Page 75 - STAV broj 193
P. 75
“Izlagao se opasnosti da pogine u lovu
na medvjede. Kockao se u velike svote.
Čak mu se dogodilo da padne pod
utjecaj petrogradskog književnog kruga,
kojeg je prezirao. Po izlasku na pravi
put, iz ovakvih zastranjivanja dobijao je
nastupe gađenja. Djela iz ovog razdoblja
nose mučno obilježje ove umjetničke i
moralne kolebljivosti”
ispravnost. Zbog toga se ne obraća više kojima su po- bio zaljubljen u majku i tri njene kćerke.
gomili već savjesti svakog pojedinačnog kvarili mladost Napokon, zavolio je drugu kćerku. I ostao
čovjeka, posebno djeci, jer “tamo je svje- i koji ne nalaze pri tome! “Sofija Andrejeva Bers bila je
tlost”. Osniva škole, ali ne zna kako da u mjesta u živo- još dijete – imala je sedamnaest godina,
njima poučava, te ponovo odlazi u Evro- tu: razdražlji- a on više od trideset. Sebe je smatrao za
pu u pokušaju da to nauči. U Evropi bo- ve i bolešljive starca koji nema prava da svoj istrošeni i
ravi skoro godinu dana, od 3. jula 1860. liberale’”, na- uprljani život veže za život mlade, naivne
do 23. aprila 1861. godine, proučavajući vodi Rolan di- djevojke. Opirao se tri godine. Kasnije, u
razne pedagoške sisteme. jelove Tolstoje- Ani Karenjinoj, ispričao je kako je izjavio
va dnevnika. ljubav Sofiji Bers i kako mu je ona na to
“Da li je potrebno reći da ih sve od- odgovorila – oboje su kredom iscrtavali
bacuje? Dva boravka u Marseju pokazu- Svoje ide- na stolu početna slova riječi koje se nisu
ju mu da se pravo vaspitanje naroda vrši je pokušavao usuđivali da izgovore. Kao i Ljevin u Ani
van škole, koja mu se učinila smiješnom; je provesti u Karenjinoj, sa surovom čestitošću predao
preko novina, muzeja, biblioteka, ulice, Jasnoj Polja- je vjerenici svoj intimni dnevnik kako
života; on je naziva ‘prirodnom školom’ ni, gdje je svo- joj ne bi ostali nepoznati njegovi pokori
ili ‘samoniklom’. (...) Ne odobrava da elita, jim učenicima i prošlosti”, piše Rolan.
‘povlašteno liberalno društvo’, nametne bio više kolega,
svoju nauku i svoje zablude narodu, koji a manje učitelj. Vjenčali su se 23. septembra 1862.
je njoj stran. Nema ona na to nikakva pra- Kad je 1861. godine, a svadba se, piše Rolan, odigrala
va. Ova metoda prisilnog vaspitanja ni- godine postav- tri godine ranije u piščevoj mašti, dok je
kad nije mogla da stvori na univerzitetu ljen za sudiju u pisao Bračnu sreću, kada je Tolstoj proživ-
‘ljude koji su potrebni čovječanstvu, nego okrugu Kapriv- ljavao “radost neprestanu, a bez stvarnog
ljude koji su potrebni izopačenom druš- na, branio je na- razloga”. “Prvi put – jedini možda u Tol-
tvu: činovnike, profesore činovnike, knji- rod od zloupo- stojevom djelu – roman se odigrava u srcu
ževnike činovnike, ili ljude bez ikakvog treba vlasti, od jedne žene i ona ga sama priča. Kakvom
čina otrgnute iz njihove ranije okoline, veleposjednika i tanahnom nježnošću! Lijepa duša zao-
države. Međutim, kako piše Rolan, ni ta djeva se velom stidljivosti...”, piše Rolan
ga uloga nije ispunjavala. I dalje je ostao u Bračnoj sreći.
žrtvom proturječnih strasti i potreba.
“Izlagao se opasnosti da pogine u lovu Dok uživa u počecima bračnog živo-
na medvjede. Kockao se u velike svote. ta, nastupa period ravnodušnosti čitalaca
Čak mu se dogodilo da padne pod utje- i šutnja kritike o njegovim djelima. Tol-
caj petrogradskog književnog kruga, ko- stoj se pretvara da mu to prija. “Ali, samo
jeg je prezirao. Po izlasku na pravi put, iz se hvalisao: u svoju umjetnost ni sam nije
ovakvih zastranjivanja dobijao je nastu- bio siguran. Van svake sumnje, majstorski
pe gađenja. Djela iz ovog razdoblja nose je vladao perom, ali nije znao šta s tim da
mučno obilježje ove umjetničke i moral- otpočne. Kao što je povodom Polkuške re-
ne kolebljivosti. Dva husara (1856) pisana kao: ‘To je bilo brbljanje o predmetu nado-
su s težnjom za elegancijom, nadmenim hvat od strane čovjeka koji umije da drži
i mondenim izgledom, koji kod Tolstoja pero’”, piše Rolan. Ipak, Sofija je raspalila
neprijatno djeluje. Albert, napisan u Di- njegovo pero, podstaknuvši ga da piše kao
jonu 1857. godine, slab je i izvještačen, nikada ranije, te dodala njegovom geniju
lišen dubine i sažetosti koje su svojstvene bogatstvo svoje ženske duše. Rolan vjeruje
Tolstoju. Dnevnik jednog markera (1856), da mu je upravo ona bila model za Natašu
koji djeluje neposrednije, ali užurbano, u Ratu i miru, te primjećuje da neke stra-
izgleda da tumači gađenje koje Tolstoj nice Ane Karenjine odaju “žensku ruku”.
osjeća prema sebi”, primjećuje Rolan. U svakom slučaju, nakon što je oženio So-
U to vrijeme počinje ga opsjedati misao fiju, Tolstoj kreće s pisanjem Rata i mira,
o smrti, ali i o bračnom životu. Godinama te veličanstvene epopeje našeg vremena.
je bio prijatelj porodice Bers. Iz njegovih Kreće s pisanjem “Ilijade modernog doba”.
dnevnika razaznajemo da je naizmjenično
(Nastavak u narednom broju)
STAV 15/11/2018 75
