Page 67 - STAV broj 193
P. 67
50 godina umjetničkog rada Zijaha A. Sokolovića
GLUMAC...
JE GLUMAC...
JE GLUMAC...
JE ZIKE
Piše: Mirza SKENDERAGIĆ Svu raskoš svog glumačkog talenta Sokolović prezentira u
iznimno kratkoj sceni / kadru u filmu Remake, u kojoj uz pomoć
Polovicu stoljeća profesionalnog suptilne teatralnosti svojstvene, naprimjer, Jacku Nicholsonu
rada na sceni, glumac, režiser i i neograničene slobode koju daje glumcu unutar sebe, a s
autor Zijah A. Sokolović obilje- prigušenim osmijehom na licu, krajnje uvjerljivo i intrigantno
žio je onako kako priliči jedino stvara lik iritantnog profesionalnog bošnjačkog patriote koji u
njemu – okovan u Glumca i s teatrom u dijaspori zarađuje na muci svog naroda u ratu
sebi, koji ga vjerno prati svakom njegovom
riječju i korakom. U pratnji dva bubnjara ružu”, zastao na trenutak i spustio glavu OD KAMERNOG DO KAMERNOG
i s tekstom iz kultne predstave Glumac... među crvene tragove na hladnom asfaltu.
je glumac... je glumac, Sokolović je perfor- Iako Sokolovićev glumački let nema
mativnom “šetnjom” centrom Sarajeva, “Ja sam prognan. Ja sam osuđen na iz- svoj kraj niti konačni cilj, već traje u be-
krećući se Ferhadijom do Vječne vatre i gnanstvo”, izrekao je Sokolović, prethod- skonačnom krugu ponavljanja, njegova
Kamernog teatra, istovremeno prezenti- no se zaustavljajući ispred Katedrale, te emotivna, angažirana i originalna “šetnja”
rao i istinsku ulogu glumca u vječito iz- nastavio hod u ritmu bubnjeva, koji ga je Sarajevom okončana je ispred Kamernog
gubljenom svijetu i vlastitu posvećenost doveo do Vječne vatre, gdje je zatim s na- teatra 55, gdje je prvi put raširio svoja
ovom pozivu, koja ne završava niti na- klonom ponovio iste replike. Performans glumačka krila 8. novembra 1968. go-
kon silaska sa scene i gašenja reflektora, je nastavljen s povratkom ispred Katedrale dine, kada je kao osamnaestogodišnjak
a koja prestaje biti samo posao i posta- i završetkom monologa, gdje je Glumac, odigrao svoju prvu profesionalnu ulogu
je neizostavni dio čovjekovog fizičkog, poliven crvenom bojom, preuzeo na sebe u predstavi Pas koji pjeva. Nakon toga
intelektualnog i duhovnog identiteta. Da svu krv svijeta, a zatim, posut cvijećem, će odigrati stotine uloga
je Glumac i da će to biti dok korača ovim prihvatio i zasluženu slavu.
svijetom, Sokolović je upravo dokazao
spomenutom teatarskom “šetnjom”, na
koju je još jednom pozvao svoje sugrađa-
ne kako bi ih poveo u potragu za istinom.
Na tom putu nije zaboravio niti one koji
nisu preživjeli agresiju na Bosnu i Her-
cegovinu, te je, naišavši na “sarajevsku
STAV 15/11/2018 67
