Page 83 - STAV broj 268-269

drugu obalu, moj prijatelj Jaro, koji je prevozio ljude lađom, povreda glave, još ako je pukla lobanja i virio mozak. Čuo sam
reče: ‘Buraz, upadaj!’ Ušao sam u lađu i Jaro, kako je stalno da neko kaže da sam živ! Htjeli su da me nose. Rekao sam im:
veslao i bio iscrpljen, reče mi: ‘De mi, molim te, pomozi!’ Sa- ‘Ja osjećam noge, stavite me na noge! Htio sam da im pomo-
geo sam se da uzmem veslo. U međuvremenu je neko ubacio gnem. Međutim, čim su probali da me usprave na noge, ja sam
mitraljez u lađu. Okrenuo sam se i vidio momka kojeg ranije izgubio svijest. Dok su me nosili, vidio sam sebe na jednoj po-
nisam poznavao. Bio je do pojasa go. Reče nam: ‘Vi veslajte, ljani i nisam se u životu osjećao tako lahko kao tada. Sebe sam
ja ću za vama plivati. Ako ne mognem, uhvatit ću se za lađu.’ jasno vidio na livadi punoj cvijeća kako lebdim. Osjetio sam da
Kasnije sam saznao da je to momak iz Bužima. Zvali su ga mi kosa, jer sam i tada imao dugu kosu, dodiruje cvijeće. Iza je
Osme Abdić. Kako sam se ja sagnuo da li po pušku ili po ko- bilo sunce, sa strana drveće.
mad daske, osjetio sam kao da me je neko udario u glavu ve- U jednom momentu opet čujem granate. Ledeno mi. Oko
slom. Zapravo, granata je pala tačno nama iza leđa i tad je ve- glave meci fijuču, ne znaš da li je ono maloprije bila stvarnost
liki broj mojih prijatelja i ljudi iz Bužima što izranjavan, što ili je sad ovo. Bio je mrak dok su me nosili i kad su me stavljali
poginuo. Osjetio sam udarac, mrači se, tamni. Sjećam se jedne u lađu. U lađi je bilo dobrano vode. Ta me je voda vratila svi-
slike i bilo mi je drago jer sam vidio da je moj otac prije mene jesti. Kad sam pričao kasnije s doktorima, oni su rekli da je to
u lađi prešao i znao sam da su majka i sestra već na sigurnom. bio taj fenomen kliničke smrti. Zahvaljujući tome što sam bio
Vidim da padam. Osjećam to. Međutim, mene je Jaro uhva- sportista i što sam živio sportski, ostao sam na ovom svijetu.
tio za kosu i vratio me nazad. U tim sam ga momentima čuo
kako govori: ‘Emir je gotov!’ Rekao sam mu: ‘Nisam gotov, DOKTOR SRBIN OPERIRA RANJENIKA
samo ne vidim!’ Vratio me nazad u lađu, ali i on je bio ranjen. Dalje su me prevezli lađom. Sjećam se i da smo bili u nekom
Izgubio sam svijest i ne znam šta je bilo. autu i da je otpala guma na putu prema Otoci. Tu smo opet mo-
gli izginuti. Znam da sam bio došao sebi u bolnici u Bužimu,
ISKUSTVO KLINIČKE SMRTI da je ondje bila doktorica Hilda, inače moja komšinica koja je
Nakon nekog perioda, došao sam svijesti. Vrlo sam slabo čuo. radila u Bužimu. Ona će mi kasnije pričati da nije bilo šanse da
Fijukalo je na sve strane. Ja sam mogao pustiti glas ili sam samo preživim do Bihaća jer ona mi je lično otkidala komade kože
mislio da mogu govoriti, to ne znam, ali sam imao osjećaj da su i kostiju makazama. Vidio sam ruku i svjetlo. Kasnije sam sa-
me ostavili kao ranjenog na boku. Nisam mogao ničim micati, znao da je tu bio i doktor Gorinjac, koji je kasnije bio brigadni
osjećao sam da su mi noge ledene. Padao sam u nesvijest i do- doktor, doktor Šahinović, ali se Hilde dobro sjećam. Onda su
lazio sebi pa opet padao i dolazio, da bih u jednom momentu me stavili u sanitetska kola i za Bihać preko Cazina. Tu je bila
čuo neke glasove. Zvao sam u pomoć. Smajo Hasanović rahme- dr. Aida, koja je sada u Domu zdravlja. Imala je zadatak da me
tli, brat od komandira Cice Hasanovića, koji je kasnije poginuo sve vrijeme drži budnim. Kad su me dovezli u Kantonalnu bol-
na Hasinom Vrhu, preplivao je Unu da vidi je li neko ostao živ. nicu u Bihaću, znam da su ti što su me nosili bili drski i bahati
Ukazao mi je prvu pomoć. Sa sebe je pocijepao majice i ostalo i znam da su me tresnuli o pod.
