Page 76 - STAV broj 234
P. 76

KULTURA



                                            Autobiografski fragmenti (9)

                                             KADA TE POLITIČARI




                                             OPTUŽE, POSTANEŠ




                                             NEVIDLJIV I





                                             NEPOTREBAN
                          Piše:
                          Ibrahim KAJAN


                                            Na ulici me komšije i poznanici gotovo ne primjećuju. Ni carinski
                                            prijatelji. Vidim ja njih, naravno, iz daljine... Kad mi priđu blizu,
                                            okrenu se prema izlogu ili uđu u prodavnicu. Ili “ne čuju” moj
                                            pozdrav. Da, da, osjećaš da si potpuno nevidljiv. Ali, jedini
                                            od prijatelja koji se iz daljine smijao i prijateljski mahao bio je
                                            Ševkija Džiho. Nije ga bilo briga što će “svjedoci susreta” pričati




                ita me otac, kako rekoh, ko to go-  Muslimana u kojima bi se okupljali mla-  kako se serviraju. Znam i iz prve ruke šta
                vori o meni da sam dušmanin, je   di intelektualci koji će, kako je on isticao,   se priča. Neki dan se susretoh sa Safetom
                li partija, ili policija? Vraćam se   uložiti napore za konsolidaciju i efikasniji   Burinom (stariji profesor Više pedagoške
         Ptekstu. Optužuje me, kažem smr-   rad IVZ na nacionalnom pitanju. Kajan se   akademije), ko zna šta su mu sve napričali!
         knutom očevom licu, Miroslav Šulentić,   zajedno sa još jednim brojem muslimana   Veli mi: ‘Ne bih ti preporučio da se viđaš s
         predsjednik mostarske Općinske konferen-  istomišljenika oslanjao na akcije ekstre-  njim.’ Razmišljam da odem do Krese, se-
         cije SSRN, u svom referatu podnesenom   mnih nacionalista među muslimanskim   kretara mostarskog Gradskog komiteta SK,
         Predsjedništvu Republičke konferenci-  intelektualcima u Sarajevu. Nagovješta-  on je razuman čovjek, da mu ja ponudim
         je SSRNBiH u Sarajevu, jučer održanoj.   vao je i pokretanje književnog lista sa te-  svoje viđenje stvari i da te uzme u zaštitu.”
            “Šta si pisao, sine, pa te napada taj Mi-  matikom o muslimanskom duhu u jugo-
         roslav?”, pitao me otac. “Nisam ništa pi-  slavenskoj književnosti.”  NAKON 30 GODINA, PRVA KNJIGA H.
         sao”, rekao sam. “Pa kako on to zna kad   Po nesreći (za mene!), tada je u opticaju   BJELEVCA! I PRVA BH. ANTOLOGIJA
         nisi ni pisao, pa onda nisi ni u novinama   bio najnoviji Takvim Starješinstva Islam-  Tako smo u razgovoru došli do moje
         objavio?”, ibretio se moj dobri Ahmed.   ske zajednice za godinu 1970. s dvije moje   kuće. “Hajdemo popiti kafu, imam jednu
         Rekao sam mu da je “neko tajno prenosio   “programske” pjesme. Objava u Takvimu   knjigu za tebe.” Iz Zagreba sam ponio tek
         ‘moje’ riječi, ali na način kako ih je čuo ili   ojačala je sumnju u moju spregu s “ekstre-  izašlu romansiranu monografiju Muha-
         mu se učinilo...”                  mnim nacionalistima”, odnosno njegovim   meda Hifzije Bjelevca, Mostarca za kojeg
            Materijal s te konferencije Predsjed-  glavnim i odgovornim urednikom, napa-  više niko nije znao. Muhamed je prvi put
         ništva RKSSRNBiH distribuiran je za   danim i prozivanim Huseinom ef. Ðozom.  objavljen u Zagrebu 1942, a istodobno i
         sjednice u široko članstvo. Jedna od takvih   Na ulici me komšije i poznanici gotovo   posljednja objavljena knjiga za dugo, dugo
         sjednica bila je i u našoj kvartovskoj Na-  ne primjećuju. Ni carinski prijatelji. Vidim   vremena. Sad se, godine 1970, gotovo na-
         rodnoj fronti (carinskoj “Liri”), u kojoj je   ja njih, naravno, iz daljine... Kad mi pri-  kon punih 30 godina, objavljuje prvi put
         domaćica bila moja majka. Nikad mi nije   đu blizu, okrenu se prema izlogu ili uđu   neko od njegovih brojnih djela. Otvorio
         rekla kako se osjećala i je li šta čula kroz   u prodavnicu. Ili “ne čuju” moj pozdrav.   sam tu grafički lijepo uređenu knjigu i
         zatvorena vrata od onoga što su govorili o   Da, da, osjećaš da si potpuno nevidljiv.   na unutarnjoj naslovnici napisao posvetu
         meni. U Arhivu BiH sačuvan je taj spis:  Ali, jedini od prijatelja koji se iz daljine   školskom drugu Ševkiji Džihi. “Bio sam
            “U okviru zamisli orijentacije za oživ-  smijao i prijateljski mahao bio je Ševkija   kod Hivzije, upoznao ga i predao mu 10
         ljavanje muslimanskog nacionalnog bića,   Džiho. Nije ga bilo briga što će “svjedoci   autorskih primjeraka. Stari pisac je sjedio
         Kajan je bio jedan od nosilaca inicijati-  susreta” pričati.          bolestan, u pidžami, bio je ganut. O tome
         ve da se u Zagrebu, zatim u Sarajevu i   “Ne znam šta bih rekao”, kazao mi je,   sam napisao tekst, negdje ću ga objaviti...”,
         drugim mjestima BiH formiraju klubovi   “znam kako nastaju takve ‘informacije’ i   pričam Ševki dojmove koje ne zaboravljam.



         76  29/8/2019 STAV
   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81