Page 53 - STAV broj 319
P. 53

Abdo Pajalić,
          prvi red,
          drugi zdesna
































          gore prema Platou i Groblju. To je bio peri-  bio tip koji kuka. Pošto sam dobro pozna-  je zajedno s njim u obilazak linije. Sjeća se
          od rata kada i nije bilo znatnijih borbenih   vao njegov čelični karakter i čvrstinu stava   kako Abdu pokosio rafal iz osamdesetčetvorke.
          akcija sve do nastupanja Prve autonomije.   koju je imao, bilo mi je jasno da ga je i to   Imao je na tijelu, na desnoj strani pluća, mali
          Nekad kasnije, kad smo držali Marijinu   moralo koštati u zatvoru. Mnogi bi zacvilio   ubod veličine čika od cigarete. Pogodio ga
          Glavu kod Todorova, on je postavljen za   na sve ono što je Abdo proživio, ali on nije   je rasprskavajući metak. Samo je uzviknuo:
          komandira naše čete. Tad su se vodile borbe   bio taj tip. I kad se vratio, sve je to nosio u   “Ah, majko mila” i na licu mjesta ostao mrtav.
          u Bajramovićima, kojim je između ostalih   sebi, stalno izbjegavajući da o tome priča”,   U prvoj godini rata u Abdinom vodu bio
          rukovodio i sam Abdo. Bila je zima, velika   prisjeća se Kišmetović.  je i borac Fikret Veladžić. “Abdo i ja smo pri-
          hladnoća, snijeg zatrpao. Medžid Pajalić,                            bližno godinu proveli skupa u jedinici. Tad
          koji je bio u našem vodu, po svaku je cije-  “KAD POMISLIM NA NJEGA, SAMO MI   smo išli držati stražu na Radoč. Išli smo pje-
          nu htio da ide s Abdom u tu akciju, iako to   FINI MOMENTI NAVIRU U SJEĆANJE”   šice, nekad kamionom, a nekad, kad nije bilo
          nije morao. Sjećam se da smo ga uvjeravali   Koliko je Abdo Pajalić bio bitan za 505.   goriva, i konjskim kolima. Svakako smo se
          da ne ide, da nam treba, a on nam govorio   brigadu, govori i podatak da je u proljeće   snalazili. Abdo je bio prva liga, legenda naša.
          da na tom području ima tetku i da želi ići s   1994. godine, nakon što je došao iz zaroblje-  Uvijek na čelu voda i čete, bilo kakav zada-
          Abdom da mu pomogne jer dobro poznaje   ništva, po njega lično dolazio komandant   tak da smo izvršavali. Ali nije u njega bilo
          taj teren. I sudbina je htjela da je Medžid   Nanić. Brat Remzija tvrdi da mu je Nanić   nadmenosti. Sa svakim borcem znao je lijepo
          poginuo u toj akciji, a Abdo bio zarobljen.   tad rekao: “Abdo, sve znam, da si mučen i   porazgovarati. Ako vidi da si strašljiv, samo ti
          Abde se sjećam kao odvažnog, hrabrog i   tučen, ali situacija je takva da nam jako tre-  tiho kaže: ‘Ti u pozadinu.’ Bio je svjestan da
          principijelnog starješine. Ako je nešto ka-  baš. Jednostavno, treba nam svaki čovjek.   nisu svi jednako hrabri i odlučni i dobro je
          zao, do toga je i držao. Uvijek je više vodio   Molim te, dođi sutra ujutro pa da vidim gdje   raspoređivao ljude. Fino nam kaže: ‘Momci,
          računa o drugim borcima nego o sebi. Su-  da te rasporedim.” I kad je ranjen u febru-  čuvajte se, nemojte srljati. Ako ne ide, onda
          sretao sam ga i kasnije, nakon povratka iz   aru 1995. godine, ponovo je Nanić dolazio   polahko, malo se sakrijete.’ Imao je razumije-
          zarobljeništva. Iako mi nije nikad pričao o   po njega. Tad nije ni pet dana ostao na bo-  vanja i saosjećajnosti prema nama. Kad imaš
          dešavanjima u logoru, od drugih sam slušao   lovanju. Ubrzo zatim je i poginuo. Njegov   problem, on te razumije. Sjećam se kad me
          da je dobio puno batina. Međutim, on nije   saborac Ahmo Skenderović Kapetanov išao   zub zabolio na liniji, poslao me kući usred
                                                                               noći. A mi smo to cijenili kod njega i time je
                                                                               zadobijao naše povjerenje i poštovanje. Svi
          “Taj isti dan kad su ga zarobili, Ćićmo je došao pijan,              smo mi svjesni koliko je teško biti autoritet
                                                                               ljudima, ali Abdo je to onako mlad, s nekih
          stavljao mu pušku u usta, tukao ga i maltretirao. Udarali            26 godina, na neki svoj način postizao. Zato
          su ga kundacima, sva glava mu je bila od ožiljaka kad je             danas kad pomislim na njega, samo mi fini
                                                                               momenti naviru u sjećanje. Nemam nikakve
          došao kući. U tih pet mjeseci preživio je teške torture. S           ružne primisli o njemu. Nema ramazana a da
                                                                               ja svojim poginulim saborcima ne proučim,
          drugog sprata su ga bacali. Mi smo iz dana u dan čekali              a rahmetli Abdo je uvijek prvi među njima”,
          da dođe u razmjeni.”                                                 priča Veladžić prisjećajući se zajedničkih tre-
                                                                                                              n
                                                                               nutaka s Abdom Pajalićem.

                                                                                                    STAV 16/4/2021 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58