Page 26 - STAV broj 195
P. 26
POLITIKA
informirani Isović tvrdi da bošnjačka elita, dajući imena ulica po Nije ni čudno da takav sistem vrijednosti
zaslužnim sunarodnjacima iz perioda osmanske Bosne, ustvari i takav mentalni sklop dobrovoljca vojske
slavi kvislinge. Navodi pritom primjer ulice u kojoj živi a koja se Kraljevine Srbije preferira nad Zlatnim ljiljanom
danas zove Kemal-begova tvrdeći da je riječ o beznačajnoj histo- i braniteljem grada. Prvi je amnestiran – ma
rijskoj ličnosti, izdajici i kvislingu, poznatom samo po tome ko- šta loše učinio, drugi je kriminaliziran – uprkos
liko je bureka i jogurta mogao pojesti te traži da joj se vrati ime svemu dobrom što je uradio. Đedo je četovao
Filipa Kljaića, partizana kojeg su, po Isovićevim tvrdnjama, ro- u genocidnim pohodima Kraljevine Srbije nad
manijski četnici “okrenuli na ražnju”, a koje je nosila za vrijeme muslimanskim življem juga Balkana, Dedo je
propalog komunističkog režima. Isović pritom tvrdi i da od “247 branio Sarajevo od takvih pohoda. No, svejedno,
vijećnika, koji toga hladnog novembarskog dana izglasaše da se za “Oslobođenje” prvi je heroj a drugi zločinac
Bosni i Hercegovini vrati državnost niti jedan nema ulicu u glav-
nom gradu te iste države”. Primitivni i očigledno nazor obrazo- ikada biti nesretni Feđa Isović. Nije ni jasno kako je Kemal-beg,
vani Isović naravno ne laže, jer da bi lagao u vezi s nečim uvjet osoba koja je živjela u 16. stoljeću, mogla biti kvisling i izdajica.
je poznavati istinu a on je ne zna, nego griješi ama baš u svemu. Izdajica čega? Srpske pradedovske vere? Da li nam to Isović po-
Kao prvo, nije tačno da niko od vijećnika Prvog zasjedanja ZA- ručuje? Da li Isović tako posmatra današnje Bošnjake? Također,
VNOBiH-a nema ulicu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Filipa Kljajića, narodnog heroja i političkog komesara 1. prole-
U Sarajevu ulice imaju Sulejman Filipović, Avdo Humo, Vaso terske divizije NOVJ-a nisu na Romaniji roštiljali četnici, kako
Butozan, Skender Kulenović, Hasan Brkić, Anto Babić, Ham- tvrdi mitomaniji sklon Isović, nego je poginuo 1943. godine u
dija Ćemerlić, Rato Dugonjić i tako dalje i tako dalje, sve listom borbama za Zvornik.
vijećnici sa zasjedanja ZAVNOBiH-a. Upadljivo je da, proporci-
onalno gledajući, Sarajevo ima više ulica nazvanih po osobama iz Nastranu ovolika gomila gluposti i neistina, koje su sasvim
historijski relativno kratkog perioda Drugog svjetskog rata i dru- prikladno objavljene upravo na stranicama Dnevnog avaza, ali
ge Jugoslavije nego što ima ulica nazvanih po osobama iz četiri ima toliko toga morbidno velikosrpskog u Isovićevim predrasu-
stotine godina dugog perioda vlasti Osmanskog carstva. Drugo, dama spram Bošnjaka. Upravo ta kombinacija rigidnog komu-
Kemal-beg nije beznačajna poguzija, kako ga vulgarno pokuša- nizma, velikosrpskih mitoloških predrasuda, dubokih kompleksa
va ismijati Isović, nego osoba koja je još u 16. stoljeću utemeljila niže vrijednosti i samomržnje kao rezultat ima toksični koktel
mahalu na mjestu današnje ulice u kojoj obitava doseljeni Iso- srbokomunizma, pa istovremeno nailazimo na vulgarizaciju,
vić i koja je time proširila i urbanizirala Sarajevo. Riječ je, oči- demonizaciju i karikaturalizaciju bošnjačke historije a bošnjač-
gledno, o mnogo značajnijoj historijskoj ličnosti nego što će to ki velikani, ali i Bošnjaci uopće, istovremeno bivaju označeni
i kao mučke izdajice ali i kao komični besmisleni marginalci.
Time su oni dvostruko osuđeni i prokleti – nacionalno i klasno.
Čitajući Isovićeva bulažnjenja nemoguće je ne prizvati
u misli avet Nemanje Kusturice, osjetiti miris tamjana,
manastirskog mraka, prizore nosanja “moštiju”, stalne repri-
ze Boja na Kosovu i ostale scene koje su pratile predratnu pre-
tvorbu komunizma u srbokomunizam a drugova u četnike.
OSUDITI I OTKLONITI
Iako ima barem još nekoliko desetaka primjera ovakvog sa-
svim javnog i besramnog pokušaja rehabilitacije poražene ideo-
logije, njenih abnormalnih vrijednosti i njene šovinističke reto-
rike, posebno na društvenim mrežama, navedena su tek dva, jer
je riječ o naslovnicama dva ovdašnja dnevna printana medija.
Očigledno je da su, usljed komplicirane političke situacije,
prije svega na bošnjačkoj političkoj sceni, atavizmi i preživjeli
organizmi teške i mračne prošlosti pomislili da je konačno doš-
lo njihovih pet minuta. Potpuno nesvjesni stvarnog raspolože-
nja u bošnjačkom narodu, oni ovakvim ostrašćenim nastupima
prijete da ponište sve skromne rezultate ljevičarskih stranaka,
koje su dobile toliko glasova da su na jedvite jade morale sklo-
piti koaliciju da bi parirali najvećoj bošnjačkoj stranci.
Nije potrebno biti naročito politički vispren da bi se razu-
mjelo kakav kontraefekt može kod bošnjačkog naroda izazvati
ovakav medijski nastup simpatizera ljevice i koliko im može po-
litički naštetiti, pogotovo uz ionako kompliciranu političku si-
tuaciju. Zbog toga i za svoje, ali i za dobro javnog diskursa, bilo
bi izuzetno poželjno da se stranke ljevice ograde i distanciraju
od ovakve vrste ekstrema koji truju javni prostor svojim proma-
šenim i već unaprijed poraženim revanšizmom. Bosni i Herce-
govini i Bošnjacima danas treba okupljanje probosanskih snaga
oko zajedničke ideje odbrane suvereniteta i cjelovitosti države a
ne radikalizacija i razilaženje po ideološkim osnovama. n
26 29/11/2018 STAV
