Page 68 - STAV broj 193

KULTURA

na teatarskim scenama, osvojiti više od je još devetnaest glumaca na pet jezika, same izvedbe. Na ovaj način, te nakon
sedamdeset nagrada, među kojima je i i to u Beču, Parizu, Varšavi, Londonu, što po izlasku na scenu odbaci tekst, So-
Šestoaprilska nagrada Sarajeva, koju je Berlinu, New Yorku, Sydneyu, Rimu, kolović gledaocima poručuje da odnos s
dobio s nepunih trideset godina, te po- Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Saraje- vanjskim svijetom više ne postoji te da su
stati prepoznatljivi maestro monodrame vu, Podgorici, Skopju... stupili u teatarsku stvarnost. U Prologu
s više od 5.000 izvedbi. autor iznosi problem vezan za scenogra-
U Beču će 1993. godine nastati druga fiju čiji prijevoz Ministarstvo nije platilo,
“Ne bavim se pozorištem da bih glu- najreprezentativnija Sokolovićeva mono- zbog čega se predstava ne može održati,
mio, želim da igram da bih nešto rekao”, drama, koja je ove godine proslavila 25. time problematizirajući nezahvalni po-
definirao je Sokolović značaj pozorišta rođendan, CABAres, CABArei. Riječ je ložaj glumca u društvu koje ne razumije
i glume na pres-konferenciji povodom o još jednom “one man showu” Zijaha njegove potrebe i važnost njegovog djela.
najavljivanja programa obilježavanja Sokolovića u kojem se on bavi svakod- Naredno pitanje koje autor postavlja jeste:
pedeset godina svog umjetničkog rada. nevnim pojavama u životu jednog čovje- “Može li samo jedno lice nositi dramsku
Upravo će monodrama, kao najzahtjev- ka kao što su seks, starost, automobili, radnju?” Da bi dokazao da može, a posu-
nija te istovremeno i najslobodnija tea- hrana, ljubav, a sve kako bi se ponovno đujući iz forme cirkusa, Sokolović stvara
tarska forma, najbolje odgovarati ovom pronašao Glumac. čak četiri imaginarna partnera na sceni –
glumcu koji će je pretvoriti u prostor Pisca, Klauna, Glumca i Zijaha, te iz čiste
propitivanja glumačkog poziva, ali i za “GLUMIM, DAKLE JESAM” glumačke igre na sceni pravi imaginarni
traganje za njegovom ulogom u izgublje- srednjovjekovni dvorac kako bi monološki
nom svijetu stvarnosti. Centralna misao monodrame Glumac... iznio priču o princu i djevojci koju treba
je glumac... je glumac, zapisana u istoimenoj osloboditi iz zatočeništva. Naposljetku,
Tako će nastati jedna od najvažnijih Sokolovićevoj knjizi objavljenoj u Zagre- predstava koja sve vrijeme traje konač-
i najdugovječnijih monodrama u ovom bu 2015. godine, glasi: “Glumim, dakle no “započne”, a publika postaje aktivni
dijelu Evrope – Glumac… je glumac… jesam.” Upravo ova rečenica određuje ne partner u glumačkoj igri, te iz tog odno-
je glumac, koja također slavi, ali 40. go- samo cjelokupnu ideosferu predstave već sa nastaje katarza koja, osim oslobađanja
dišnjicu igranja s nevjerovatnih 1.620 i osobu koja svoje apsolutno postojanje princeze, prikazuje i svu moć glumca kao
izvođenja. Nakon premijere na MESS-u ostvaruje jedino na sceni. Prvi dio mo- apsolutnog vladara scene.
u Sarajevu 1978. godine, o ovom buntov- nodrame sačinjen je od Prologa i jedana-
ničkom teatarskom fenomenu o razumi- est prizora, dok drugi dio grade dvadeset Sokolović svojom igrom dokazuje i
jevanju glumca i istraživanju pozorišne četiri prizora, koji su, uprkos dramatur- to da je publika u njegovoj vlasti te da
umjetnosti bit će napisano više od pet- škoj zaokruženosti, međusobno povezani uz pomoć spontanih prelazaka iz duboke
sto kritičkih tekstova i osvrta, a izvest će komentarima i na književnoj i na razini tuge u urnebesni svijet commedie dell’ar-
te ili u scensku poeziju može mijenjati
Sokolović je performativnom “šetnjom” centrom Sarajeva njihovo raspoloženje po želji.
istovremeno prezentirao i istinsku ulogu glumca u vječito
izgubljenom svijetu i vlastitu posvećenost ovom pozivu, U drugom dijelu monodrame, koja je
koja ne završava niti nakon silaska sa scene i gašenja odlučno i neprimjetno postala cjelove-
reflektora. Na tom putu nije zaboravio niti one koji nisu černjom predstavom, Glumac se još više
preživjeli agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te je, naišavši emocionalno povezuje s publikom tako
na “sarajevsku ružu”, zastao na trenutak i spustio glavu što s njom dijeli svoju intimu, odnosno
među crvene tragove na hladnom asfaltu prizore iz stvarnog života, dok sasvim
neprimjetno, a u saradnji s dramskim
vremenom i citatima iz poznatih dram-
skih tekstova, za njih stvara čisto umjet-
ničko djelo. “Ne znam je li to novo po-
zorište, ako jeste, onda će vječno ostati
novo. Ovako, ni sam više ne znam što bih
o glumi mislio, kada sam tu zvijer opet
vidio na daskama, na kojima je ostavio
dušu i srce. I onu kap znoja meni, koja
se nikada neće osušiti. Kao što ni ja ni-
kada neću znati jesam li zapravo vidio
komediju ili tragediju!”, samo je jedan
od brojnih komentara iz knjige Glumac…
je glumac… je glumac.

JUNAK NAŠEG DJETINJSTVA

Pored stvaranja života na teatarskoj
sceni, Sokolović je istovremeno otva-
rao prozore za najmlađe umove širom
bivše Jugoslavije i tada je poput Glum-
ca uzimao publiku pod svoje i postajao
njihovim najboljim prijateljem. “Otvori
prozor protiv tame, otvori neka uđu ot-
krića, sve što su ljudi stvorili za me i za
ostala vesela bića. Otvori prozor kao oči,
otvori krila željna leta, sve što se vidi da

68 15/11/2018 STAV