Page 97 - STAV broj 268-269

već niče Aškenaška sinagoga, na čije će lice Sarajevo je oduvijek je komotno mogla stati nesuđena grobni-
biti nanesena šminka u pseudomurskom ca nesretnog Aleksandra Viteka. Na kraju,
stilu, pa Šerijatska sudačka škola, još bo- bilo grad na svoju ruku. kako god da se okrene, njemu se mora za-
gatije ukrašena istočnjačkim dekoracijama, Izgrađen kao biser u hvaliti na današnjem izgledu Vijećnice, jer
pa Hotel “Europe” Gligorija Jeftanovića i je, kažu stručnjaci, Iveković samo razradio
ni jednom nije bio prinuđen da s ovoliko balkanskoj školjci, četiri Vitekove studije urađene prema džamijama
žestine brani svoje ideje i da ratuje za sva- sultana Hasana i Kait-Beja u Kairu iz 15.
ki detalj. I na kraju, odustao je. Dosljedan stoljeća uživao je poseban stoljeća i neke njegove varijacije na temu
svojoj profesiji i umjetniku u sebi, digao status. Ni jedan šeher u Alhambre u Granadi.
je ruke i ostavio ih da rade onako kako on Mašta ga, evo, neizostavno vidi kako
nikada ne bi. prostranoj Rumeliji nije opčinjen, u groznici, sjedi pred džamijom
Oni koji su gledali nacrte Karla Paržika memlučkog sultana, prekrstio je noge pod
kažu da se njegovo neslaganje sa zamislima se mogao mjeriti s njim. sobom, oponašajući vjernike koji se sku-
Benjamina Kallaya ogledalo u dvama po- Samo su ovdje sultanovi pljaju u hladu oko džamije, vrte svojim
ljima. Prvo, Paržik je zamislio da Vijećnica tespisima i uranjaju u šaputanje s Bogom.
bude manja za jedan sprat od one kakva je namjesnici mogli ostati Iza njegovih je leđa kamila pretovarena dr-
izgrađena. Smatrao je da se na tom mjestu, onoliko koliko su Sarajlije venim trokutima, šestarima, tubama papira
uz samu Baščaršiju, ne može izgraditi veća i ostalim materijalom potrebnim jednom
zgrada a da svojom nametljivošću ne zasje- dopuštale i nigdje više arhitekti za njegov posao. Toliko je zane-
ni i ne baci u drugi plan cjelokupnu arhi- sen u skiciranje da ne obraća pažnju na
tekturu koju su stoljeća okolo već posadila. znoj koji mu se ispod slamnatog šešira sli-
Pričaju da su mnogi tada bili na njego- Izgleda da ni narod nije blagonaklono gle- jeva niz lice, niti na silne muhe koje zuje
voj strani i da su strepili da će nova zgrada dao na izgradnju monumentalne zgrade oko njega i sole se njegovim znojem. Tek s
štrčati ponad Baščaršije. Drugo polje ticalo u samom pročelju Baščaršije, pa je stao vremena na vrijeme podigne glavu, zaškilji,
se detalja. Kažu da su Paržikovi nacrti zahti- na Paržikovu stranu i iskovao legendu u vizira neki detalj na građevini ispred sebe,
jevali spoj islamskih i bizantijskih elemena- koju je ugradio priču o arhitekti koji se tom primjeru savršene egipatske arhitekture
ta i da je ovih drugih bilo i previše za ukus povukao iz projekta i prokleo zgradu koju saracenskog razdoblja s utjecajima evrop-
Benjamina Kallaya. Zajedničkog ministra će izgraditi njegovi nasljednici. Kažu da ske renesanse, onda ponovo spusti glavu,
finansija, pretpostavljaju stručnjaci, svi ti je prokletstvo prvo našlo Viteka i da je zažmiri i sav zatitra od uzbuđenja kao da
bizantijski ukrasi isuviše su asocirali na ar- skrenuo s pameti. Pričalo se da je u sana- je stavio u usta zalogaj neopisivog okusa
hitekturu koja se razvijala u Srbiji, u kojoj toriju za duševne bolesnike u Pešti stal- pa mu ga žao progutati i oprostiti se zauvi-
je proveo sedam konzulskih godina, i to ga no proklinjao Vijećnicu, okrivljujući je za jek s tom milinom koja dolazi iz sfera ne-
je strahovito ljutilo. U atmosferi razvijanja svoje stanje, i da je progovorio na nekom pojmljivih čovjeku, polahko ga, uživajući,
sve dubljeg političkog sukoba između Au- nerazumljivom jeziku. Iveković je, kažu, uklesuje u memoriju i na kraju otvara oči
stro-Ugarske i Srbije, koja je bila pod utjeca- pričao Karlu Paržiku, a kasnije i svojim i prenosi ga na bjelinu papira na svom kri-
jem ruskog cara, graditi zgradu koja bi više najboljim prijateljima, kako ga je Vitek, lu. Uz to zvižduće neku melodiju koja mu
pristajala Beogradu, pa to je, molit ću lijepo, kada ga je posjetio u bolnici, molio da je sinoć sama odnekud došla dok je ležao
nezamislivo, to je kao da se sam skratiš za ga sahrani u Vijećnici i da mu je kazivao pod providnim baldehinom i sanjario kako
glavu. I tako su se razišli, mladi arhitekt, kako je u nacrtima projektirao posebnu će jednog dana, kada sve mine, kada ostavi
koji nije htio odstupiti od svojih umjetnič- prostoriju u kojoj treba smjestiti njegov iza sebe sve ljudske razmirice, ljubomore i
kih zamisli, i njegov politički mentor, koji grob. Nedugo potom se objesio i nije mu ostale budalaštine ovog svijeta, njegove kosti
je bio dužan da careve ideološke i politič- ispunjena želja. ležati u temelju zgrade za koju ukrase, evo,
ke vizije oslikava i na zgradama koje niču Cijelo stoljeće nakon Vitekove smrti traži na kraju svijeta, a njegov duh lutat će
cijelom širinom njegovog velikog carstva. neki uposlenici Nacionalne i univerzitetske Vijećnicom, opijen šumorenjem Miljacke,
biblioteke, koja je bila smještena u Vijeć- kao što, evo, kosti sultana Kait-Beja leže u
PRIČE I PROKLETSTVO nici kada je zapaljena od Karadžićevih pi- mauzoleju unutar ove predivne džamije, a
Historija kaže: posao preuzima Alek- romana s brda, pričali su kako su tada pod njegov se duh napaja jedvačujnim šumom
sandar Vitek, a dovršava ga Ćiril Iveković. stepeništem otkrili zazidan prostor u koji neprikosnovenog Nila. n

STAV 23/4/2020 97