što je mogao i pomogao mi. Nije uopće znao o kome je riječ. Kada sam poslije vraćao film, sjetio sam se da je tu bilo Srba
Dalje je opet nastao tajac. U jednom momentu opet dola- u bolnici. Oni će nanijeti veliku štetu onom Osmi Abdiću, koji
zim svijesti. Ti ljudi pričaju. Čuju se i dalje pucnjava i deto- je bio iza mene, jer je njega geler pogodio i ušao u trbušnu šu-
nacije. Znam, otprilike, da su me izvukli u kanjon Kutanje. pljinu. Taj doktor što ga je primio, inače Srbin, samo ga je otvo-
Čujem neke glasove i razumijem da ima još ljudi ranjenih oko rio i zatvorio, a zatim malo kasnije klisnuo iz Bihaća. Prilikom
mene. Jedan je stalno govorio da umire. Po tom čovjeku se te nazovioperacije doktor je ostavio u njemu pribor kojim ga je
sada zove škola u Maloj Kladuši. Onda su neki ljudi došli po operirao. Osmo je dobio sepsu i čudo da je preživio.
nas, jedan je imao nadimak Kinez, bio je iz Kladuše, a bio je i Ukratko, napad na naš grad dočekali smo totalno neorga-
neki Abdić. Vidjeli su da je onaj čovjek mrtav, znam da je nje- nizirani. Bili smo naivni i vjerovali da nas neće napasti jer su
gova ruka bila pala meni na čelo. Hladna. Poslije toga se opet to naše komšije i prijatelji. Nismo vjerovali da neko može biti
jednog perioda ne sjećam, al’ znam da je tu bio čovjek koji je toliko zloban da uništava svoj grad. Bilo je ideja da mi izađe-
bio ranjen, Asaf Šehić. On je preživio rat i danas je predsjed- mo na most na Krušnici i da se povežemo s našim ljudima iz
nik RVI Velika Kladuša. Zaluga, da pretresemo stanove i kuće, da vidimo ko i šta tu
Opet sam bio u nesvijesti i, kad sam došao sebi, čuo sam ima. Međutim, iz neke smo naivnosti odustali, bilo nas je stid
glasove. Rekli su da ovdje ima još živih, a kasnije sam saznao nekom kucati na vrata. Da smo to uradili i da smo napravili
da su me ljudi ostavili tu i poslije se neko od njih vratio. Osta- bolju liniju odbrane, možda ne bismo morali čekati više od
vili su me kao mrtvog jer nisam davao znakove života. Izvukli 1.400 dana da se ponovo vratimo u svoj grad”, ispričao je neka
su Asafa. Imao sam teške povrede glave, pluća i ruke. Bilo ka- od svojih sjećanja Emir Sedić, svjedok velikosrpske agresije
kva povreda na početku rata ljudima je bila strašna, a kamoli na Bosansku Krupu. n

STAV 23/4/2020 83