Page 72 - STAV broj 193
P. 72
KULTURA
Komadinovo vrelo kod Jablanice
(u mahali Brankovac) 1912. godine pobri- Ibrahim Kajan nudi i vlastita kojoj historijske ličnosti, pa i cijele histo-
nuo za osnivanje i samostalno finansira- promišljanja o “strategiji rijske epohe, cijenimo po isključivom
nje Konvikta za siromašne srednjoškolce. prisilnog zaborava”, kojom principu “crno-bijelo”. Ne može se nečiji
Bio je to zaista jedinstven projekt, jer u je Komadina anatemiziran historijski značaj (a Kajan je toga potpuno
to vrijeme, kako navodi Kajan, u cijeloj i marginaliziran za vrijeme svjestan) procjenjivati na osnovu savreme-
Bosni i Hercegovini nije bilo slične insti- monarhističke i socijalističke nog političkog konteksta, bez uvažavanja i
tucije čiji je rad u potpunosti izdržavan Jugoslavije. Na koncu, dolazi razumijevanja svih okolnosti u kojima je
sredstvima jednog čovjeka. Gotovo isto- zaključak da je legendarnog ta ličnost živjela i djelovala. A to se upra-
vremeno, uviđajući značaj obrazovanja za Mujagu, uprkos svemu, vo dogodilo u slučaju Mujage Komadine,
opstanak i prosperitet svog naroda, Mujaga bilo nemoguće potisnuti koji je plodnu društveno-političku ka-
je na ime hadži Balinog vakufa (u mahali iz kolektivnog sjećanja rijeru ostvario u razdoblju okupacione i
Brankovac) podigao zgradu koja je potom Mostaraca aneksione austrougarske uprave u Bosni i
služila kao ženska medresa. Hercegovini. Nažalost, slična je situacija i
Mujagino naprasno razrješenje dužnosti, s mnogim drugim zaboravljenim ličnosti-
Kajan daje i kratak osvrt na ubistvo njegovo pristupanje Jugoslavenskoj mu- ma iz višestoljetne historije Mostara čije
Franza Ferdinanda u Sarajevu 28. juna slimanskoj organizaciji te i predsjedava- uloge i značaja još nismo dovoljno svjesni.
1914. godine, do kojeg je došlo neposred- nje Vakufskim povjerenstvom u rodnom U svakom slučaju, Kajan nam indirek-
no nakon prestolonasljednikove kratke gradu. Slijede crtice iz posljednjih godina tno sugerira da je nužno uložiti dodatni
posjete Mostaru. Nakon toga, u knjizi Mujaginog života, kao i informacije o tač- istraživački napor, steći uvid u neproučenu
se navode i određene djelatnosti Mujage nom datumu smrti (5. maj 1925) i grobnom arhivsku građu, te tako bitno proširiti i
Komadine tokom Prvog svjetskog rata mjestu (harem džamije Ahmed-bega La- naučno upotpuniti priču o Mujagi Koma-
(1914–1918). Sve ukazuje da je već ostar- kišića) požrtvovnog mostarskog gradona- dini. U vezi s tim, od izuzetne je važnosti
jeli mostarski gradonačelnik faktički do čelnika. Autor nudi i vlastita promišljanja uloga stručnjaka iz oblasti humanističkih
kraja ostao vjeran bečkom dvoru. I dalje o “strategiji prisilnog zaborava”, kojom je nauka. Oni su pozvani da svojim djelima
je odgovorno upravljao Mostarom, pa je Komadina anatemiziran i marginaliziran “utvrđuju branu koja sprečava da bujica
1916. godine počašćen posebnim carskim za vrijeme monarhističke i socijalističke vremena sve odnese u ponor zaborava”.
odlikovanjem. Zanimljivo da je u ratnom Jugoslavije. Na koncu, dolazi zaključak da Oni su, ti “cjeloviti i slobodni ljudi”, spo-
vihoru (1917), zalaganjem austrougarske je legendarnog Mujagu, uprkos svemu, bilo sobni da za opće dobro prepoznaju i ot-
vojske, ali i uz određenu podršku Grad- nemoguće potisnuti iz kolektivnog sjeća- klone naslage mitologije, kao i ideološke
ske uprave, Mostar dobio novi armira- nja Mostaraca. i sve druge zablude. Ibrahim Kajan nas
no-betonski (Carinski) most. Vrijedno je već duže vrijeme potiče da promišljamo
pažnje i autorovo “otkriće” malo poznate Knjiga Mujaga Komadina kao da nas o smislu našeg historijskog bitisanja, te
“preventivne dobrovoljačke vojne jedini- poziva da odbacimo ustaljenu praksu po da uz trud i pregalaštvo zaslužimo egzi-
ce” u Mostaru, koja je u narodu nazivana stenciju i afirmaciju. Njegova nova knji-
“Mujaginom gardom”. ga vrijedan je prilog kulturnoj i političkoj
historiji Mostara. n
Iz perioda koji je uslijedio neposredno
nakon presudne 1918. godine Kajan izdvaja
72 15/11/2018 STAV
