Page 74 - STAV broj 193

KULTURA

Tolstoj (2)

ŽRTVA VLASTITIH
PROTURJEČNOSTI

Romen Rolan francuski je pisac čija je očaranost Tolstojevim likom i djelom iznjedrila jednu od ljepših
biografija u svjetskoj književnosti. Knjiga Tolstoj Rolanov je pokušaj razumijevanja Tolstojevog književnog
djela i utjecaja pojedinih epizoda njegovog turbulentnog života na njegovo čudesno književno djelo.
Knjiga je to o iskrenoj potrazi jednog umjetnika za odgovorima na krupna životna pitanja, potrazi koja
će ga dovoditi do vješala, ali i do blaženstva kakvo samo vjera čovjeku može pružiti. Ipak, ova knjiga nije
pisana kao klasični udžbenik u kojem je dosljedno provedena pozitivistička književna metoda. Autoru
je Tolstoj previše bitan da bi se zadovoljio pukim povezivanjem njegovog života i djela. Velika duša
Rusije čiji je plamen obasjao Francusku krajem 19. stoljeća, piše Rolan, bila je za njegovu generaciju
najnepomućenija svjetlost koja je obasjavala njegovu mladost. Ona je bila zvijezda utješiteljka koja je
blažila mladalačke duše u Francuskoj. Za mnoge od njih, kako kaže, Tolstoj je bio više nego voljeni
umjetnik, prijatelj, i to najbolji, možda i jedini pravi prijatelj u cijeloj evropskoj umjetnosti

Romen Rolan, Tolstoj, “Evoluta”, Beograd, 2015. godine

Piše: Hamza RIDŽAL
hamza@stav.ba

K ad se Tolstoj u novembru 1855. go- Ono što Tolstoj nije mogao oprostiti umjetnost. Ipak, vjerovao je u napredak,
dine ponovo našao u krugu knji- tim književnicima bilo je njihovo poima- činilo mu se “da ta riječ nešto znači”. Me-
ževne elite u Petrogradu, među nje samih sebe kao izabrane kaste, najo- đutim, jedno putovanje po Francuskoj,
njima je osjećao samo gađenje i dabranijih predstavnika čovječanstva. Švicarskoj i Njemačkoj, između februara
prezir. Sve na njima činilo mu se sićušno Tolstoj im nije mogao oprostiti mješavi- i augusta 1857. godine, srušilo je njegovu
i lažno. Gledajući izdaleka te ljude, piše nu razvratnog života i lažnih moralnih vjeru u napredak. Prizor izvršenja smrt-
Rolan, vidio ih je s oreolom umjetnosti zahtjeva. A znao je to prepoznati i slušati ne kazne 6. aprila u Parizu pokazao mu je
– Turgenjevu se posebno divio te mu je druge na sasvim neobičan i potpuno pre- ništavnost vjere u napredak. “Kad sam vi-
posvetio svoje djelo Sječa šume – ali kad dan način. “Kako je umio da sluša! Kako dio kako se glava odvaja od trupa i pada u
ih je vidio izbliza, gorko su ga razočarali. je samo posmatrao sagovornika iz dubine košaricu, razumio sam svom snagom svog
Okružen dvostrukom slavom, pisca i ju- svojih sivih očiju utonulih u očne duplje! bića da nikakva teorija o razumnosti po-
naka, Tolstoj je napokon sreo i Turgenje- S kakvom su se ironijom stiskale njegove stojećeg poretka ne može da opravda ova-
va. Međutim, njih dvojica se nisu mogli usne! Turgenjev je govorio da nikad nije kav čin. Ako bi čak svi ljudi svijeta, osla-
razumjeti. “Mada su obojica vidjeli svijet osjetio ništa nelagodnije od tog oštrog njajući se na kakvu teoriju, našli da je ovo
istim jasnim pogledom, oni su u svojim pogleda koji je, uz dvije-tri riječi kakve neophodno, znao bih da je to zlo: jer ne
viđenjima miješali boju svojih oprečnih otrovne primjedbe, bio u stanju da raz- odlučuje o tome šta je dobro ili zlo ono što
duša: jedna ironična i ustreptala, zalju- bjesni čovjeka”, navodi Rolan. govore i čine ljudi, već moje srce”, zapisao
bljena i razočarana, idolopoklona pred je u svojim dnevnicima.
ljepotom; druga plaha, ponosita, muče- Uvidjevši da tu nema šta tražiti, Tolstoj
na moralnim idejama, prepuna pritajenog napušta krugove ruskih književnika potpu- Vrativši se u Jasnu Poljanu, ponovo
Boga”, primjećuje Rolan. no razočaran njima. Jedino je još izvjesno se posvećuje narodu, ali ovog puta bez
vrijeme zadržao njihovu sumnjivu vjeru u idealističke vjere u njegovu moralnu

74 15/11/2018 STAV