Page 94 - STAV broj 268-269

KULTURA

Zgrada koja dočekuje sarajevske
goste s istoka

STOLJEĆE ZA

VIJEĆNICU

U Sarajevo se ne ulazi, u ovaj grad se uskače, i to pravo pred
jedan od najljepših dijelova njegovog lica

Piše: Izet PERVIZ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

eka oprosti Zemaljski muzej s cje- dijela gdje Miljacka ulazi u grad i sliku
lokupnim bogatstvom koje u nje- okrenuti naopačke pa lijevo oko zatvoriti
mu čuvamo, neka oprosti Likovna dlanom. Vidjeli bi tada kako se Šeherće-
Nakademija – evangelistička crkva, hajina ćuprija završava baš na mjestu gdje
sa svom raskošnošću baroknih ukrasa, neka je izniknula Vijećnica, a umjesto nje, pred
oprosti Begova džamija i njeni minareti, i nama bi stajala lijeva strana Miljacke, Inat
Katolička katedrala, i Pravoslavna sabor- kuća, koja je, kako kaže predanje, prene-
na crkva, i Aškenaška sinagoga, i “Momo sena s jedne na drugu stranu prije nego će
i Uzeir”, i sebilj koji svojom ljepotom sa- Vijećnica biti postavljena na njeno mjesto.
žetom u jednostavnosti forme začuđuje Iza nje bi vidjeli Belediju, izgrađenu kao
svakog gosta, ali ni jedna građevina tako vijećnicu jedne kasabe na periferiji carstva
snažno, tako duboko, tako dostojanstveno koje se raširilo kroz stoljeća, svo nadmeno
i sveobuhvatno ne oslikava duh Saraje- od pobjede nad jednim drugim carstvom
va kao Vijećnica. Šta bi Sarajevo bilo bez koje se prelilo s istoka. A pred Beledijom,
nje? Kao Pariz bez Ajfelovog tornja – ko neuglednom i iscrpljenom stoljećem koje
bi slavio duh umjetnosti ovog grada? Kao ju je pretvorilo u obično hapsanu, razleglo
London bez Big Bena – koji bi to sat mjerio bi se parkiralište i odjekivala bi praznina,
ono vrijeme od kojeg se gradi postojanost prekidana tek glasovima potomaka onog
ljepote? Kao New York bez Kipa slobode – starca Benderije, koji je natjerao onoliku
ko bi bio lučonoša na razuđenim hridima vlast da mu rastave kuću i, ćerpič po ćerpič,
koji stežu varljive obale američkog sna... jarane, prebace je na drugu stranu rijeke,
Vijećnica je ogledalo ovog grada. Ispra- da, glasovima njegovih mrzovoljnih po-
ća ona svoje žitelje na istok i dočekuje ih tomaka dok turistima naplaćuju karte za
po povratku, iskačući pred njih nenadano cjelodnevni parking.
kao kakva dobrohotna tetka kojoj nije bilo Sarajevo je oduvijek bilo grad na svo-
suđeno da rodi vlastitu pa je prigrlila djecu ju ruku. Izgrađen kao biser u balkanskoj
sve rodbine i sva se krili u zagrljaju kada školjci, četiri stoljeća uživao je poseban
putnik bahne u ovaj grad, jer u Sarajevo se status. Ni jedan šeher u prostranoj Rumeliji
ne ulazi, u ovaj se grad uskače, i to pravo nije se mogao mjeriti s njim. Samo su ovdje
pred jedan od najljepših dijelova njegovog sultanovi namjesnici mogli ostati onoliko
lica, pred samo srce, da odmah znate u ka- koliko su Sarajlije dopuštale i nigdje više.
kvom ste se gradu obreli i među kakve ste Bio je ovaj grad mezimče tada najvećeg car-
ljude došli. Zato je sasvim drugačije doći stva, a osjećanje posebnosti njegovih žite-
u Sarajevo s istoka nego s bilo koje druge lja možda se najprije ogleda u sevdalinci
strane svijeta. koja pjeva o sultanu na umoru, pa mu nije
teško ostaviti ovozemaljski život i onoliko
ISTOK I ZAPAD carstvo, i nije mu žao Stambola, simbola
Bilo bi lahko Sarajevo zamisliti bez osmanske snage i smjelosti, već mu je žao
Vijećnice. Dovoljno je stati ponad ovog Sarajevo ostaviti – kakav narcizam! Poput

94 23/4/2020 STAV