Page 39 - STAV broj 424

likvidiraju jednog partizana-četnika, a po- zapahnuo me miris suhog mesa. Babo a ljudski um je naš temeljni resurs. Volio
slije toga sve civilno stanovništvo iz sela traži da mi kupi jaknu, a ja mu govorim: sam svoje učitelje i nastavnike. Oni su mi
bježi prema Bjelimićima, odakle se, do “Babo, kupi ti nama suha mesa, pusti ja- bili uzor kroz čitavo obrazovanje. Poslije
naredne jeseni, nije smjelo vratiti u svo- knu.” Babo me posluša pa smo, umjesto srednje škole koju sam završio u Mostaru
je trošne kuće. Neki od kurira je otišao za jaknu, pare potrošili na suho meso. Po krećem prema gradu o kojem sam sanjao
da javi Bjelimićanima da smo napadnu- povratku iz Konjica nas šestero djece za- da u njemu živim, a to je Sarajevo, me-
ti i da ima poginulih. Bjelimićani su ve- sjelo je za siniju i dobro se najelo suhog hlem bosanski. U JNA sam otišao u ok-
likom brzinom stigli. Partizani i četnici mesa. Govorili smo babi da je pravi babo, tobru mjesecu 1982. godine. U garnizonu
su pobjegli prema zaseoku Orahovu i a majka je bila ljuta što nismo kupili ja- Ruma služio sam artiljeriju. Na Kosovu su
Lađanici, gdje su popalili katoličke kuće knu. Bio sam pun nade. Vjerovao sam da već počeli progoniti Albance i Bošnjake,
(Raguži) i opljačkali njihova materijalna će, ipak, zora svanuti. Jedna mudra izreka a u Sarajevu i čitavoj BiH počeli su poli-
dobra. Selo je, eto, bilo zavijeno u crno, a kaže: Nije sretan onaj koji puno ima, već je tički progoni bošnjačkih intelektualaca.
u nadolazećem ljetu ubili su nam i dvo- sretan onaj kome malo treba. Moj nijet kao U JNA se dobro osjetilo da nije narodna,
jicu braće Volodera koji su čuvali stoku dječaka je bio da daljnje školovanje i život već staljinistička. Mnogo su me intereso-
na mjestu Majdani. Mučki su pogođeni vežem za Sarajevo ili Istanbul. Ipak sam vale knjige pa sam puno čitao. Dođem do
iz puške od Jokšića koliba s mjesta Silje- rano osjetio šta znači topli zavičaj, šta knjige Islamska deklaracija, koja je nasta-
vac. Nikada niko, ni riječi, nije napisao znači tuđi dom, šta znače svoji roditelji la 1969. godine u tadašnjoj SFRJ da bi je
o tom zločinu nad nedužnim ljudima. Je- kada te isprate u školu. Stoga smo moji autor 1970. godine konačno redigovao i
dinu nagradu smo dobili što nam je vlast drugari i ja znali sedmično i po dva-tri poslao u svijet. Iako je rukopis, u periodu
zabranila da imamo struju, put i posao, puta otići pješke do svojih kuća i preko većem od jednog desetljeća, umnožavan
a nisu nam mogli zabraniti vodu, sunce. velikih brda obraslih visokim borovima kako u SFRJ, tako i u dijaspori, u žižu
Mrak i magla bili su nam besplatni. To i naseljenih divljačima vraćati se u školu. domaće javnosti će doći tek 1983. godine,
mračno i maglovito vrijeme dugo je trajalo. Jednom prilikom smo se Meho i ja sreli s kada će njegovog autora Aliju Izetbego-
Međutim, nikada se ne zaboravljaju: rodna medvjedom. Na mjestu Raskrsnice sjeli vića u tzv. “Sarajevskom procesu”, baš za
gruda, dječije igre, prva slova, prvi učitelj smo da odmorimo, kad eto ti medvjeda ovo djelo, osuditi na 14 godina zatvora.
