraz je mraz. Sa sabaha vidim da se gre- po komšiluku koga vidiš, pa šta ostane, dad-
like polemizirao s jednim dedom. On tvr- blje iznad kuće poprilično bijeli. Komšija Sa- ni Hasanu, on će to dovršiti... Daj Bože da se
dio da je sevap malo pokisnuti, a ja, profe- mir veli da je cijelu noć proveo ložeći vatru mogne na teraviju, moj Azize, vidiš kakvo je
sor islamske teologije, odvažno branio stav u voćnjaku ne bi li spasio barem nešto voća. stanje, ali, eto, još nije odlučeno. Uglavnom,
da to nema nigdje u izvorima. On ostao pri Dan je Armije RBiH. Nema ništa organi- znat će se, javit ćemo ti... Hoćemo, hoćemo,
svom, a i ja bih da godinama nakon toga ne zirano. Niko ne poziva da se barem iziđe na čuvajte se i vi. Ma, Bože zdravlja, bit će kahva,
naiđoh na predaje koje govore da bi i časni šehidska mezarja, a, po običaju, izlazimo na samo da ovo protutnja...
Pejgamber znao otkriti ramena da ga dohva- tri: Šćipe, Kute i Prozor. Nije da se niko nije Četvrtak, 23. šabana 1441. h. g. / 16. april
ti koja kap kiše, objašnjavajući to riječima sjetio – znam da jeste jer su ovdje u mnogih 2020.
da je ona (kiša) maločas bila kod Gospoda- rane preduboke da bi se posve zaboravilo. Eto, još hefta i ramazan je tu. U današnji
ra (na nebu). Eh, dedo, dedo! Ili, bolje reći, Jednostavno, niko neće da riskira i okuplja dan, s hajrom, trebala bi biti prva teravija.
eh, profesore, profesore! veću masu ljudi. Siguran sam da je tako. Danas imam emisiju na radiju. O ramazanu
Klanjah podne pa mi dođoše Sead i Semi- Neću riskirati ni ja. Zovem svog Selve- ću, bezbeli. Pripremam se, a jednim okom
na da ih vjenčam. Maske, rukavice, distanca, din-efendiju i velim mu da me sačeka u Ku- motrim pres na TV-u. Uz Ravno i Neum, Pro-
kratak vaz i neobično lijep skup u neobično tama. Nađosmo se ondje. Skupa, s ahmedija- zor je jedini u kantonu, a jedan od rijetkih u
čudnoj atmosferi. Mladi su. Znam gotovo kad ma na glavama, prošetasmo do platoa ispod Federaciji, koji nema korone. Hvala Allahu.
su prohodali, a evo ih, danas odoše skupa kroz šehidskih mezara i proučismo Fatihu. Isto U emisiji mi obično ili usfali materijala
život. Ljubav u doba korone. Nek im je hairli! to uradismo i u Šćipama. Nećemo se slikati. ili ga imam previše. Danas je bilo knap, ili,
Obećao sam djeci da ćemo kod nene i Ne mora se sve ni slikati. Gledam u natpis kako bismo mi ovdje rekli, “u bobu”.
dede. Kiša postepeno prelazi u snijeg koji na pročelju šehidskog mezarja. “Ginulo se Sa suprugom idem do Gornjeg Vakufa
je, kako se primičemo Kovačevom Polju, da bi se živjelo.” Vraćam se u Prozor sam. dok djeca čekaju svoj red. Amini objašnja-
sve jači. Nije ovako padao ni u decembru ili Sam ću na šehidsko mezarje. U njemu je i vam dio zadaće koji ne razumije, a Ammar
januaru. Punac i punica su dobro. Na selu je mala ptica, beba Haris Pilav. Strijeljan je u strpljivo drži loptu i čeka da iziđemo iza
drugačije. Ako ništa, iziđe se na njivu. Pu- majčinom naramku. O njemu sam napisao kuće. Nije neko prostranstvo – svega neko-
nac prati bjelorusku ligu – samo oni igraju. poemu Ptica, a bijah Haris. liko kvadrata – ali je nama k’o Anfield. n

STAV 23/4/2020 93