Page 77 - STAV broj 234

“Ovu drugu ti ne mogu darovati, ali U Tahmiščićevoj antologiji Suočeni sa Nakon povratka, u sunčanom i vjetro-
ću ti je pokazati. Stigla mi je iz Prištine.” svijetom – za divno čudo! – pojavljujem se vitom danu prelazio sam Carinski most. U
“Rilindja” je objavila albanski prije- i ja, mlad i zelen, prvotnji! Pjesme mi se susret mi je išao Mišo Marić. Zbog slučaja
vod Tahmiščićeve antologije savremenog zovu: Arabija druga i U očekivanju bijelog u “Abraševiću” bio sam krajnje distanci-
bosanskohercegovačkog pjesništva, prvu kralja. Bezbeli, na mojoj slatkoj ijekavici. ran. Zaustavi me kao da nikad ništa nije
uopće nakon rata, naslova Suočeni sa svi- bilo. “Znaš li da je Skender Kulenović u
jetom (na albanskom: TË BALLAFAQU- KAKO SAM NAPISAO PJESMU “LENJIN” bolnici na Bijelom brijegu?” Nisam znao.
AR ME BOTËN. Antologji e lirikës më të Živimo kod roditelja, sve manje “Pitao je za tebe. Nego, onaj konkurs za
re të Bosnjes e Hercegovinës 1919–1969). vjerujemo da će nam se u Mostaru otvoriti pjesmu o Lenjinu je završen, nagrade po-
Ševko čita posvetu: “Dragom prijatelju neka radna perspektiva. Pismom sam za- dijeljene.” Gledao me pozorno, kao da želi
i pjesniku Ibrahimu Ibn Kajanu, Ali Po- molio tajništvo Društva književnika Hr- pročitati moje skrivene misli. “Na svečanoj
drimja – Prishtinë, 12. V. 1970.” vatske da mi pošalju pismenu ispisnicu akademiji u Narodnom pozorištu uruče-
Ševko je u 2. razredu učiteljske škole zbog prijelaza u Društvo pisaca Bosne i ne su druga i treća nagrada. Drugu je po-
bio vjerovatno najnačitaniji mladić. Pro- Hercegovine. Rijetko izlazimo. Prijatelji kupio Srebren Dizdar, učenik Gimnazije,
fesorica nam je bila Elbisa Ustamujić, na su reducirani na minimalni broj. Ne želim a treću jedna učenica. Nije otkriveno ko
samom početku radne karijere. Listaju- ih dovoditi u neugodne situacije. Pogledali je napisao prvonagrađenu. Sumnjali smo
ći Tahmiščićevu antologiju, “pretresali” smo film Doktor Živago po romanesknom da je ta pjesma Lenjin možda i prepisana.
smo njegov izbor, a pomalo i oko “poga- predlošku Borisa Pasternaka i Omarom Išao sam i Skenderu da mi pomogne. Mi-
ženog” materinskog jezika zastupljenih Šerifom u glavnoj ulozi. Po gradu se pje- sli da ima ‘nešto’ tvog, ali je na kraju re-
pjesama koje smo većinom poznavali i vušila Živagova Lara. Posjetio sam u Fe- kao – ‘ne znam čija bi bila’. Pa znaš li ti ko
“uživo” pratili. jićevoj Radu Budalića, starog prijatelja; je ‘Lara’?”, pričao je i nije se znalo kad će
Polustoljetni bosanski pjesnički luk kad kod njega novi sekretar sarajevskog završiti do tog izravno lansirana pitanja.
(od Hamze Hume do nekog Gorana Ðapi- Društva pisaca Rajko Nogo! Od njega sa- “Znam, to je moja supruga. Ona je
ća) u albanskom izdanju, nešto skraćenom znajem da se priprema plenum književ- ostala u Zagrebu, pa ću ja donijeti treću
(33 pjesnika), od izvornog, sarajevskog nika, a i da mi je objavljen ciklus pjesa- kopiju i podatke.” List Sloboda, mada je
(godinu dana kasnije, 1970), ispunjavaju ma u Životu. Kaže da su tu on, Radovan u tri svoja broja pozivao “Laru” da se javi,
stihovi 45 pjesnika. Zanimljivo je da je Karadžić i jedna pjesnikinja u “radnom nikada nije donio informaciju koju sam
Tahmiščić vrijeme poetskog moderniteta posjetu”. Informiram ga da sam poslao im predao: “Lara” je Smaila Kajan, kojoj
u BiH otvorio s Humom, a ne, recimo, Društvu aplikaciju za prijenos članstva iz su, preko mene, uručili 70.000 dinara, ali,
s Ćatićem ili Bašagićem, koje uostalom hrvatskog u bosansko staleško udruženje. list nikada nije objavio taj podatak. Zašto?
nijednom riječju ni na jednom mjestu i “Vidio sam”, kaže. Nisu me zadržavali, po- Novinar u redakciji mi je rekao: “Znaš šta,
ne spominje. Posebno je u knjizi koju li- zdravio sam ih i izašao na Fejićevu. Eh, da, da ti, Ibrahime, dobiješ i Nobelovu nagra-
sta prijatelj vidljivo odsustvo Skendera potom se popila i kahva, jer kod Rade ne du, Sloboda to neće objaviti.”
