Page 54 - STAV broj 420
P. 54
DRUŠTVO
Tranzitne priče (7)
TESTIRANJE KOD SOROŠA
I BILIJAR KOD MERDINA
Svi su znali da tu postoji bilijar, niko nije prijavljivao. Uostalom, šta i prijaviti? Dva bilijarska stola što
su preživjela rat nisu bila neki izvor prihoda. Dolazile su dvije-tri ekipa, najviše mi tinejdžeri, igrali
bismo za male pare. Kada bi prijavio obrt ili tako nešto, svi bi bili na gubitku. Merdin ne bi mogao
plaćati, mi ne bismo igrali, a porezna uprava i ovako i onako ništa ne dobija. Država u tranzitnim
vremenima potiče poduzetništvo tako što žmiri na jedno oko, znao bi reći čika Salih.
Piše: Ammar KULO
“Postoji li mogućnost da polaže s
ovom grupom?”, upita djed. “Nažalost
ne. Takve su propozicije.” Osmjehnula se
mlada službenica. “Evo vam broj, nazo-
vite za svaki slučaj u ponedjeljak ujutro.
Dakle, test je u ponedjeljak u 16 sati na
Filozofskom fakultetu. Ne morate više ov-
dje dolaziti, evo vam i prijavni formular.
Morate to ponijeti na test! Znate gdje je
Filozofski fakultet”, upita. “Nisam sigu-
ran”, rekoh. “Kako dolazite u Sarajevo”,
pitala je opet. “Autobusom”, odgovorih.
“Super. S autobuske, idite pješačkom sta-
zom što vodi uz Kasarnu ‘Maršal Tito’ i eto
vas na raskrsnici koja gleda na Filozofski
fakultet! Sveukupno pet minuta. Ako ne
znate, pitajte, to vam je ona zgrada izme- Na gradilištu Benisove kuće,
đu Zemaljskog muzeja i ruševne zgrade august 1986. Olovo
Skupštine, ne možete promašiti nikako”,
detaljno je objašnjavala službenica. najbolji mogući odgovor na ovo ili ono u kovertu. Dva kontrolora. Jedan od njih
Pogledao sam u papir na kojem je bio postavljeno pitanje... U jednom momentu u srednjim dvadesetim po mojoj procjeni,
napisan kontakt-telefon i skoro rekao sve sam isključio, zaboravio, kao da je bio duge kovrčave kose, u farmerkama, majici
“radije bih imao vaš broj telefona”. No prazan prostor, bez nervoznih studenata, dugih rukava, s nekim srebrenim prste-
umjesto te dosjetke, zahvalih se i izađoh bez nastavnog osoblja, bez buke, bez na- nom na ruci. Drugi, očito panker, duboke
iz kancelarije. Osjetio sam neku vrstu petosti, kao da sam stajao sam. A ispred cipele s debelim đonom, kožne pantalone,
olakšanja. Imat ću četvrtak, petak i vi- mene, vertikalno i dijagonalno, stajala je košulja, kao da je iskočio s postera neke od
kend da se bolje pripremim. ona sa svojim crnim očima... “‘Kleopatra’, popularnih muzičkih grupa.
najbolja treba u gimnaziji”, nastavljao “Oprostite, ako mogu dobiti olovku”,
II je neznanac. “I ti si na ovom konkursu, upita djevojka lijevo do mene. “If you
“A bi l’ je ti?”, upita me neznanac. “Po- pretpostavljam?”, upita opet. Klimnuh ask me in English”, odgovori joj punker
gledah ga s čuđenjem. Bili smo na dru- glavom. “Ja sam...” Nešto je promrljao, i nasmija se. Zatim je prilično ozbiljno
gom spratu Filozofskog fakulteta. Dolje na nedovoljno da razumijem – Tuzković, rekao da sva konverzacija mora biti na
prvom spratu stajala je djevojka iznimne Tunović... Samo sam zapamtio nadimak engleskom.
ljepote, duge crne ravne kose ispod rame- Tuza. “OK, sada je naš red!”, reče. Dobili smo znak da možemo otvori-
na, visoka, crnih krupnih očiju, elegantno Otvorila su se vrata amfiteatra. Mahnuo ti kovertu s testom. Bacih oko, pitanja
obučena, čini mi se da je svojom ljepotom sam mami. Sjedila je na klupi u holu s ne- u vezi s gramatikom i kraći esej. Dobili
ispunjavala sav prostor. Na trenutak sam, kom gospođom koja je nosila šešir. Ušli smo smo smjernice – “Two hours from now” i
gledajući u njenom smjeru, zaboravio svu u prostoriju. Sjeli smo tako da je bilo jedno da će svaki oblik razgovora, prepisivanja,
muku, nisam više preslagivao glagolska prazna mjesto iza, ispred i sa strane, da se korištenja pomagala, ono što mi u Bosni
vremena, niti ponavljao vokabular en- ne može ostvariti neposredna komunika- zovemo “đonovima”, biti strogo sankci-
gleskih riječi, nisam imaginarno davao cija. Dobio sam primjerak testa, zapakovan oniran eliminacijom.
54 24/3/2023 STAV
