Page 55 - STAV broj 319

prisjećaju se kako je i prije četiri, ili će biti kahvedžija, prisiljen raznijeti prve jutarnje
pet godina, bilo isto tako da je jedno dije- kahve, bori s bakrenom tacnom na dlanu
te palo u mlinski žlijeb, pa dok su došli do pretovarenom fildžanima i šećerlemama i
njega, ono već razbijeno svo i mrtvo. I šute, rahatlokumom. Tako se, sporo i teško, budi
dugo i nespokojno, a onda jedan pita drugog Baščaršija, iščekujući da je sasvim prodrma
da li je čuo da su jučer katili nekom jarama- udarac sa sahat-kule koji obilježava devetu
zu odsjekli ruku, tamo, na At Mejdanu, pa uru od ponoći.
spominju nekakve ženske spletke i spuštaju U taj čas, dok se nad krovovima još uvijek
glas da ga i sami jedva čuju. Iz tišine odjed- njišu zvonke krpe, prenoseći odjek crkve-
nom izranja rečenica: “Ko ubije drugog, znaj nih zvona sa zvonika u Pravoslavnoj čaršiji
da će biti ubijen.” Isti glas nastavlja priču i sudarajući se s metalnim dobovanjem sa
kako su onog Delikaliju Vinogorca, koji je sahat-kule, niz Oprkanj se prospe dječački
u Visokom ubio trojicu zimija, a narod priča smijeh. Taj smijeh napokon nagovještava
da se samo branio pa mu odobravali, zapti- pravi početak novog dana. Iz njega izviru
je prekjučer u praskozorje izveli iz Tabije i dječaci, jednaki do u tek iznikao brk, svi
poveli u Trebinje, da mu se tamo sudi, jer, u istim čakširama, u jednakim ketenli-ko-
kažu, otud je rodom, ali ga dopremiše tek do šuljama, s jednoličnim fermenima preko
Ivan-planine i tu ga zadaviše, a sve iz boja- njih. Tabananje njihovih opanaka odjeku-
zni da ga narod ne bi oslobodio... je uskim sokakom i istjerava usnule pse is-
Prigušeni su ti razgovori kao da razgo- pod dućana, nadiže golubove iznad streha
vordžije strahuju kako će, podignu li glas i i zaziva cijeli grad. Tu, na Malim dairama
za stepen, poremetiti neki kotač u vremen- rastaju se, udarajući jedni drugima čvoke,
skom čekreku pa se današnji dan neće po- i razilaze se, kud koji, svako na svoju stra-
četi odmotavati natanane, po redu i propisu. nu. Jedni trče niz kratki sokak koji izbija na
komšiluku, u Kračulama, uredno složena Odjednom, među njihove riječi počinju se Kazandžiluk i zamiču lijevo i desno, prate
u sudžuke koje će u ranu zimu u slast prož- zabadati reski zveketi porculana koji vibrira ih oštre pridike majstora koji ih ušutkuju,
dirati seljaci dok se budu vraćali praznih na nestabilnoj bakrenoj podlozi. Tajanstveni ili začandrka gromoglasno kakva tendžera
vreća iz kojih su prodali sav grah, bamiju, su, za čas zamru, kao da su potonuli ispod za koju je neko od njih nesmotreno zakačio
grašak, hmelj i proso, zalijevajući ih žitkom razgovora koji i dalje jednako romori, a onda te je oborio na kaldrmu, a za njim psovka
ovogodišnjom šljivovicom. se ponovo jave, utišani, pa se jednomjerno kazandžije i prijetnja, koja nikad neće biti
pojačavaju u ritmu koraka kakvim korača ispunjena, da će ga za uho pa ga lično do-
DOK BAZARDŽANI SVE PROTABIRE neko ko svakog jutra prelazi isti put i ko vesti do njegovog majstora i naslađivati se
Kada u smiraj jutra zgasnu pasvandžij- ne želi prije vremena probuditi novi dan. dok mu ovaj bude udarao dvadeset po turu,
ski koraci i novi dan odredi škripa zahrđalih U tom trenu samo benasti sin pasvandži- jer njih su nekada, u onaj vakat, kada su oni
šarki na crnim, gvozdenim vratima magaza je Habiba, čaršijska luda i ugursuz kojim šegrtovali, njihovi majstori držali u suri, ši-
usađenih u Male daire, tad, sasvim tiho, u ne- šeher liječi svoje mahane, jer, priča se, a to bom i kaišem, a danas je sve to razuzdano
kom napetom iščekivanju, zaromore glasovi zapisa i Mula Mustafa Bašeskija, da je bio i na šta će ovaj dunjaluk izaći..., i tako, sve
od sebilja. To su prigušeni razgovori bunov- sarač i da izuči za mujezina i imama i mlad, dok mu glas ne prekriju sitna kvrckanja
nih bazardžana koji su raskrilili ćepenke na na očev ponos, postade veliki sofija, ali ne- kazandžijskih čekića koja drobe sve glaso-
svojim dućanima pa podvili noge pod tur da nadano pobenavi i poče režati na hrišćane ve nad dairama.
u miru, prije nego što dođu šegrti i prije nego i uznemiravati ostali svijet, samo on, dakle,
što se pojave prve mušterije, protabire čaršij- taj mladić, obuzet šejtanskim vesvetama, jer MEKTEB NAD DAIRAMA
ske događaje, uz čibuk i razgovorušu, gustu otac mu, pasvandžija Habib, poznat kao ve- Dječaci, te buduće kazandžije, sablja-
da kocku šećera jedva zagnjuriš u nju; ta bi liki izjelica i sa svoje snage u rukama, prijo, ri, terezije, tabaci, fišekčije, aščije, berberi,
ti, jarane, i mrtvog iz mezara digla. Kazuju draga, preseli i ostavi ga samog, samo on, ka- češljari, kujundžije, balugdžije, čizmedžije,
kako je jučer jedno dijete na Mošćanici palo žem ti, sklupčan u ćumurnjaku pod jednim kazazi, sarači, bazerdžani, abadžije, nalčad-
u mlinski žlijeb i nasmrt stradalo, pa šute i od dućana, biva svjestan da se to ostarjeli žije, halači, bravari, halvadžije, atari, zildžije,

STAV 16/4/2021 55