Page 24 - STAV broj 424
P. 24
DRUŠTVO
Piše: Nedim HASIĆ između ratova
nosti isto tako trebaju zajednički porazgo- Bajram u
“Oni ne mogu da shvate da su i džuma,
Bajram, hadž ustanovljeni da se muslimani
pored zajedničkog izvršavanja vjerskih duž-
voriti o svojim skupnim interesima, o svo-
me halu i ahvalu, o vitalnim pitanjima, koja
su od presudne važnosti kako za zajednicu, Kraljevini
tako i za pojedince u njoj... Njih su godina-
ma uspavljivali njihovi grobari pričajući im
prednosti i sevape nošenjem tespiha i druge
hikaje. Za njih je onda vjersko obilježje po-
sjedovanje tespiha i podržavanje svih onih
običaja koji podsjećaju na prošlost, a briga jugoslaviji
za zajednicu i zajedničke interese svedena
na golu sebičnost i samoživot.
Pomislio sam: Bože moj, pa kada će se
ovaj svijet probuditi iz letargičnog sna ko- Vrijeme između svjetskih ratova bilo je vrijeme značajnih političkih
jim živi već decenijama godina, kada će se
već jedanput ugledati ako ne u svoje sugra- i društvenih promjena, posebno za muslimansko stanovništvo
đane druge vjere, a ono bar u svoje istovjer-
ne sunarodnjake turske muslimane? Kada novonastale države. Nakon raspada Osmanskog Carstva, sloma
će i oni početi gledati na život drugim oči- Austro-Ugarske i uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.
ma, kada će povesti ozbiljnog računa o svo-
joj sadašnjosti i budućnosti? Kada, kada? godine, muslimansko stanovništvo suočilo se s brojnim izazovima
Narod koji izgubi smisao i osjećaj za vezanim uz političko predstavljanje, kulturni identitet i vjersku praksu.
zajednicu, za međusobno potpomaganje,
za složan rad i zbrinjavanje zajedničkih
interesa, taj narod je izgubio uslove za ži-
vot, taj narod ne može živjeti i njegova eg-
zistencija je ozbiljno ugrožena!“
Možda će se nekome ove riječi učiniti
poznatima, možda će ga podsjetiti na rije-
či koje je izrekao reisul-ulema Husein ef.
Kavazović na godišnjici ratnog zločina u
Ahmićima. Neko će, pak, pomisliti kako
su ovo riječi koje oslikavaju stanje među
Bošnjacima danas. Ali nisu. To je bajram-
ski vaz imama iz Južne Srbije koji je prije
jednog stoljeća u „Novom Beharu“ zabilje-
žio Abdulah Vehabović.
On piše o imamu kojeg nezainteresira-
no slušaju dok im govori o teškom stanju
u koje su upali, o njihovoj nevoljkosti da
iz tog stanja sami nađu izlaz. Vaz imama
odražava teško, mučno stanje u kojem su
se našli i u kojem su živjeli Bošnjaci izme-
đu raspada Austro-Ugarske Monarhije i
Drugog svjetskog rata. U takvom su stanju,
iako je vanjština bila oslikana vatrometom,
pucanjem i veseljem nakon bajramskog na-
maza, svečanim odijelima i slatkišima na
soframa dočekivali Bajrame i ramazane.
Stoljeće nakon vaza imama iz Južne Srbije
čini se kako se ista melanholija i maloduš-
nost opet uvukla među one koji ovih dana
slave Ramazanski bajram.
manjina, a ne naroD
Vrijeme između svjetskih ratova bilo
je vrijeme značajnih političkih i društve-
nih promjena, posebno za muslimansko
stanovništvo novonastale države. Nakon
24 21/4/2023 STAV