Page 45 - STAV broj 234

Pored rijeke Drine u
rodnom Zalužju
Kad je počeo povratak 2001.
godine, bilo je ponuda da
prodamo svoju zemlju. Neki
Srbi su to tražili od nas. Ni ja
ni brat nismo na to pristali.
Neko vrijeme nakon rata, sve
do 2005. godine, oni su bez
odobrenja obrađivali našu
zemlju. Poslije smo im to
zabranili, a svoju zemlju davali
smo na korištenje našim
povratnicima. Posljednjih
nekoliko godina i sami radimo
na vlastitoj zemlji

Po svemu sudeći, tih dana je i poginuo, godina kasnije i u novosagrađenu kuću u smo na korištenje našim povratnicima.
u svojoj 40. godini. Dvije godine poslije, Sarajevu. Kao nastavnik geografije, prvo Posljednjih nekoliko godina i sami ra-
u masovnoj grobnici u Cerskoj pronađeni zaposlenje imao je u Jezerskom kod Bo- dimo na vlastitoj zemlji. Sedmero djece
su posmrtni ostaci njegovog tijela. Prona- sanske Krupe, pa onda u Sarajevu, gdje od mene i brata najmanje jednom ili dva
lasku je pomoglo svjedočenje tetića Keme je u proteklih jedanaest godina radio u puta godišnje dolaze s nama u Potočare i
Ibiševića te komadić odjeće pronađen u desetak osnovnih škola. na naše imanje pored Drine. Ipak je po-
blizini Cerske. Kasnije su DNK anali- “Bio sam blizu da se 2007. godine vra- vratak u Podrinje i dalje velika neizvje-
zom utvrđeni posmrtni ostaci. Tetić ga tim u Bratunac, međutim, u međuvremenu snost za svakog onog ko se odluči ondje
je posljednji put vidio u blizini Cerske, mi se ukazala prilika za posao u Sarajevu. živjeti i djecu podizati. Ali, bez obzira na
u jednoj grupi koja je naletjela na zasje- Ako Bog dadne da dočekam penziju, pla- sve, mora postojati neka linija ispod koje
du. On je uspio pobjeći iz zasjede, a babo niram se vratiti u rodno mjesto. Iako na- se ne smije ići. Kod mene je to da moji si-
očigledno nije. Po Keminom kazivanju, kon rata nismo uspjeli dobiti nikakvu novi Tarik, Ensar i Faris i kćerka Emana
babo je bio ranjen u ruku, što se poslije i donaciju, svih ovih godina ulagali smo zadrže kontakt s Podrinjem, s imanjem, da
potvrdilo na pronađenoj jakni probijenoj u obnovu kuće te u čišćenje i održavanje razviju svijest o važnosti očuvanja vlasti-
na rukavu. Očeva dženaza i ukop obavljeni imanja. Najviše koristimo ljetinu, voće i tog identiteta, te da znaju sve neophodne
su 31. marta 2003. godine.” povrće koje ubiremo s naše zemlje. Ove činjenice o proteklom ratu, o genocidu u
smo godine zasijali i jednu parcelu kuku- Srebrenici i agresiji na Republiku Bosnu i
PORATNE GODINE I ruza. Kad je počeo povratak 2001. godine, Hercegovinu. Budući da radim u osnovnoj
VEZA SA ZAVIČAJEM bilo je ponuda da prodamo svoju zemlju. školi, u proteklih 12 godina mnogo sam
Bego je u Živinicama završio sedmi i Neki Srbi su to tražili od nas. Ni ja ni brat vremena i truda uložio da se na tom pla-
osmi razred, a poslije toga Behram-begovu nismo na to pristali. Neko vrijeme nakon nu uradi ono što je neophodno. Dovodio
medresu u Tuzli te Prirodno-matematički rata, sve do 2005. godine, oni su bez odo- sam mnoge generacije učenika iz Sarajeva
fakultet u Sarajevu. U međuvremenu se brenja obrađivali našu zemlju. Poslije u Potočare. Svakodnevno pričam o tome u
s porodicom preselio u stan, a nekoliko smo im to zabranili, a svoju zemlju davali školi. Bilo je dosta zanimljivih iskustava
s učenicima koji su dolazili na ekskurzi-
je. Bez obzira na nacionalnost, učenici bi
nakon dolaska u Potočare pokazivali in-
teres za ono što se dešavalo, uz primjetnu
dozu pozitivnih emocija i saosjećanja. U
nekim školama u kojima sam radio nije
bilo organizirane posjete Srebrenici pa sam
uspio pokrenuti aktivnosti da se posjeću-
je Memorijalni kompleks u Potočarima.
Trudim se da istina o Srebrenici nađe
svoje mjesto u srcima što većeg broja do-
bronamjernih ljudi. Srebrenica se nikad ne
smije zaboraviti, naša je trajna obaveza da
djeca uče o tome, da imaju sve informacije.
Jer, ovaj prostor je trusan što se tih stvari
tiče. I naredne generacije trebale bi vazda
biti spremne na ta dešavanja. Valja nam
stalno podsjećati nova pokoljenja na sve
ono što se desilo u proteklom ratu, kako
se srebrenička stranica historije nikad i
nikom više ne bi ponovila.” n

STAV 29/8/2019 45