Žarko Lozo. Posebno se sjećam velikog nama iza leđa. Propeo se na dvije noge, a Naš prvi predsjednik suverene BiH Ali-
insana učitelja Slobodana Savinovića, koji mi smo, valjda od straha, glasno se pro- ja Izetbegović je bio bedem mira i prav-
nas je učio pod lampom petrolejkom. On derali i on je pobjegao. Kad je on otišao, de na Balkanu.
bi često govorio: “Bolje upaliti malo svje- mi zadugo nismo mogli nastaviti dalje. Dakle, potraga za znanjem i istinom me
tlo nego stalno proklinjati tamu.” Naši Opet kažem: “Hvala ti, školo, hvala ti za je usmjerila ka obrazovanju. Prvo sam
roditelji bi na konjima dogonili drva da sve što si mi dala.” završio Pedagošku akademiju u Sarajevu,
se mi zimi grijemo. Morali smo donijeti smjer za hemiju i domaćinstvo, a kada je
po cjepku luča radi potpale vatre. U ra- staV: za svoj životni poziv uzeli ste ob- osnovan Pedagoški fakultet u Sarajevu,
zredu nas je bilo različitog uzrasta. Ne- razovanje. nakon stjecanja potrebnog upisao sam i završio kulturu življenja.
kom je bilo sedam godina, nekom deset, akademskog znanja započeli ste svoju Danas iz moje porodice ima pet svršenika
a nekom i 13 godina. Svi smo bili prvi ra- nastavničku misiju. u kojoj školi ste ima- ovog lijepog nastavničkog poziva. Svoje
zred jer je vlast organizirala školu samo li svoje prve časove i koji put ste proš- prve časove imao sam u Sarajevu. Pošto
kada im je bio ćeif. Tako smo u selu ima- li do funkcije direktora škole “mustafa sam 1992. godine otišao da obiđem maj-
li samo četverogodišnju školu. Za nasta- Busuladžić” u Dobroševićima? ku, braću i sestre u rodni zavičaj, tamo
vak školovanja trebalo je ići dalje. Meni MRNĐĆ: Za svoj životni poziv uzeo sam sam u dogovoru s direktorom škole Osma-
su moji rahmetli babo Meho i majka odgoj i obrazovanje jer je obrazovanje nom Elezovićem organizovao nastavu.
Šaćira omogućili da krenem u peti razred izlazak iz onog što je već u duši učenika, Radi bezbjednosti učenika, nastavu za 30
u Glavatičevo, ali sam morao biti smje- učenika organizovao sam u tri sela, i to u
šten kod babina ahbaba Hejuba Bajre na Dužanima, Stranama i Zavodcu. Između
Donjem Selu. Tu ću stanovati tri godine, od petog do osmog razreda ovih sela je udaljenost oko 3 km. Dok je
a u osmom razredu ću biti smješten kod vijeka i svijeta, taj obrazovni proces neću
Emine Tabaković. Iz moje generacije na išao sam u školu koja se moći zaboraviti. Nemaš knjiga, olovaka,
daljnje školovanje krenuo je i Meho Vo- zvala sedma banijska sveski, a djeca željna znanja. U selu Du-
loder. U razredu sa mnom bio je i Adem žani školu smo smjestili u kući Murata
Mrnđić, kojeg je za školovanje u Konji- brigada glavatičevo. više Mrnđića, čovjeka koji je 30 godina šutio
cu uzeo njegov brat Mujica. Od petog do puta sam se pitao što je i pred sami rat 1987. godine ponovo pro-
osmog razreda išao sam u školu koja se govorio. Škola u selu Zavodac je bila u
zvala Sedma banijska brigada Glavatičevo. banijska, otkud u dolini kući Muje Imamovića, a u selu Strane
Više puta sam se pitao što je banijska, ot- neretve Banija, lika i je bila u kući Aiše Pobrić. Neprijatelj je
kud u dolini Neretve Banija, Lika i Kor- s artiljerijskih položaja Nevesinja, Gac-
dun, zašto učimo: Na Kordunu grob do gro- Kordun, zašto učimo: “na ka, Kalinovika i Boračkog jezera stalno
ba, a ne učimo od Bašagića Hercegovački Kordunu grob do groba”, granatirao civilno stanovništvo. Tadašnji
ponos ili Dizdara Kameni spavač. Odgo- ministar obrazovanja Fahrudin Rizvanbe-
vor bi bio: “Mali, puno pitaš.” Prvi put a ne učimo od Bašagića gović nam je nabavio knjige iz Slovenije.
sam putovao u grad Konjic kad sam bio “hercegovački ponos” ili One su dovezene vojnim kamionima u
treći razred osnovne škole. Naime, babo Bjelimiće i mi smo ih s konjima dotjera-
me poveo u grad da kupim kakvu jaknu. dizdara “Kameni spavač”. li do punktova gdje se izvodila nastava.
Putovali smo šumskim kamionom koji je odgovor bi bio: “mali, Tu sam ostao čitav rat.
prevozio balvane. Dobro se sjećam, idemo Kad se intenzivno ratovalo, bio sam vojnik,
kroz konjičku pijacu, a s jednog štanda puno pitaš.” a kada bi bivalo primirje, bio sam učitelj,

STAV 21/4/2023 39