Page 39 - STAV broj 312
P. 39

im zviždaljkom komanduje. Krenuo je
          prvi ešalon, a drugi će odmah za njim.
            Meni je sve to izgledalo nestvarno i čud-
          no. Ići onako nezaštićeno, nama je to bilo
          nevjerovatno.
            Safet prebacuje redenik preko deke da
          se ne prlja. Otkočio je mitraljez. Zrna fiju-
          ču iznad naših glava. Gleda me namještajući
          svoj šljem. “Šta je ovo, školarac? Vidi ovih
          budala.” Sliježem ramenima, ne mogu po-
          vjerovati u ono što vidim. Oficir i drugom
          ešalonu zviždaljkom daje znak da krene. Pre-
          ma nama je mala nizbrdica, oni čas zaliježu,
          čas ustaju. Propinjem se i uzmem dvogled.
          Ono što sam vidio šokiralo me. Jasno sam
          razaznavao likove agresorskih vojnika koji
          nam pucajući dolaze s lijeve strane. Izgle-
          dali su mi poput srednjoškolaca, na svima
          su uniforme visile kao da su im bile veće za
          nekoliko brojeva.
            Čovjek iz Olova udari me po ramenu:
          “Ne pucajte dok ne dođu do one ograde, tako
          smo se svi dogovorili. Čim dođu do ograde,
          sasut ćemo svi na njih, sa svih strana.”
            Približavaju se nekako groteskno zali-
          ježući i ustajući. Safet privlači svoj mitra-
          ljez i stišće ga uz rame. Ja na grudobran,
          na improviziranu stalažu, redam odvrnute
          i pripremljene bombe. Četnici prolaze po-
          red povaljane ograde. Prebacujem pušku na
          rafalnu paljbu i naginjem se na grudobran.
          S naše se strane još ne otvara vatra. Pet ili
          deset sekundi kasnije sasipamo s komplet-
          ne linije. Safetov mitraljez zaglušio je naše
          puške. Agresorski vojnici iz prvog reda kao
          da udaraju u neki nevidljivi zid. Sve izgle-
          da kao usporeno. Pogođeni, raširenih ruku   i vojnu knjižicu. U njoj nekoliko njihovih
          padaju na zemlju kao odbačeni.    novčanica i jedna od deset njemačkih mara-
            Prvi njihov red pokošen je za nekoliko   ka. Momak prevrće i gleda vojnu knjižicu.
          sekundi. Neki pokušavaju izvući svoje ranje-  Preostala dvojica odnijeli su prema kućama
          ne i poginule kroz blato. Spuštam pušku i u   tijelo poginulog. Držeći onu knjižicu, neka-
          cijelom tom metežu, u dimu, vidim kako i na   ko nas čudno gleda.
          lijevom boku padaju pokošeni salvom rafala   – Pa ovo nisu pravi vojnici.
          s naše linije. Dolje, 150 metara niže, na nas   – E pa nisu ni od kartona – kaže mu
          kreće treći ešalon. Ovaj put trče.   Hamza podižući glavu.
            Trčali su dok nisu došli do svojih koji   – Ne, stvarno, evo pogledajte, ovo su re-
          su maločas bili u napadu. Najvjerovatnije   gruti iz Han-Pijeska.
          šokirani prizorom poginulih i ranjenih, po-  Uzima i gledam u knjižicu. Stvarno, pe-
          čeli su zastajkivati i iz daljine pucati prema   čat vojno-nastavnog centra u Han-Pijesku.
          našim položajima.                 Po dokumentaciji, ovom koji je ostao na
            Ponovo je s naše strane proključalo iz   našoj strani, danas je 43. dan od dana dola-
          svih cijevi. S lijeve strane pokušali su još   ska u taj centar.     hrabri branioci Olova da će ideja srpskih
          jedan napad, ali i ovaj put bezuspješno. Iz   U njegovom rancu debele čarape, neki   generala da popiju kahvu u Olovu biti samo
          šumarka je izletjela praga i otvorila prema   galon sa slatkom. Safet iz ranca izvlači neku   suluda iluzija koja će stotine srpskih voj-
          nama vatru dok su se njihovi vojnici izvla-  košulju želeći da je baci preko grudobrana.   nika, Rusa i dobrovoljaca odvesti pravo u
          čili. Dvoji im ostaju veoma blizu, ne uspi-  Neki metalni predmet iz nje pada u blato.   smrt na livadama i šumama oko Olova.
          jevaju se izvući na svoju stranu.  Saginje se da ga podigne. Briše rukom blato   Za vrijeme ove ofanzive bit ćemo svjedoci
            Počinje padati prvi mrak. Nošen hlad-  i okreće ga prema nama. Stara kokarda čet-  mnogih herojstava koja moraju biti zapi-
          nim vjetrom, promahuje snijeg. Dva naša   ničkog pokreta sa zlatnom krunom. “Evo ti   sana da ne bi bila zaboravljena. Svjedočit
          momka polahko se privlače međom i iz-  regruta”, viknuo je onom momku.   ćemo nestvarnom herojstvu, požrtvovanosti
          vlače tijelo agresorskog vojnika. Prebacuju   Stojim i nijemo gledam. Snijeg počinje   i beskompromisnoj borbi za svoj toprak.
          ga preko grudobrana, a onda se vraćaju po   padati i nošen vjetrom udara nam u lica.   Potpomognuti drugim jedinicama Drugog
          drugog. Vuku ga prema nama, kroz blato,   Bio je to jedan od prvih napada na Olo-  i Prvog korpusa Armije RBiH, branioci
          pogureni. Na leđima mu je ruksak. Jedan   vo u početku ofanzive “Drina 93”. U nared-  Olova ispisat će velikim slovima stranice
          od momaka vadi mu iz jakne neke cedulje   nim danima i cio idući mjesec pokazat će   slobode svoje domovine.     n


                                                                                                   STAV 26/2/2021 39
   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44