Page 81 - STAV broj 268-269

JNA pod izgovorom da je riječ o vojnoj
vježbi – samo su neki od znakova koje je
trebalo shvatiti kao opomenu.
U Bosanskoj Krupi, lijepom krajiškom
gradu smještenom na obalama smaragdnih
rijeka – Une i Krušnice, početkom aprila
1992. godine život je tekao uobičajenim
tokom. U ovoj općini živjelo je tada više
od 55.000 stanovnika, od čega približno
70 posto Bošnjaka. Sam grad Bosanska
Krupa imao je oko 96 posto Bošnjaka.
Iako je plamen rata već zahvatio dobar dio
naše domovine, većina Krajišnika dijelila
je mišljenje ostalih Bošnjaka da rata neće Bosanska Krupa
biti i da će se stanje u gradovima koje su
zauzele srpske paravojne formacije ubrzo Čaršijska džamija,
vratiti u normalu. Većina Bošnjaka Bo- Bosanska Krupa
sanske Krupe tih je dana bila manje-više
bezbrižna i opuštena. Nisu vjerovali da im
njihove komšije Srbi spremaju veliko zlo.
Bošnjaci su spavali uljuljkani pričama o
tome kako će rat biti izbjegnut. Njihov
drijemež prekinuli su pucnji i jauci 21.
aprila 1992. godine. Tog dana srpske pa-
ravojne jedinice i naoružani civili i mili-
cioneri krenuli su da ubijaju i ruše Bosan-
sku Krupu, jedan od najljepših gradova
Bosne i Hercegovine.
Napad je počeo je 21. aprila u 17 i
50 sati. Budući da je tog i prethodnog
dana vladala stanovita napetost, veliki
broj civila počeo je napuštati svoje kuće
i prelaziti na lijevu obalu Une. Štab Te-
ritorijalne odbrane u Bosanskoj Krupi poznavale teren niti su imale kontakte s NEPRIPREMLJENOST I NEISKUSTVO
nije imao dobro razrađen plan odbrane ostalim braniocima. Ovakvo stanje išlo Napad na svoj grad mnogi Kruplja-
grada i nije kontrolirao situaciju. Nepo- je naruku napadačima i oni su relativno ni doživjeli su kao apokalipsu. Danas,
stojanje jedinstvenog komandnog lanca, lahko oklopnim vozilima prodrli u grad. 28 godina nakon agresije na njihov grad,
neobučenost i nespremnost za borbu io- Zavladala je panika. mnogi Bošnjaci Bosanske Krupe živo se
nako malog broja branilaca, nedostatak U borbama da se zaustavi agresor sjećaju tih nesretnih događaja. Jedan od
opreme i naoružanja, već u prvim satima poginulo je 18 branitelja. Podršku napa- njih jeste bosanskokrupski novinar i pro-
agresorskog napada došli su do izražaja. dačima pružili su mještani Srbi koji su fesionalni fudbalski trener Emir Sedić.
U odbranu su se uključile i dobrovoljač- ostali u gradu. Među njima je bio i odre- “Gledajući s ove vremenske razdaljine,
ke jedinice iz Bužima, Velike Kladuše, đen broj snajperista. Pucali su na svoje teško je nekom objasniti kako smo uop-
Jezerskog i još nekih mjesta koje nisu komšije. Pomoću sakrivenih sredstava će ostali ovdje. Kako je bilo moguće da se
veze dojavljivali su napadačima o stanju mala, neorganizirana grupa ljudi suprot-
u gradu, vršili sabotaže i doprinosili sve- stavi jednoj takvoj sili kakva je bila JNA,
općem metežu i panici. kojoj smo mi vjerovali. Dva dana prije
Narod je trčao da potraži sklonište. napada, u nedjelju 19. aprila, pratili smo
Glavni betonski most na Uni i sam grad utakmicu između naših klubova – ‘Brat-
zasipale su stotine granata i hiljade pu- stva’ i ‘Želje’, a sila tenkova bila je spre-
ščanih zrna. Prelazak preko mosta na su- mna u Bosanskom Petrovcu i Medenom
protnu obalu nije bio moguć. Iako je ot- Polju da krene na nas. Mi smo vjerovali
por agresoru bio slabo organiziran, ipak je da do toga neće doći. Većina igrača koji
omogućeno da se evakuira stanovništvo. su igrali tu utakmicu nije preživjela rat
Pod okriljem noći, između dvaju napada, ili su imali teška ranjavanja. Naprimjer,
najveći broj civila prešao je preko mosta i Aziz Grošić poginuo je na Grabežu, rah-
napustio grad. Nekolicina njih odlučila je metli Sado poginuo kao komandir čete na
ostati u gradu i slijediti davno dokazanu Hasinom Vrhu, Enis Duranović poginuo
glupost: “Nisam kriv i neću da bježim!” prilikom oslobađanja Ćojluka, Nail Kur-
Ubrzo su se pokajali zbog takve odluke tović Žućo poginuo u Bosanskoj Krupi,
jer su na svojoj koži osjetili nezamislive Elvir Mahmutović više je puta ranjavan,
torture i progon od svojih dojučerašnjih Sead Duranović ostao je trajni invalid,
komšija i “prijatelja”. Grad Bosanska Kru- Neško Hasić također je teško ranjavan,
pa, djelić dženeta na ovom svijetu, za krat- Safet Pašalić Pajo ostao je paraplegičar,
ko vrijeme preobrazio se u pravi pakao. Emir Sivić poginuo.

STAV 23/4/2020 81