Page 96 - STAV broj 268-269

KULTURA

umiljate mačke, ovaj se grad nakon samo sretan put niz cestu koja će zauvijek zamri-
nekoliko godina uspio umiliti i novim jeti skupa sa stoljećima njihove dominacije.
gospodarima koje je dočekao bijesom i mr- Ovdje, u ovoj zgradi, sastaju se Isa-beg
žnjom i puškama koje su praskale sa svih Ishaković, koji udari temelje ovog grada,
pendžera, badža, krovova i minareta. Zar Gazi Husrev-beg, koji ga svojim građevi-
o tome najbolje ne govori ovaj dio grada? nama i vakufom načini šeherom, Osman
Beledija naprosto nije bila dostojna širi- Topal-paša, koji prosijecanjem ulice koja
ne duha koju je ovaj šeher nosio u svojim okružuje centar Baščaršije i izlazi na Šeher-
njedrima, među svojim uskim sokacima ćehajinu ćupriju nesvjesno ogradi prostor
i tijesnim mahalama, a krilio ga prelazeći i natjera austrougarske arhitekte da baš na
preko skladnih lukova na svojim kame- ovom uglu vide centralnu sarajevsku zgra-
nim mostovima, u tekijama i džamijama, du, i Benjamin Kallay, bosanski namjesnik,
u crkvama i sinagogama, na teferičima jedan od najboljih poznavalaca balkanskih
ponad Miljacke. Ovaj grad morao je do- prilika tog doba, koji će, gradeći po Sarajevu
biti zgradu u kojoj će se sastati sve njego- i skupljajući stećke po bosanskim bespući-
ve težnje i svi njegovi snovi i on je morao ma, nastojati da probudi bosanski duh. Iako
biti mezimče novih vlasti i vir oko kojeg su bili predstavnici okupatorskih vlasti, ni
će se svijati cijeli Balkan sa svom svojom jednom se nije moglo oduzeti pravo da voli da podigne te silne papire raskriljene pred
slavenskom krvlju. ovaj grad i da se prema njemu ophodi kao njima, pa su ih oni pritiskali pepeljarama,
U ovoj zgradi sastala su se dva carstva. prema mezimčetu. Sve svoje iskustvo stje- suhačem za tintu, šahovskim figurama od
Jedno je odlazilo na istok, povlačeći se kao cano u službi najvećih tadašnjih vladara slonove kosti, sve silovitije treskajući kao
oseka kojom, umjesto mjesečevih mijena, svijeta oni su uzidali u tijelo ovog grada, da je to jedini način da podboče i daju snagu
komandiraju nedokučive historijske sil- zauvijek naselivši u njegovim građevinama sve čvršćim i oporijim riječima što su izla-
nice, a drugo je dolazilo sa zapada. Oba su i dio vlastitog duha. zile iz njih, kao da udaraju pečate na svaku
bila nepoželjna, ali, istovremeno, donosi- izgovorenu tvrdnju, podjednako tvrdogla-
la su sa sobom prosperitet i mijenjala lica SVAĐA I ODUSTAJANJE vi obojica. Na jednoj strani bio je Benja-
gradova i sela i dušu bosanskog čovjeka. Konture ove zgrade isklesane su u jednoj min Kallay, zajednički ministar finansija
Možda tu leži i odgovor na pitanje zašto je razmjeni argumenata koja se polahko pre- svekolikog carstva i bosanski namjesnik,
centralna zgrada ovog grada okrenula leđa tvarala u uvjeravanje, u tvrdoglavu ljutnju, on je mjesece potrošio uvjeravajući razne
njegovom središtu, a vrata otvorila prema u svađu. Za stolom su stajali, rukama oslo- dvorske moćnike po bečkim i peštanskim
mostu – kao da se produžuje s njim – koji njeni jedan naspram drugog kao ovnovi pred salonima da tamo, u Bosni, ima takav grad,
ishodi na periferiju, na istok, na Istanbul- borbu, jedan Čeh i jedan mađarski Jevrej. poseban po izgledu i duhom dovoljno ši-
sku džadu, kao da su ovom zgradom nove Vjetar je bezobrazno udarao kroz otvoren rok da može podnijeti teret novog balkan-
vlasti svojim prethodnicima htjele poželjeti prozor, nervozno mlatio zavjesama i prijetio skog centra, i već je jasno znao šta hoće, ali
slika grandiozne zgrade koja će zasjeniti
sve dotadašnje u njegovoj glavi mutno se
lelujala očekujući neko stručno lice da je
iz ideje iskleše u jasan i čvrst oblik, pa je
zbog toga bio strašno ljut, jer sve njegovo
govorilo mu je da na crtežima koje mu po-
dastire taj mladi arhitekta nije zgrada ka-
kvu on naslućuje i kakva bi trebala stajati
gore, naspram Isa-begove tekije, pod Ali-
fakovcem, tu, u dijelu grada koji su upra-
vo obišli. Mladi arhitekta nasuprot njemu
bio je drčni Karlo Paržik, tridesetogodiš-
njak, zanesen sav u svoje nacrte, zahvaćen
unutrašnjom vatrom vlastitog nadahnuća
koja ga potpuno obnevidjela, pa je zabora-
vio da pred njim stoji jedan od najmoćni-
jih ljudi carstva, šef svih njegovih šefova,
čovjek koji je naručio da mu iscrta zgradu
takvu i takvu, investitor, platiša, a oni su ti
uvijek u pravu, kako kažu mnogi današnji
arhitekti. Ne, on je to potpuno smetnuo s
uma i nije htio popustiti ni za milimetar, ili
će biti onakva kako ju je on vidio ili..., neka
mu je drugi kiti magrepskim ornamentima
i arabeskama iz Alhambre i neka je zidaju
nebu pod oblake i kako god požele.
Imao je iza sebe već impozantno djelo:
grandioznu zgradu Zemaljskog muzeja, od-
mah iznad nje palaču koju je August Braun
posvetio supruzi Mariji, Evangelističku cr-
kvu, ponad koje, gore, uz obalu Miljacke,

96 23/4/2020 STAV