Page 42 - STAV broj 234

DRUŠTVO

je li gladan. Sudbina je htjela da umre Nekad su iz aviona bacali pakete pa sam Sjećam se koliko sam
baš od gladi. Iako su tih noći naši vojni- odlazio u šumske vrleti ponad Srebrenice
ci silazili u selo, tragajući za hranom, ali i pronalazio poneki paket. Veliki problem se iznenadio kad sam u
i preostalim civilima, njih se dvije nisu bio je i nedostatak soli, što je dovodilo do Živinicama prvi put od
smjele javiti, bojeći se da su to neprijatelj- manjka joda u organizmu i pojave razli- početka rata vidio da
ski vojnici koji možda upravo njih traže. čitih oboljenja”, prisjeća se Bego uvjeta
Kad je nena umrla, strina je tu ostala još života u opkoljenoj Srebrenici. prodavnice normalno rade. U
neko vrijeme hraneći se travom. Nakon Snage Armije RBiH koje su branile školskim učionicama živjeli
što je shvatila da tako neće moći preži- Srebrenicu u prvoj godini rata uspjele su smo do početka septembra.
vjeti, prešla je prvo u našu staru kuću, a znatno proširiti teritorij. Međutim, zbog
nešto poslije i u svoju kuću. Tu je živjela nedostatka hrane, municije i ostalih mate- Kad je počela školska godina,
neko vrijeme sve dok po nju nije došao rijalno-tehničkih sredstava, nisu je mogli prebacili smo se u školsku
transporter. Prebačena je u logor u kojem sačuvati, a krajem februara 1993. godine salu, gdje je bila velika gužva.
je provela nekoliko mjeseci, nakon čega krenula je ofanziva u kojoj su učestvovali
je razmijenjena. Po dolasku u Srebreni- i korpusi iz Srbije. I napadi su izvođeni Tu smo ostali do decembra
cu ispričala nam je sve za nenu, kako je s teritorije Srbije, a od tenkovske grana- 1995, nakon čega smo prešli
umrla i gdje je ostalo njeno tijelo. Onda su te ispaljene iz mjesta Podnemić, između u kuću koju je obnovila neka
rahmetli babo i još neki ljudi preko noći ostalih, ubijeni su Begin tetić Mensur
otišli u naše selo, pronašli nenino tijelo, Ahmić te amidžić njegovog oca Vekaz humanitarna organizacija.
ukopali ga i klanjali joj dženazu”, priča Muminović. Kako kaže, u tom periodu Četvero nas je živjelo u jednoj
Bego ono što je slušao od strine Zehre. jedinice Armije RBiH postepeno su se sobi, a kuhinju i toalet smo
povlačile, pritom gubeći dosta teritorije.
TROGODIŠNJI ŽIVOT U SREBRENICI Sve je to trajalo do dolaska francuskog ge- dijelili s ostalim stanarima
Bego je tri ratne godine proveo u Sre- nerala Filipa Moriona, koji je Srebrenicu
brenici, gdje je završio tri razreda osnov- proglasio zaštićenom zonom. sudjelovalo izuzetno mnogo neprijatelj-
ne škole. U tom periodu s porodicom je “Jedno vrijeme je skoro cijeli prostor skih snaga. Uslijedio je gubitak velikog
živio na dvije lokacije. “U početku nije općine Srebrenica bio slobodan, osim dijela teritorija. Za kratko vrijeme sve je
bila organizirana nastava u školi. Kasnije, naselja Perućac. To je moglo biti u zimu krenulo nizbrdo. Prednost neprijateljskih
kad je Srebrenica proglašena zaštićenom početkom 1993. godine. Tad je oslobođe- jedinica u naoružanju i u broju vojnika
zonom UN-a, krenuo je nastavni proces po no dosta teritorije, veliki dijelovi općine bila je očigledna. S naše strane nisu po-
skraćenom planu i programu, po kojem je Bratunac, pa i naše Zalužje. U neprijatelj- stojale utvrđene linije i prilično se nespre-
školska godina trajala približno tri mjese- skim rukama ostali su samo Bratunac i još mno dočekao taj kontraudar. Do marta
ca. Tu sam završio 4, 5. i 6. razred. Nismo dva sela u njegovoj blizini. Otac Medo u 1993. godine izgubljeno je nekoliko sela.
imali nikakvih knjiga, a osnovni školski to je vrijeme kao borac odlazio na liniju i Ostao je slobodni prostor prema Konje-
pribor donirali su nam unproforci. Hrane sudjelovao u nekim akcijama. Nakon što vić-Polju, Cerskoj i Vlasenici. Potom su
i odjeće bilo je nedovoljno. U prvoj godi- se krenulo u oslobađanje naselja Perućac, došli unproforci da se pregovara. Jedan
ni rata se donekle imalo hrane, ali dvije stvari su se okrenule u neprijateljsku ko- od njihovih prijedloga bio je da zaštićena
posljednje godine vladala je velika nesta- rist. Do tada je naša vojska oslobađala zona bude u Konjević-Polju. Kasnije se
šica. Živjelo se isključivo od humanitarne velike površine, uz vrlo malo poginulih pokazalo da bi to bila mnogo bolja opci-
pomoći i od onog što se moglo proizvesti vojnika. Zbog učestalog granatiranja, ja od Srebrenice, zbog svega onoga što je
u bašči. Imali smo malu parcelu u Potoča- uglavnom su ginuli civili. A kad su naši uslijedilo 1995. godine. Kad je general
rima, udaljenu nekih osam kilometara od u februaru 1993. godine napali Perućac, Morion došao u Srebrenicu, narod ga je
mjesta stanovanja. Tu je mama sadila ba- nakon nekoliko dana uspješnih borbi usli- držao u izolaciji sve dok u martu 1993. go-
šču, a mi djeca odlazili po dospjele usjeve. jedila je silovita kontraofanziva u kojoj je dine nije Srebrenicu proglasio zaštićenom

Hala u kojoj je proveo dvije
dramatične noći

42 29/8/2019 STAV