Page 98 - STAV broj 268-269

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Čeprkanja po budućnosti
JESI LI

FASOV’O PTSP

Nisu ovo ratni uvjeti, ni izbliza. Imamo struju, vodu, nismo
gladni. Bogu hvala, slobodno se krećemo, doduše, uz
određene restrikcije i propisane mjere, ali ipak se krećemo,
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ a rat je nešto drugo, sasvim drugo...

– Ova će nas pošast suštinski promi- – Htio sam te nešto pitati, ali malo je... vode, ničega! Tako je to bilo, tako! A
jeniti, zapravo, već sad u znatnoj mjeri – Reci! ovaj moj... On je, on je...
jeste, a potraje li još, recimo, pet-šest mje- – Imaš li PTSP? – Komšija, nemoj tako! Sin ti je fin,
seci, bojim se, posljedice će biti nesagle- – Dijete, odgovor sam ti već dao, ali, učtiv, odgojen, obrazovan, uvijek mi je
dive, ne samo ekonomske, to je sasvim očito, nisi me pažljivo slušao. Pa, rekao zadovoljstvo razgovarati s njim. A to što
izvjesno, nego, a toga se najviše priboja- sam da sam kao ličnost odavno promije- ima svoje mišljenje o ovom ili onom, pa
vam, i mentalne, u formi najrazličitijih njen, a naveo sam i primjer, samo jedan, Bože moj... Ne vidim u tome ništa loše
psihotičnih stanja, jer većina ljudi takav dovoljan, jasan da jasniji ne može biti. – pokušah okrenuti neugodnu situaciju
psihološki pritisak neće moći izdržati, Šta još trebam reći? na drugu stranu, ali bezuspješno – deč-
počet će pucati po šavovima – reče mi Istog trenutka, kao da je iz zemlje ko je šutio natmuren, oborenog pogleda,
mlađahni komšija. izronio, pojavi se komšija S., otac mog nervozno grizao donju usnu, a potom se
– To je za očekivati, ali previdio si mlađahnog sagovornika. Priđe avlijskoj okrenuo i bez riječi otišao.
najbitnije: valja sve ovo preživjeti, a ko ogradi, pozdravi me, prođe prstima kroz – Komšija, pobogu, šta je s tobom?!
ti garantira da hoćemo? Stoga, živi ovaj gustu, prosijedu kosu, othuknu, kratko Ne možeš tako, čovječe! Pa, vidiš li kako
trenutak, ovdje i sad, a ostavi se čeprka- zašuti, kao da hvata zalet za nešto i reče: je reagirao? I uvrijedio si ga i ponizio! I
nja po budućnosti i katastrofičnih pro- – Davi li te ovaj moj crnim prognozama? to u mom prisustvu! Dupli jazuk!
gnoza. Živi život, čovječe, pa kakav god – Ma, ne! Eto, tako, razgovaramo o – Bojim se, jako se bojim – prošaputa.
da je! Uzgred, ja sam i bez virusa odavno koječemu. – Čega?
promijenjen. – Davi, davi, nemoj ga branit’! Propast – Da ne pukne. Priče su mu iz dana
– Kako? ćemo, svi ćemo pobudalit’, ljudi će hodati u dan sve crnje, pa, mada znam da je
– Da si bio u ratu, kao što srećom nisi, naokolo potpuno sluđeni, pa onda, sve je to pogrešno, pokušavam na ovaj način
znao bi o čemu pričam. ovo gore nego što je bilo u ratu... Eto, to je da ga trgnem, probudim huju u njemu,
– Pa, i ovo je rat! Živimo u ratnim njegova priča! Eh, da, sigurno te je pit’o jer, kontam, bolja je i huja od crnila u
uvjetima! jesi li fasov’o PTSP? Je li? Je li te pit’o? kojem jeste. Usput, ugađam mu, s teš-
– Griješiš. Nisu ovo ratni uvjeti, ni – Jeste. kom mukom, jer toliku lovu nemam,
izbliza. Imamo struju, vodu, nismo gladni. – Znao sam! A znaš li šta je danas ali ipak ugađam i ništa, baš ništa, ni-
Bogu hvala, slobodno se krećemo, doduše, jeo za ručak? Ali, samo on, dečko je iz- kakve fajde.
uz određene restrikcije i propisane mjere, birljiv, majka za njega posebno hranu Dobro. Ovako ćemo. Prvo, odmah
ali ipak se krećemo, a rat je nešto drugo, sprema! Jeo je lešo teletinu s karfiolom, popravi ovo što si danas napravio, razgo-
sasvim drugo... Znaš, možda će zazvučati mrkvom i brokulama! I pravi, domaći, varaj s njim, blago, odmjereno, a zatim
morbidno, ali navodim ovo kao egzemplar crni pšenični hljeb! Zbog njega sam mu reci da što češće dolazi kod mene, pa
– kad u šatorsko krilo pokupiš ostatke ra- mahsuz otiš’o na Ravnu Trešnju i od vidjet ćemo šta će se desiti. Znaš, lijep
skomadanog tijela svog dobrog druga, po- mlinara Joze kupio dvije vreće crnog razgovor u ovakvim okolnostima poče-
znanika, nepoznatog saborca, a činio sam pšeničnog brašna! Neće gospodin da sto zna biti biriladž.
to više puta, nikad više ne možeš biti isti jede hljeb od običnog brašna, veli, nez- – Misliš da će to upaliti?
čovjek, ali nikad! E, zato i kažem da sam dravo je! A mi? Šta smo mi jeli u ratu? – Otkud znam! Ali, kako god, nika-
odavno promijenjen, jer takva traumat- Kod kuće šta se nađe, krompir i repu kve štete neće biti. Eto, tako mu reci, a
ska iskustva nisu otišla u havu, ostala su najčešće, a na ratištu grahovu vodurinu ti dobro pripazi šta pričaš, jer ovo danas
u meni, preoblikovala me, na svu sreću u kojoj bi se ponekad, nekim čudom, je bilo stvarno...
bez ozbiljnijih posljedica, ali, opet velim, našla i pokoja graška! I, pride, koma- – Hoću, hoću – živnu S., pozdravi me
ista osoba, nakon takvih iskustava, defi- dić prohe! Pa iz šume dođi kući onako podignutom rukom i žurno zagrabi niz
nitivno i odavno nisam. prljav, nikakav, gladan! Nema struje, ulicu. n

98 23/4/2020 STAV