Page 53 - STAV broj 420
P. 53

Ništa nisam vidio. Totalni mrak pred
          očima i zujanje u ušima. Oslanjam se na
          ruke i podižem na koljena. Čujem kako
          neko iza mene jauče. Uspijevam otvoriti
          oči. Neartikulirano vikanje. Svi govore u
          jedan glas i kreću se po malom prostoru.
             Polumrak je. Krećemo se k’o muhe bez
          glave. Ništa mi nije jasno. Pokušavam do-
          kučiti šta se događa. Jedino što mogu uočiti
          jeste da neki od naših momaka kroz veliki
          oblak prašine ponovo uskaču u tranšeju.
            Okrećem se na drugu stranu, prema
          onoj zemunici pod pločom. Stiže čovjek u
          maskirnoj uniformi. Krv mu se slijeva niz
          lice. Gleda kao zombi, izgubljeno. Mlad je i
          jak, krupan. Govori. Vraća se. Iskočio je iz
          tranšeje i krenuo naprijed prema cesti, ona-
          mo prema četnicima. Nas nekoliko trči za
          njim. Stežem kalaša u ruci i onda, u istom
          momentu, vidim da nisam stavio okvir. Na-
          brzinu ga vadim iz rapa. Vidim da lijevo trče
          Suad i Mehmed. Ulijećemo pravo u ničiju
          zemlju. Trčimo pognuti kroz nisko raslinje i
          grmlje. Nadam se da znaju kuda idemo jer ja
          nemam pojma. Ekstaza vlada tijelom. Imam
          osjećaj da letim. Noge same trče. Uvjeren sam
          da idemo ravno u minsko polje. Ludnica.
            Prvi se zaustavlja Mehmed, maše mi
          rukom da krenem prema njemu. Čuje se
          rafal mitraljeza. Pucaju ravno prema nama.
          Stiže Suad i obara na zemlju onog momka.
          Ovaj je još u šoku. Trese se. Suad mu pre-
          vija glavu. Momak i dalje djeluje potpuno
          izbezumljeno.
            Skačem preko ograde, dolazim do Meh-
          meda. Vadi zavoje iz jakne. Dvojica su na
          zemlji. Jedan sjedi, drugi leži nepomično.
          Mina je eksplodirala i desno i lijevo. Sit-
          ne rupice po maskirnim hlačama. Ovaj što
          sjedi poprskan je po butinama, ne može se
          pomaknuti. Lijeva noga mu je u stopalu   nagorjelog mesa osjeti se svuda. Jedan od   namjerno aktivira mine. (Svakih nekoli-
          potpuno odbijena nagaznom minom. Krv   momaka, koji je došao da nam pomogne   ko dana odjekivala je noćna eksplozija.)
          lipti iz ostatka noge koja se ne može raza-  oko ranjenika, ne prestaje galamiti: “Jutros   Išli su postaviti klopku. Pojačati minsko
          znati od raskomadane čizme. Drugi je i   su postavljene mine. Ovi momci htjeli su   polje novim minama. Poslali su dva minera,
          dalje nepomičan. “Nosite ga”, neko govo-  doći do vaših položaja i uletjeli su direktno   jednog iskusnog, drugog mlađeg. Kaže da
          ri, “taj je mrtav”. “Mrtav je”, tiho ponav-  u mine.” Sledio sam se, ni mi nismo znali   su postavljali promovke u trenutku kad su
          ljaju. Niko se ne saginje da provjeri. Miris   za to, mogli smo svi nastradati. Viknu nam   četnici izbili iza stare kuće. Da se sve brzo
                                            da ih nosimo jer je opasno, trenutno smo   odigralo. Pokušali su doći do nekog kanala
                                            ispred novoformirane linije.       jer nisu smjeli krenuti prema našoj liniji
          Ona trojica četnika u sekundi        Podižemo momka koji je sjedio. Dižemo   dok traje napad. Ušli su mine koje je neko
          su pokošena. Padaju i             ga. Blijed je. Ne govori ništa. Podupiremo   drugi postavljao jučer ili prekjučer.
                                                                                  Ne vjerujem u to što govori. A mož-
          bespomoćno ostaju ležati.         ga između sebe. Nosimo ga. Ispred položa-  da je istina.
                                            ja već je stiglo vozilo saniteta. Preuzimaju
          Meci na putu prema ovoj           ga. Vraćamo se po mrtvoga. Drugi su ga već   Struji entuzijazam u zraku. Svi smo na-
                                            počeli nositi. Ni kapi krvi na zemlji. U šoku
          grupi istrgali su sve pred        su. Mala mrlja. Tragovi eksplozije nekoli-  elektrizirani i nasmijani iza maske na licu
                                                                               koja glumi ozbiljnost.
                                                                                  Natovarili su onu dvojicu momaka na
          sobom podižući na fasadi          ko metara dalje. Jedan mali geler, ne veći   kamion i odvukli ih gore prema komandi.
                                            od zrna kukuruza, pogodio ga je direktno u
          stare kući oblak prašine.         srce. Neko od momaka koji su dotrčali pre-  Vojnik u odijelu HVO-a govori nam kako
          Uz jauke, četnici se povlače      pozna da su to njihovi inžinjerci. Drmusao   su uspjeli zaustaviti napad tenkova i praga.
                                            je za ramena momka koji je nepomično le-
                                                                                  Kiša počinje sipiti. Krećemo ka svojim
          nazad iza kuće. Mi ponovo         žao pored kamiona. Obojica su bili mrtvi.   položajima. Vučemo umorne noge cestom.
                                               Ostao je iza njih ranac pun promov-
          pucamo bacajući nekoliko          ki. Onaj krupni momak tvrdio je da su   Dolje desno od nas odjekuju detonacije,
                                                                               nagovještavaju pakao u Ulicama koji će
          ručnih bombi preko ceste.         ih pošli zakopati. Sumnjalo se da neko   uskoro uslijediti.       n

                                                                                                    STAV 24/3/2023 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58