Page 82 - STAV broj 268-269
P. 82
DRUŠTVO
Emir Sedić Almir Jaro Hasanagić
Dvadesetak dana prije napada nismo mogli odigrati uta- Nastala je panika. Ljudi su počeli bježati kroz Sokak jer se
kmicu u Banjoj Luci, gdje je ‘Bratstvo’ trebalo gostovati. preko mosta nije moglo. Srbi su ga kontrolirali s Alena. Svi
Neka 6. krajiška opsjela je grad. I pored toga što smo vidjeli, su bježali na Veliku adu. Gledajući sad iz ovog ugla, bilo koja
vjerovali smo da rata neće biti. Nakon hapšenja Milana Mar- jedinica Petog korpusa s kraja rata mogla je odbiti taj napad.
tića, čuvali smo pomalo stražu. Momci s Huma i Ustikoline Zolja, RPG, mogla je zaustaviti oklopno vozilo. Čuo sam ka-
smjenjivali su se međusobno. To je potrajalo do 21. aprila. Na snije da su neki projektili čak i ispaljeni, ali nisu eksplodirali
Humu smo imali k’o neke rovove i zemunice. Dok smo bili jer nisu bili izvađeni osigurači. Panika je učinila svoje. Jedno
gore, došlo je nešto momaka iz Krčane i Hodžinca. Čuli smo vrijeme bio sam kod tribina i vidio sam masu ljudi kako idu
da je Arapuša blokirana i da je jedan vod otišao da je deblo- dolje. Vidio sam mnogo ljudi koje ne poznam. Vjerovatno su
kira. Pred samu noć, oko 5-6 sati, oni su vidjeli da se mi on- bili naši iz Bužima, Jezerskog i Kladuše koji su došli da nam
dje skupljamo. Počele su padati prve granate na Hum, prva pomognu. Svi su išli prema Ajeku. Došao sam i ja. Ondje je
pucnjava, geleri, zemlja po nama. Vidjeli smo da se ta gamad bila velika masa ljudi. Bile su tu tri-četiri lađe. Moj prijatelj
iskuplja, ali nismo vjerovali da će napasti. Sutradan smo sa- Almir Jaro Hasanagić zna reći: ‘To je bilo prvo forsiranje Une
znali da je došla ispomoć iz Krajine i da je pun tunel ljudi. u odbrambeno-oslobodilačkom ratu.’
Došli su dobrovoljci iz Bužima, Kladuše i Jezerskog. Ti su
ljudi otišli prvi tamo prema Pivi, Sokaku, Ajeku. To je sve NEUSTRAŠIVI BRICO HASE
bilo neorganizirano i neiskusno. To je bio užas. Znao sam dobro plivati i podvukao sam se
U drugoj polovini dana počelo je opet granatiranje. Pred pod obalu s prijateljem Nunom. Išli smo logikom da pređu svi,
noć je došla dojava da idu tenkovi, haubice, transporteri. pa ćemo mi nakon njih. Vladala je velika panika. Bilo je onih
koji su predlagali da se vrate nazad i da se bore, ali to nije do-
prlo do većine, pogotovo do ljudi koji nisu poznavali Unu i koji
nisu bili plivači. Oni su htjeli na drugu obalu, da se ondje po-
Čuju se i dalje pucnjava i detonacije. Znam, novo organiziraju i bore. Lađe su stalno prelazile. Ovdje je bio
otprilike, da su me izvukli u kanjon Kutanje. komšija Halid, poznati lađar, koji se fatio jedne lađe. Bio je i
Behim, međutim, bilo je to naporno i iscrpljujuće, plus vlada-
Čujem neke glasove i razumijem da ima la je panika. Ljudi su bili nestrpljivi. Kad je ostalo vrlo malo
još ljudi ranjenih oko mene. Jedan je stalno ljudi, napali su nas minobacačkim granatama. Padaju granate,
ljudi padaju, vrište, ginu.
govorio da umire. Po tom čovjeku se sada na jednu nogu jer je u djetinjstvu imao povredu. Vidio je da
Sjećam se čuvenog brice Hase zvanog Britva. Bio je hrom
zove škola u Maloj Kladuši. Onda su neki se guši jedan čovjek iz Kladuše i Hase, koji je bio među naj-
ljudi došli po nas, jedan je imao nadimak starijima, s lovačkom puškom uspio je skočiti u lađu i po-
red sviju nas mlađih otišao je za tim čovjekom niz slapove
Kinez, bio je iz Kladuše, a bio je i neki na samim sastavcima Krušnice i Une, gdje je voda izuzetno
Abdić. Vidjeli su da je onaj čovjek mrtav, opasna i brza. Kasnije smo saznali da je uspio stići tog čo-
vjeka i dodao mu veslo ili pušku i prevalio ga u lađu. Taj čo-
znam da je njegova ruka bila pala meni na vjek je preživio.
To su bile scene kao iz najstrašnijih filmova. Jedna grana-
čelo. Hladna, prisjetio se Emir Sedić ta pala je nasred vode. Nakon što je veći broj ljudi prešao na
82 23/4/2020 STAV