Kulenovića (koji tada živi u Beogradu, bi ništa, na terasi hotela “Neretva” s Dži-
kao i Vuk Krnjević, uvršten u antologi- hom i njegovom zaručnicom. “ŽIVOT” O SRBIZIRANJU
ju). Ne treba ni spominjati da antolo- U oktobru je Sloboda u saradnji s Op- “JEZIKA U BOSNI I HERCEGOVINI”
gija ne zarezuje “zaboravljene”, a žive ćinskom konferencijom SSRN objavila Prije nego što je distribuiran dvobroj
Saliha Alića i Envera Čolakovića. Još je konkurs za najbolju pjesmu posvećenu 100. Života 11-12, za novembar i decembar
zanimljivija doslovna poplava ekavskog godišnjici rođenja Vladimira Iljiča Lenji- 1970, buknule su polemike – bolje reći,
“srpskohrvatskog” jezika u BiH. Tim i na. Nagrade su novčane, a prva – 70.000 bezočni napadi na glavnog urednika Maka
takvim jezikom napisani su uvodni esej dinara. Pokazujem Smaili, kažem: “Da im Dizdara. Taj je dvobroj plasirao skupinu
antologičara Huseina Tahmiščića, a uz dignemo nagradu?” tekstova autora koji su se odazvali pozivu
njegove pjesme, ekavske su i Saita Ora- “Da napišeš najbolju pjesmu na svije- redakcije da sudjeluju u anketi “Tradicija,
hovca, Izeta Sarajlića, Mehe Rizvanovi- tu, ne bi ti dali nagradu”, govori i smije se. teorija i sadašnja praksa u primjeni knji-
ća, Mubere Mujagić, ali i niza pjesnika Tekstovi se šalju pod šifrom. “Pokušaj!”, ževnog jezika u Bosni i Hercegovini”. Po-
gotovo izravnih baštinika “najljepše ije- kaže i smije se. Napisao sam triptih pod sebno nezadovoljstvo “praksom u primjeni
kavice jednog Kočića, Ćorovića ili Šanti- naslovom Lenjin, a potpisao šifrom “Lara”, književnog jezika u Bosni i Hercegovini”
ća” (M. Žalica, S. Šantić, D. Trifunović, nadahnut Doktorom Živagom. Ženskim svojim su odgovorima izrazili dr. Muha-
V. Nastić, recimo), ili onih iz “njegošev- imenom odvukao sam pažnju od sebe. med Filipović, Veselko Koroman, Alija
ske misli i jezika” (Karadžić, Milošević, Koverta je otišla. Isaković, Vitomir Lukić, Nikola Martić
Nogo, Vešović). Kako to danas izgleda Približavala se Nova 1971. Otputovali i Mak Dizdar.
čudno i nevjerovatno! Moćni miljenik smo u Zagreb da je sa Smailinim rodite- “Praksa u primjeni” jezika iznevje-
vlasti – Tahmiščić! ljima dočekamo. ravala je bitna načela kreatora Pravopisa
srpsko-hrvatskog, odnosno hrvatsko-srp-
U oktobru je “Sloboda” u saradnji s Općinskom skog jezika. Pravopis je inaugurirao istoč-
nu i zapadnu varijantu, koje su, zapravo,
konferencijom SSRN objavila konkurs za najbolju pjesmu funkcionirale kao jezici dvaju naroda, Srba
posvećenu 100. godišnjici rođenja Vladimira Iljiča Lenjina. i Hrvata. Utvrđeno je da je udio bosanske
leksike u rječniku sveden na neprimjetan
Nagrade su novčane, a prva – 70.000 dinara. Pokazujem minimum, da je brojne lekseme proglasio
Smaili, kažem: “Da im dignemo nagradu?” lokalizmima, tuđicama i arhaizmima. Za
“Da napišeš najbolju pjesmu na svijetu, ne bi ti dali jezik u BiH govorilo se da je susretište i
prožimanje “istočne i zapadne varijante”,
nagradu”, govori i smije se ali da se nipošto ne može tvrditi da je riječ
o “trećoj, bosanskoj varijanti”. n

STAV 29/8/2019 77