Page 28 - STAV broj 312

POLITIKA

Uz Dan nezavisnosti BiH: Sjećanje na 1. mart 1992. godine

ZABLUDE I LAŽI O SRPSKOM

BOJKOTU REFERENDUMA

U BOSNI I HERCEGOVINI

Kažem joj da sam na odsjeku “uhvatio” možda još jedno-dvoje iz
Radovanovog jata a da se ne mršte na priču o nezavisnoj Bosni
i Hercegovini. Jedna M., s kojom sam ponekad spremao ispite,

Piše: Alosman HUSEJNOVIĆ bez pitanja mi jedared reče da će sigurno izaći na referendum i
glasati za nezavisnost, “iako su njeni kući protiv’’! Druga, B., “moja

vila s Mojmila”’, u koju bih se možda i zaljubio da Radovan nije
bio onako nestrpljiv s oružjem, bila je još otvorenija.

“Hajde svrati na kafu, našla sam napokon
Srbina koji će glasati za nezavisnu Bosnu i
Hercegovinu!”, šapnula mi je vragolasto na
uho Snježana Vasilj, asistentica na predmetu
Opća historija starog vijeka u hodniku Odsjeka
za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Bila je zima, decembar 1991. godine, kada su,
uz reportaže sjajnog Vlade Mrkića s hrvatskog
ratišta u Oslobođenju, političke napetosti i pri-
preme za referendum u Bosni i Hercegovini
bile dominantna medijska priča.
“Nije valjda! Daj da ga vodimo bar na će-
vape!”, odgovorim u šali Snježani i obećam
da ću svratiti poslije nastave.
Ta tiha, odmjerena i skromna asistentica,
današnja profesorica i arheolog Sveučilišta u
Mostaru, brzo me izdvojila iz grupe na prvoj
godini studija čim je čula da pišem u omla-
dinskoj štampi. Pamtim njenu “hondu”, tako
nešto, s dubrovačkim tablicama, pred zgra-
dom fakulteta. Brucoši mislili kako imamo
Dubrovkinju među nastavnim kadrom, kad
ono – rodom iz Nevesinja! Tih napetih i sve
mučnijih mjeseci u predvečerje rata, u aprilu
1992. godine, ličila mi je na iskrenog bosan-
skohercegovačkog patriotu, poput pokojnog Velibor Ostojić, glavni lektor RTV Sarajevo, Srba koji su bili za mirnu disoluciju Jugo-
prof. dr. Dubravka Lovrenovića. i Miroslav Toholj, pisac, većinom nastavnici slavije i nezavisni put Bosne i Hercegovine.
Kao da je barem nečim htjela doprinijeti Filozofskog fakulteta.
odbrani zajedničke nam domovine. Da nešto Bilo je tu još zarumenjelih velikosrpskih MLADOBOŠNJAČKI SNOVI
proturi u novine. Bar sam ja to tako vidio jer trudbenika željnih uskočiti u prvi saf SDS Dobro sam se raspitao, taj SDS trust
mi smo bili sve samo ne običan fakultet Uni- mudraca, poput Đure Tošića, Rajka Vujadi- mozgova su, obično poslije radnog vremena,
verziteta u Sarajevu. U našoj zgradi, smješte- novića, današnje perjanice historiografije u uredno koristili fakultetske prostore da pri-
noj pored zgrade Vlade Bosne i Hercegovine, Dodikovoj guberniji RS, ali ta sedmorka bila premaju unutrašnji slom Bosne i Hercegovi-
bilo je gnijezdo Političkog savjeta Srpske de- je mozak plana kako Bosnu i Hercegovinu ne. Jednu ljubaznu i prostodušnu spremači-
mokratske stranke, koji su činili akademik izručiti u krilo “Velike Srbije”. SDS s pre- cu fakulteta, Hercegovku, koja im je katkad
prof. dr. Milorad Ekmečić, prof. dr. Nikola suđenim ratnim zločincem Radovanom Ka- nosila kafe, znao bih ujutro priupitati: “Je li
Koljević, prof. dr. Slavko Leovac, prof. dr. radžićem na čelu povela je domaće izdajnike bilo kompletno društvo sinoć?” Često bi, uz
Vojislav Maksimović, prof. dr. Aleksa Buha, u rat protiv Bošnjaka i Hrvata, ali i čestitih osmijeh, pomalo bojažljivo, klimnula glavom.

28 26/2/2021 STAV