Page 43 - STAV broj 234
P. 43

zonom UN-a. Ta zona iznosila je uzdužno   aktivnosti u području Srebrenice. To je   brat u zgradi pošte, gdje je grupa vojnika
          dvadesetak kilometara, a u njoj je živjelo   bilo u maju, otprilike dva mjeseca prije   i starješina dogovarala pružanje otpora te
          više od 40.000 stanovnika. Nešto poslije,   11. jula. Naser se kasnije trebao vratiti,   proboj jednog dijela naoružanih Srebreni-
          padom Cerske i Konjević-Polja, jedan dio   ali nije uspio. Veze između Srebrenice i   čana i odlazak iza neprijateljskih položa-
          stanovništva odatle je došao u Srebrenicu,   Tuzle su prekinute, i sve je ostalo tako.”  ja. Nakon što su, po bratovom kazivanju,
          drugi je otišao prema Tuzli. Također, dio                            dogovorili da se krene u tu akciju, poja-
          je stanovništva u toku 1993. i 1994. go-  BORAVAK U POTOČARIMA       vio se holandski oficir Karremans, suge-
          dine putem humanitarnih konvoja izišao   Bego se prisjeća situacije koja je u Sre-  rirajući im da to ne rade jer će navodno
          iz Srebrenice”, podsjeća Bego.    brenici vladala pred 11. juli 1995. godi-  NATO snage sutra bombardirati vojsku
            Nakon dobijanja statusa zaštićene zone,   ne, a kojoj je lično svjedočio i o kojoj je   koja se bude kretala u tom prostoru, pri
          sve vojne jedinice Armije RBiH razoruža-  dosta slušao od brata Mevlada i rahmetli   čemu bi i oni vrlo lahko mogli biti meta.
          ne su i od tada nisu postojale odbrambene   oca Mede. “Početkom jula 1995. godine u   Još im je rekao da, ako se njega pita, ne
          snage u Srebrenici. Sigurnost stanovnika   okolini Srebrenice počinju pucnjave. Snage   bi trebali ići u tu akciju. I odustali su oni
          zavisila je isključivo od snaga UNPRO-  UNPROFOR-a nijednom nisu reagirale,   od te kontraofanzive, dočekujući jutro u
          FOR-a. “Tek rijetki pojedinci, oni koji su   već su se odmah povukle bez pokušaja da   zgradi pošte. Jutro je bilo mirno. Po pri-
          to uspijevali vješto sakriti, imali su nešto   se oružjem zaštiti goloruko stanovništvo.   či brata Mevlada, komandant UNPRO-
          oružja. Naredne godine bilo je uglavnom   Prethodno su srpske snage zarobile ne-  FOR-a, koji je bio stacioniran u zgradi
          mirno, uz vrlo rijetka granatiranja. Među-  koliko vojnika UNPROFOR-a, što je još   pošte, rekao im je da će NATO snage
          tim, prvo iskušenje bilo je 1994. godine,   više utjecalo na njihovo povlačenje. Među   bombardirati srpske položaje u 6 sati
          kada je UNPROFOR organizirao neko   preostalim starješinskim kadrom u Sre-  ujutro, ali udara nije bilo. Tješio ih da
          druženje i sportske aktivnosti, kojom se   brenici nije bilo jedinstvenog stava kako   će udari biti u 10 sati, međutim, ni tada
          prilikom iskupilo dosta naroda. Taj dan   se postaviti jula 1995. godine. Kada je 10.   se nisu pojavili NATO avioni. Ponovo je
          palo je nekoliko granata pred osnovnoš-  jula počeo neprijateljski napad, jedni su   rekao da će NATO avijacija vršiti bom-
          kolski i srednjoškolski centar, pri čemu   bili za to da se organizira odbrana, a drugi   bardiranje u 12 sati, da bi, nakon što se
          je poginulo više od sedamdeset civila. Na   da se poštuje odluka UNPROFOR-a i vo-  ni tad avijacija nije pojavila, kazao da su
          sve to nije bilo nikakvih značajnih reak-  lja međunarodne zajednice jer se naivno   srpske snage previše blizu i da avioni ne
          cija međunarodne zajednice, što je srp-  vjerovalo da će međunarodna zajednica   mogu djelovati po njihovim položajima.
          skoj strani bio jasan signal o nivou brige   nešto poduzeti oko zaštićene zone. Mi   Tek oko pola tri nadletio je jedan NATO
          međunarodne zajednice za stanovništvo   smo tada živjeli u kući u jugoistočnom   avion, ali bez bombardiranja.”
          u zaštićenoj zoni. I onda je došla 1995.   dijelu Srebrenice. Kad su krenula deša-  Bego je to jutro ostao sam u stanu jer
          godina, kada su iz Srebrenice u Tuzlu   vanja oko 11. jula, ja sam imao 13, brat   mu je majka rano ujutro otišla do kuće u
          prebačeni Naser i još tridesetak oficira na   Mevlad 16, a sestra Medina 20 godina.   kojoj su živjeli da napravi ručak. Kad su
          doškolovanje. Oni su uspjeli izići helikop-  Dan prije zauzimanja Srebrenice već smo   počele padati granate, uzeo je svoj ruk-
          terima, preko Žepe, pa onda dalje prema   vidjeli neprijateljske vojnike na okolnim   sak i istrčao napolje. “Nastupio je haos.
          slobodnom teritoriju koji je držala Armi-  brdima. Uzeli smo ruksake s osnovnim   Do mene je došla informacija da odrasli
          ja RBiH. Tim helikopterima koji su došli   stvarima i povukli se u sjeverozapadni   muškarci trebaju da idu prema Buljimu,
          po Nasera i ostale oficire u zaštićenu zonu   dio grada, kod mamine tetke. Tu u stanu   a žene i djeca prema Potočarima. Nakon
          dobačeno je nešto oružja, što ukazuje na   prespavao sam s mamom i sestrom noć s   što su počeli granatiranje i pucnjava, na-
          činjenicu da je bilo nekih saznanja ili ba-  10. na 11. juli. Iako smo trebali prespava-  rod se okupio ispred UNPROFOR-ove
          rem predviđanja da bi moglo biti vojnih   ti skupa, babo je prenoćio kod rođaka, a   baze u gradu, nakon čega smo se popeli na



                                                                                                   STAV 29/8/2019  43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48