Page 48 - STAV broj 319

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (4)

TRENUTAK KAD SHVATIŠ

DA PETOKRAKA I

KOKARDA MOGU ZAJEDNO

Razumio sam, četnici su ponovo u Višegradu. Historija se ponavlja.
Samo mi nije jasno šta radi JNA. Zar to nije naša armija?!? Armija
svih naroda i narodnosti, garant naše opstojnosti, temelj nove i

Piše: Ammar KULO moderne Jugoslavije, kako su nas već od prvog razreda osnovne
škole učili, indoktrinirali. Zvučalo je nadrealno, još niko nije mogao
prihvatiti, pojmiti da “petokraka i kokarda” mogu zajedno, kako
to slikovito opisa komšija Suljo.

kući Uzejra i Fahre, u pitomom selu delegacija”. Moji drugovi iz mahale: Jasko, malog mjesta”. Sjećam se. U dnevnoj sobi tek
Milankovići, petnaestak kilometara Benis, Tanja, Adrijana, braća Vrapci... Polo- kupljeni kolor-televizor marke “Sanyo”, val-
od Olova, nizvodno Krivajom, pre- žili su bukete nakon što je dženaza završena. jda imitacija od “Sony”, “odvrnut do kraja”.
U Zavidovićima, i koji kilometar Jasko je čak i prokomentirao: “Nikad više Svi u kući “zapiljeni” u televizor. Žustri govor
ma
od Krivaje, uzbrdo, u mjestu van svih glavnih onakvog bureka neću jesti”, aludirajući, va- Murata Šabanovića i uspaničenost generala
saobraćajnica, na opjevanoj planini Konjuh, ljda, na kulinarsko umijeće majke. Kukanjca. Razumio sam, četnici su ponovo
gdje su prije rata zalazili vjerovatno samo U periodu “žalosti” smjenjivale su se u Višegradu. Historija se ponavlja. Samo mi
ribari i lovci, našlo se na malom prostoru komšinice Ramiza, Sabha, Dragica, Julija, nije jasno šta radi JNA. Zar to nije naša ar-
odjednom nas devetoro. Dvoje djece od do- Ziba... Gotovo svakog dana neko je donosio mija?!? Armija svih naroda i narodnosti, ga-
maćina, mati i ja, daidžinica s troipogodiš- gotova jela za ukućane, za goste i rodbinu što rant naše opstojnosti, temelj nove i moderne
njim sinom i bebom od nekoliko mjeseci. su dolazili iz Kladnja, Tuzle, Sarajeva... Bio Jugoslavije, kako su nas već od prvog razreda
Gledam u to malo dijete, djevojčicu Nađu. je to lijepi običaj u Bosni. U danima žalova- osnovne škole učili, indoktrinirali. Zvučalo
Ona je radost u ovim trenucima neradosti. nja prekrio bi se TV aparat, neko vrijeme ne je nadrealno, još niko nije mogao prihvatiti,
Napetosti. Tuge rastanka od kućnog praga. bi se gledala televizija, slušao radio. Djed je, pojmiti da “petokraka i kokarda” mogu za-
Zabrinutosti. Zbjega. Ona je razdjelnica iz- ipak, svakog dana kupovao sarajevsko Oslo- jedno, kako to slikovito opisa komšija Suljo.
među sretnih vremena i ovih tegobnih, teš- bođenje. Slike su bile sumorne. Barikade. Sve Nekoliko dana poslije doći će prve izbjeglice
kih, nesigurnih dana – kada je velika vjero- se uskovitlalo. Urušavao se jedan sistem. Da- iz Višegrada. Svjedočit će o užasu. Ubijanje,
vatnoća da sljedeći nećete dočekati. idža je danonoćno bio u stanici policije. Bilo paljenje, pljačkanje, protjerivanje svega što
je jasno da su stanovnici Bosne i Hercego- nije za “srpsku stvar”.
PONAVLJANJE HISTORIJE vine izglasali nezavisnost. Uprkos prijetnji. Osjetio sam neku vrstu krivnje za be-
Dobila je ime po majki/neni – Nadžiji. Uprkos ometanju. Šta će se dalje desiti, bilo bin plač i istrčao vani. Uzejrova kuća bila je
Rodila se oko “četeresnice”, nekih četrdeset je hamletovsko pitanje!?! preko puta područne škole. Između je bio
dana od njene smrti. Majka je umrla na dan Iako smo, individualno, kao porodica, put. Makadamski. Ni centimetra asfalta.
referenduma za nezavisnost. Već je sutradan bili u žalosti, prevladavao je osjećaj nemi- Prašnjav. U jesen, kada krenu kiše, blatnjav.
daidža krenuo u bolnicu Koševo preuzeti ti- ra, zgusnutosti događaja i događanja oko Zimi najčešće neprohodan. Planinski. Na toj
jelo. Nije se moglo proći. Pri povratku su već nas... Pomno se pratio svaki detalj, svaka zmijugavoj, uskoj, trošnoj i zapuštenoj cesti
bile barikade na Bijambarama. Po uzoru na informacija... Naročito iz Sarajeva, glavnog nepregledna kolona.
Sarajevo, uslijedile su blokade svih važnih grada, mjesta prema kojem smo se okretali,
putnih pravaca. Na balvan-prepreci daidžin odakle smo čekali što dalje činiti. Imao sam BAJPAS NA STAZI SPASA
školski drug. Uslijedio je poziv lokalnom tačno godina koliko i djed kada je počeo To je već odavno gotovo napušteni put. Za
SDS “šerifu”. Školski drug će nakon odo- Drugi svjetski rat. potrebe lokalnog stanovništva usječen kroz
brenja motorkom presjeći balvan na magi- Beba se smije. Dodirujem joj nos prsti- Konjuh, tek toliko da se automobil može
stralnom putu Tuzla – Sarajevo i omogućiti ma... Nije joj se svidjelo. Već sljedećeg trenut- jedva provući. Sada je to bajpas, put spasa,
sinu jedne tek umrle majke da prođe. Da se ka briznula je u plač. Onog dana, jedanaestog veza između Tuzle, Zenice i ostatka slobod-
na dostojanstven način obavi dženaza. aprila, kada se rodila, Murat je “dizao” branu. nih teritorija. Preko noći postala je kruci-
Sjećam se, još su snjegovi po okolnim Mogla je vrlo lahko ostati u Sarajevu. Zato- jalna saobraćajnica – za kamione, autobuse,
brdima bili. Prohladan dan. Kolone lju- čena. Njen prvi plač bio je u bolnici Jezero, tešku mehanizaciju koja je već pristigla, u
di na dženazi. Došla je kao i neka “dječija gdje se valjda pola Bosne rodilo i svi iz “našeg pokušaju da proširi tu žilu kukavicu. Što je

48 16/4/2021 STAV