Page 24 - STAV broj 424
P. 24

DRUŠTVO



          Piše: Nedim HASIĆ                 između ratova
          nosti isto tako trebaju zajednički porazgo- Bajram u
            “Oni ne mogu da shvate da su i džuma,
          Bajram, hadž ustanovljeni da se muslimani
          pored zajedničkog izvršavanja vjerskih duž-

          voriti o svojim skupnim interesima, o svo-
          me halu i ahvalu, o vitalnim pitanjima, koja
          su od presudne važnosti kako za zajednicu,   Kraljevini
          tako i za pojedince u njoj... Njih su godina-
          ma uspavljivali njihovi grobari pričajući im
          prednosti i sevape nošenjem tespiha i druge
          hikaje. Za njih je onda vjersko obilježje po-
          sjedovanje tespiha i podržavanje svih onih
          običaja koji podsjećaju na prošlost, a briga   jugoslaviji
          za zajednicu i zajedničke interese svedena
          na golu sebičnost i samoživot.
            Pomislio sam: Bože moj, pa kada će se
          ovaj svijet probuditi iz letargičnog sna ko-  Vrijeme između svjetskih ratova bilo je vrijeme značajnih političkih
          jim živi već decenijama godina, kada će se
          već jedanput ugledati ako ne u svoje sugra-  i društvenih promjena, posebno za muslimansko stanovništvo
          đane druge vjere, a ono bar u svoje istovjer-
          ne sunarodnjake turske muslimane? Kada   novonastale države. Nakon raspada Osmanskog Carstva, sloma
          će i oni početi gledati na život drugim oči-  Austro-Ugarske i uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.
          ma, kada će povesti ozbiljnog računa o svo-
          joj sadašnjosti i budućnosti? Kada, kada?   godine, muslimansko stanovništvo suočilo se s brojnim izazovima
            Narod koji izgubi smisao i osjećaj za   vezanim uz političko predstavljanje, kulturni identitet i vjersku praksu.
          zajednicu, za međusobno potpomaganje,
          za složan rad i zbrinjavanje zajedničkih
          interesa, taj narod je izgubio uslove za ži-
          vot, taj narod ne može živjeti i njegova eg-
          zistencija je ozbiljno ugrožena!“
            Možda će se nekome ove riječi učiniti
          poznatima, možda će ga podsjetiti na rije-
          či koje je izrekao reisul-ulema Husein ef.
          Kavazović na godišnjici ratnog zločina u
          Ahmićima. Neko će, pak, pomisliti kako
          su ovo riječi koje oslikavaju stanje među
          Bošnjacima danas. Ali nisu. To je bajram-
          ski vaz imama iz Južne Srbije koji je prije
          jednog stoljeća u „Novom Beharu“ zabilje-
          žio Abdulah Vehabović.
            On piše o imamu kojeg nezainteresira-
          no slušaju dok im govori o teškom stanju
          u koje su upali, o njihovoj nevoljkosti da
          iz tog stanja sami nađu izlaz. Vaz imama
          odražava teško, mučno stanje u kojem su
          se našli i u kojem su živjeli Bošnjaci izme-
          đu raspada Austro-Ugarske Monarhije i
          Drugog svjetskog rata. U takvom su stanju,
          iako je vanjština bila oslikana vatrometom,
          pucanjem i veseljem nakon bajramskog na-
          maza, svečanim odijelima i slatkišima na
          soframa dočekivali Bajrame i ramazane.
          Stoljeće nakon vaza imama iz Južne Srbije
          čini se kako se ista melanholija i maloduš-
          nost opet uvukla među one koji ovih dana
          slave Ramazanski bajram.

          manjina, a ne naroD
            Vrijeme između svjetskih ratova bilo
          je vrijeme značajnih političkih i društve-
          nih promjena, posebno za muslimansko
          stanovništvo novonastale države. Nakon



         24  21/4/2023 STAV
   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29